Svi putevi vode prema Krleži. Razmišljajući o književnosti, kulturi i politici u Hrvatskoj i dobrom dijelu regije unatrag stotinjak godina, ova se misao spontano javlja kao lajtmotiv utemeljenosti jednog od ključnih pisaca naših jezika i modernosti u svemu ostalom što je došlo za njegova života i poslije. Doseg mu je djela bio takav da su svi, bilo kao čitatelji ili kolege pisci, u određenom odnosu prema Krležinim knjigama i javnoj prisutnosti – naravno i posthumnoj – bilo da su mu suprotstavljeni, bilo da ga podržavaju, ili pak podražavaju.
Početak objavljivanja novih sabranih "Djela Miroslava Krleže" kod zagrebačke Školske knjige, o kojima autor popratnih tekstova u svim najavljenim svescima, akademik Krešimir Nemec, kaže da će "otvarati put u novo, post-ideološko čitanje djela velikoga majstora", potaknuo je, očekivano, niz argumentiranih reakcija na njegov koncept kao rijetko koji nakladnički projekt posljednjih godina.
S druge strane, među Krležinim dugogodišnjim čitateljima postoje i umjetnici koji nisu književnici, a njegovim se tekstovima ustrajno bave u svom autorskom radu te pak otvaraju put prema čitanjima Krleže potpuno izvan akademskog i elitnog kulturnog konteksta. Svojevrsnom ležernošću svog odnosa prema književnoj građi, koja nipošto ne podrazumijeva površnost, postižu da ju njihova "neznanstvena obrada" čini zaista živom, jer joj suvremenost ne nakalemljuje nasilu, već ju uvijek iznova otkriva u samom pisanju.
U savršeno pogođenom trenutku, ovih su dana nanovo na vidljivosti dobile izradom starije adaptacije romana "Banket u Blitvi" i drame "Kristofor Kolumbo" zagrebačkog autora Dušana Gačića – u mediju stripa. "Robovi, zemlja je zvijezda!" citat je iz te Krležine rane ekspresionističke jednočinke, a ujedno i naziv Gačićeve izložbe u Galeriji Forum, koja se do 8. juna održava u sklopu Subversive Festivala.
Sad već dvadesetak godina samozatajan, ali svejednako nezaobilazan hrvatski stripaš starije generacije izložio je stranice iz rečenih stripova, uz kustosku podršku Feđe Gavrilovića, voditelja galerije, i Frane Dulibića, povjesničara umjetnosti te autora jednog od tekstova u reprezentativnom katalogu. Na strip-adaptaciji ulomaka iz "Banketa u Blitvi", koji obuhvaćaju otvoreno pismo doktora Nielsena pukovniku Barutanskom, stvarnom poglavaru Blitve, i dijalog između pukovnika i majora Georgisa, predvodnika njegovih plaćenika, Gačić je radio 90-ih, potaknut tadašnjim nedemokratskim politikama, a na koncu ju je objelodanio 1997. u svom strip-fanzinu Flit, koji povremeno objavljuje i dan-danas.
Za razliku od romana, koji je namjerno i djelotvorno adaptirao fragmentarno, dramu je Gačić u cijelosti pretočio u strip. Znakovito joj je zadržao izvorni Krležin naslov "Cristoval Colon" iz knjige "Hrvatska rapsodija" iz 1918., gdje je premijerno objavljena s posvetom Lenjinu, koju je književnik uklonio u kasnijim izdanjima drame.
U Gačićevim stripovima – u zgusnutom, s Krležinim tekstom kolažiranom "Banketu u Blitvi" i raspršenom, do apstraktne likovnosti proživljenom "Cristovalu Colonu" – Nielsen i Kolumbo još mnogo više nego u predlošcima postaju zrcaljeni likovi revolucionara, čija je sudbina u srazu s reakcionarnim društvenim poretkom možda tragična, ali je njihova projekcija budućeg naprednog društva trajna kao inspirativna utopijska vizija.
Ispravno odlučivši da ponajprije pretoči Krležine ideje u prizore stripova, prije nego da slikom razrađuje likove ili, još gore, same tekstove, Gačić je unaprijedio i svoj vlastiti likovni jezik koji je sav u izvornom ekspresionizmu, novoj stvarnosti i lijevo angažiranoj umjetnosti.
Premda u svjetskom stripu, naravno, u tome ima prethodnike – prije svih južnoameričke rodonačelnike modernog stripa poput Alberta Breccie ili Huga Pratta iz argentinskog razdoblja – u Hrvatskoj je na tom tragu gotovo jedinstven u dužim narativnim formama. I tako pisac i stripaš zajedno, riječju i slikom, trasiraju rutu od Blitve do nove zemlje, od starog, okoštalog društva do vlastitog viđenja utopije.
