David Prudhomme & Pascal Rabate: More, more! (s francuskog preveo Valent Pavlić, Sputnik, Zagreb, 2021.)
Ako smo vam u špici turističke sezone preporučili naizglednu razbibrigu masovno popularnih stripova sveprisutnog talijanskog nakladnika Sergio Bonelli Editore (ipak protkanu otvorenim lijevo-političkim svjetonazorom, koji je nerijetko i najprikladnije uklapati u prijemčive pripovjedne strukture), sada kada je nepovratno nastupilo bablje ljeto vrijeme je za nagli zaokret. Zato posegnimo za nedavno prevedenim stripom "More, more!" francuskog scenarističko-crtačkog dvojca Prudhommea i Rabatea, od ranije poznatog domaćim čitateljima, iza čijeg se optimističnog naslovnog pokliča krije vrlo duhovita, no i promišljeno opora priča o tome kako se francuske obitelji različitih dobnih i socijalnih skupina trude provesti tvrdo izborene godišnje odmore. Pripovijedanje je lako provedeno kroz niz virtuoznih vinjeta koje nisu oblikovane ni oko kakvih središnjih likova, već oko putovanja od neimenovanog grada do velike pješčane plaže, bivanja ondje i u obližnjem primorskom gradiću te smiraja dana i odlaska kući. Kolektivni lik je narod što se sjatio na more, more, a (ne)mogućnost uživanja u morskim blagodatima je globalna metafora za čvrsto postavljene klasne razlike, koje se mogu ignorirati kada se predvidljivo nižu na novinskim naslovnicama, ali ne i kada umjetnost, sebi svojstvenim sredstvima, uvjerljivo izrazi njihovu itekakvu stvarnost. K tome, Prudhomme je svojim izvrsnim scenarijem postavio Rabateu temelje za zaista maestralno predstavljanje njegove vještine raznovrsnog iscrtavanja ljudskih tijela, koja grafički besprijekorno nosi čitav strip. Topla preporuka.
Baru: Autocesta sunca (s francuskog prevela Mihaela-Marija Perković, Naklada Fibra, Zagreb, 2008.)
Točno dvadeset godina prije originalne objave "Mora, mora!" 2015., Grand Prix centralnog europskog strip-festivala u francuskom Angoulèmeu primio je Hervé Barulé, poznatiji po nadimku Baru, za svoju "Autocestu sunca", jedan od najboljih i najznačajnijih stripova devedesetih te djelo koje je francusko-belgijskom stripu nakon mnogo vremena ponovno otvorilo vrata političke relevantnosti. Hrvatski je prijevod Fibra objavila 2008., u doba kada su današnji klasici, koji su preporodili europski i svjetski strip osamdesetih i devedesetih godina, tek tražili put do našeg jezika i kulture, u međuvremenu bitno utječući na shvaćanje medija stripa i u ovom podneblju. Veza između "Mora, mora!" i "Autoceste sunca" postoji utoliko što oba stripa pripovijedaju o putovanju do mora te koriste pikarsku narativnu strukturu da bi kritički ocrtali širok raspon klasno i rasno duboko podijeljenog francuskog društva, nekada i sada. No sličnosti tu staju, jer dok je "More, more!" principijelno satirična komedija, "Autocesta sunca" je istodobno krimi-triler i bildungsroman, putovanje koje dvojicu vrlo različitih, no podjednako nezrelih momaka, fetivog 17-godišnjeg Francuza Alexandrea i 22-godišnjeg Karima, porijeklom Marokanca, prvi put u životu istinski suočava s preprekama što im, kao članovima deprivilegiranih društvenih skupina, stoje na putu do bilo kakvog samoostvarenja, ali i stjecanja samopoštovanja. Pored toga što je svoje junake kontekstualizirao na način kakav u francusko-belgijskom stripu prije nije bio preprisutan, Baru mu je unaprijedio formu učeći izravno iz japanskih mangi, jer je prvo, opsežnije izdanje "Autoceste sunca" objavila Kodansha, da bi strip bio naknadno prilagođen europskom tržištu. Tako je nastala izvanredna sinteza koja je dio puta francusko-belgijskog stripa odredila sve do danas.
Alfonso Font: Zarobljenik zvijezda (sa španjolskog prevela Ana Stanić, Libellus, Zagreb, 2009.)
Za kraj se spuštamo do Španjolske da bismo ukratko podsjetili na distopijski znanstveno-fantastični klasik poznat još u Jugoslaviji osamdesetih: "Zarobljenika zvijezda" velikog Alfonsa Fonta, izvorno serijaliziranog u sarajevskom magazinu "Strip-art". Taj naslov samo naoko nije povezan s prve dvije strip-preporuke, no za razliku od prolaznog ljeta, postavlja pitanje kako, pa i zašto, preživjeti vječno, kakvo bi zbog klimatskih promjena za naših života lako moglo slijediti. Na tragu marksističkog usmjerenja prve trojice autora, i Font se pita, zapravo prilično prije njih, tko će uopće imati polazišne pozicije za preživljavanje i ako neće, može li ih steći te naravno – kako. I pitanja i odgovori uobličeni su u neodoljivu strip-epiku à la "Blade Runner", "stari" i "novi". Ako još niste – otkrijte ih!
