Kako se rat u Ukrajini odrazio na Moldaviju?
Nakon početka rata većina građana bila je zabrinuta hoće li se sukob proširiti. Brojni su bili ljuti, međutim, dok smo ispred ruske ambasade prosvjedovali protiv ruskog napada, bilo je i onih koji su ruskim vojnicima nazdravljali kao osloboditeljima. Vjerojatno je riječ o dijelu stanovništva koje se osjeća odbačeno, ili vjeruje u dolazak apokalipse zato što pripadnici LGBT populacije slobodno šetaju ulicama. U prvoj fazi Moldavija je zaista pokušavala biti neutralna, kao što je zapisano u njenom ustavu. Ali neutralnost nije percipirana kao nešto pozitivno, recimo kao platforma za posredovanje, nego tek u smislu suzdržanosti i izbjegavanja eskalacije dok ne vidimo tko će pobijediti.
Nakon nekoliko mjeseci front se stabilizirao, a Ukrajinci su prešli u protunapade. Prošao je osjećaj neposredne opasnosti, a moldavske vlasti promijenile su retoriku i počele pričati kako neutralnost šteti našoj sigurnosti i obrani te priječi pridruživanje savezima poput NATO-a. Moldavski stavovi pomakli su se prema zapadnima, pa danas nema nikakve razlike između toga što govore moldavska predsjednica Maia Sandu i poljski predsjednik Andrzej Duda. Svrstani smo u ovom ratu. A dok se ranije pokušavao održati društveni mir – socijalni ekvilibrij u Moldaviji je krhak, a postoji i netrpeljivost između nekih skupina – sada se posvuda traže ruski agenti i izdajnici.
U Kišinjevu se nedavno održao samit Europske političke zajednice. Glavna poruka bila je solidarnost s Ukrajinom, no govorilo se i o pristupanju Moldavije Europskoj uniji. Kako gledate na to?
Na samitu se naglašavalo da je Moldavija dio Europe, što nitko ne dovodi u pitanje, ali su o članstvu u EU-u slane različite poruke. Lideri nekih članica isticali su da neće biti žurbe s primanjem Moldavije. Ovdašnje vlasti brzo su shvatile da bi se Moldavija mogla okoristiti ratom u Ukrajini, odnosno zahvaljujući njemu dobiti ubrzani pristup EU-u. Dok se Ukrajinci bore i ginu, naše vlasti se drže kao da je i Moldavija na liniji fronta. Koliko god bili blizu rata, mislim da je to nemoralno.
Tijekom samita EPZ-a vlasti su u Kišinjevu organizirale skup 50 tisuća ljudi sa zastavama EU-a. Potom je parlament prihvatio deklaraciju kojom "prepoznaje" zahtjeve s tog skupa, koristeći ga u svrhu promjene ustava kako bi se u njega dodale europske integracije. Samit se koristi i za maskiranje loše unutarnje situacije i korupcijskih skandala. Nagađa se i o militarizaciji zemlje. Sandu se susrela s Joeom Bidenom prilikom njegovog posjeta Poljskoj, a ne znamo o čemu su razgovarali. Moldavija je usisana u procese veće od onih s kojima se može nositi, i bojim se da bi mogla biti korištena u raznim geopolitičkim igrama.
Mnogo se govori o ruskom utjecaju u Moldaviji, naročito preko odmetnute Transnistrije i autonomne pokrajine Gagauzije, kao i određenih političkih opcija. Koliko u tome ima istine?
Mislim da Rusija ili nema karata, ili ima tek vrlo slabe. Transnistrija je nakon izbijanja rata vrlo pacifistički usmjerena, a tamošnje vlasti trude se da ničim ne eskaliraju. Jasno im je da mogu sve izgubiti, dok će nešto sačuvati samo ako vode politiku mira koliko god je moguće. Možda bi se to promijenilo da su Rusi uspjeli stići do Odese, odnosno u blizinu Transnistrije. Nisam siguran da bi došlo do ruske invazije i Moldavije, no Putin bi vjerojatno inzistirao na postavljanju proruske vlade.
U aktualnim okolnostima od toga nema ništa, a Ukrajinci gotovo inzistiraju kako bi "riješili" problem Transnistrije, samo ako im Moldavija to dopusti. Transnistrija ima malu vojsku koja ne predstavlja stvarnog protivnika. Utjecaj Rusije je vrlo ograničen jer im nikako ne može pomoći. Ni Gagauzija nije pod ruskom kontrolom, iako zbog glupe vladine politike prema manjinama jest bila prepuštena ruskoj propagandi. Bivši predsjednik Igor Dodon uništio je sve što je mogao i više nije ozbiljan igrač.
Putin možda gaji neke fantazije, ali realno ne nadzire ništa i ne može ništa. U Moldaviji proeuropska vlada kontrolira vojsku, policiju, sudstvo i ostale institucije. S Rusijom gotovo više nema trgovinske razmjene, većina migranata vratila se kući, pa Moskva više ne može ucjenjivati Moldaviju. Mislim da je opasnost od takozvanog ruskog utjecaja uvelike preuveličana, i da je elite koriste kako bi prikrile vlastitu nesposobnost.
Moldavija je među najsiromašnijim europskim državama. Istovremeno Sandu i njena stranka zastupaju neoliberalne politike. Kako se zemlja nosi s krizom, uzrokovanom i prekidom odnosa s Rusijom?
Vlasti vuku kontradiktorne poteze. Bili su prisiljeni uzeti u obzir društvenu stvarnost, odnosno ogroman rast cijena struje i plina, pa je 90 posto obitelji dobivalo određeni iznos subvencija. Radilo se o novcu iz EU-a. Istovremeno vlast inzistira na fantaziji slobodnog tržišta koje navodno stvara ekonomski rast. U Moldaviji se još uvijek vjeruje da dosad nismo imali "pravi kapitalizam" koji funkcionira, nego samo korumpiranu verziju.
U toj interpretaciji tek je ova vlada, zajedno s antikorupcijskom ideologijom, započela reforme u pravom smjeru. Tragično je da su neoliberalne prakse na europskoj periferiji i dalje vrlo žive, iako su u središnjim zemljama Europe napuštene. Takve prakse guraju lobističke asocijacije i europske tvrtke, sretne što se ovdje ne primjenjuju pravila o pravima i uvjetima rada koje važe u EU-u. Smatram da naša elita ne razumije što znači vladati zemljom. Smatraju da je jedino bitno "dinamizirati ekonomiju" te inzistiraju na liberalizaciji tržišta rada, očekujući da će time sve u društvu doći na pravo mjesto.
