Prema podacima Ministarstva obrazovanja i znanosti, trenutno je u odgojno-obrazovne ustanove u Hrvatskoj uključeno ukupno 520 djece i učenika izbjeglih iz Ukrajine. Od toga ih je 465 u osnovnim školama, 28 u srednjim te 27 u ustanovama ranog i predškolskog odgoja. Nakon ruske invazije na Ukrajinu, Ministarstvo obrazovanja brzo je reagiralo i već 4. marta školama proslijedilo protokol s uputama oko uključivanja izbjeglih ukrajinskih učenika u naš odgojno-obrazovni sustav.
Procedura upisa krajnje je pojednostavljena. Čak i učenici koji ne posjeduju dokumentaciju o prethodnom školovanju, upisuju se na temelju potpisane izjave roditelja. Za učenike koji dolaze iz ratnih situacija, suočene sa stradanjem najbližih i gubitkom domova, škola nije samo obrazovna ustanova nego mjesto koje treba pružiti socijalizaciju i oslobođenje od ratnih trauma. Osim srdačne školske atmosfere, za izbjeglu djecu vrlo je bitna organizacija pripremne nastave hrvatskog jezika kako bi bile prevladane jezične barijere.
Učenici s Bliskog istoka prvo su morali pisati test poznavanja hrvatskog jezika iako je bilo očito da hrvatski jezik ne znaju. Procedura do kretanja u školu trajala je i po tri mjeseca
Sukladno propisima, učenicima se odobrava pripremna nastava hrvatskog jezika u trajanju od 70 sati, a za učenike koji nisu u dovoljnoj mjeri savladali jezik, odobrava se i drugi ciklus. Unatoč pojednostavljenoj proceduri, svakodnevni proces organizacije nastave ipak ovisi o kreativnim sposobnostima ravnatelja škola i nastavnika. Iako izbjeglice iz Ukrajine nalaze smještaj u svim krajevima Hrvatske, većinom su smještene u sjevernim i istočnim županijama. Kako saznajemo u Hrvatskom crvenom križu, najveći dio izbjeglica se preusmjerava prema Osijeku gdje integracija prolazi bez značajnijih poteškoća. O iskustvima govori ravnateljica Crvenog križa Osijek Martina Hećimović.
- Crveni križ je prva veza škole i obitelji. U kompletnu proceduru redovno su uključeni pročelnici gradskih i županijskih ureda za obrazovanje. U Osijeku imamo oko 80 djece iz Ukrajine. Taj broj je promjenljiv jer mnogi još nisu čvrsto odlučili gdje će biti stacionirani na dulje vrijeme. Nekoliko učenika sluša on-line nastavu iz Ukrajine, ali ta im nastava vremenski traje samo sat - dva pa većina učenika i roditelja žele da se integriraju u naše škole. Osnovce upisujemo u najbližu osnovnu školu prema mjestu gdje su smješteni dok je kod upisa u srednju školu, zbog različitog obrazovnog sustava, situacija malo složenija. Ukrajinci imaju širi dio općeg obrazovanja i djecu uključujemo u gimnazijske programe. Ako su išla u neku strukovnu školu, tražimo najsrodniji program srednje škole. Na području Osijeka troje je učenika upisalo matematičku gimnaziju i po povratnim informacijama su izvanredni, ističe Hećimović.
Osim djece iz Ukrajine, priliku za novim znanjem i odmak od pregrube ratne realnosti u Hrvatskoj su tražila i djeca iz drugog dijela svijeta, s Bliskog istoka. No iste generacije djece u sličnoj situaciji, nisu doživjele jednaku dobrodošlicu i jednaka pravila po kojima bi bila integrirana. Migrantska djeca iz bliskoistočnih zemalja počela su pristizati u Hrvatsku i uključivati se u obrazovni sustav školske 2015/16. godine. Za razliku od pojednostavljene procedure za Ukrajince, do integracije u škole morala su proći puno više prepreka.
U Osijeku imamo oko 80 djece iz Ukrajine - Martina Hećimović (Foto: YouTube)
Učenici s Bliskog istoka prvo su morali pisati test poznavanja hrvatskog jezika iako je bilo očito da hrvatski jezik ne znaju. Nakon testiranja, škole su slale obrasce za organiziranje pripremne nastave Ministarstvu koje ga je moralo odobriti. Zatim se taj obrazac slao na gradske ili županijske urede za obrazovanje, da bi se kraju bio raspisan natječaj za profesore koji su trebali držati pripremnu nastavu hrvatskog jezika. Navedena procedura, od testiranja o trenutka kad bi dijete zaista krenulo u školu, trajala je i po tri mjeseca.
Pripremna nastava od 70 sati, održavala se uglavnom dva puta tjedno, te se njeno trajanje protezalo na veći dio školske godine. Za to vrijeme, učenici u redovnoj nastavi nisu ocjenjivani što je izazivalo drugu vrstu problema; nemogućnost prelaska u viši razred bez ocjena. Sljedeće školske godine, učenici bi išli u isti razred, opet bi imali pripremnu nastavu bez ocjena u redovnoj nastavi i niz se ponavljao na štetu učenika. Procedura upisa izbjegličke ukrajinske djece mnogo je brža: bez nepotrebnog testiranja, djeca se odmah upisuju u odgovarajući razred i stupaju u 70 sati pripremne nastave učenja hrvatskog jezika.
Postavlja se ipak pitanje, kako u obrazovnom sustavu u kojem vlada kronični problem nedostatka nastavnog kadra i pretrpane školske satnice, za djecu iz Ukrajine organizirati uspješnu novu školsku godinu? Kako saznajemo, za integraciju djece iz Ukrajine u Ministarstvu obrazovanja zadužena je Uprava za nacionalne manjine koja je inače nadležna za organiziranje oblika obrazovanja nacionalnih manjina. Međutim, djecu iz Ukrajine u Hrvatskoj ne možemo svesti u okvir obrazovanja ukrajinske nacionalne manjine u Hrvatskoj, - poznatiji kao C-model - koji je ustvari izborni predmet od dva do pet nastavnih sati tjedno. Iako je integracija migrantske djece bila mnogo sporija i kompliciranija, u Ministarstvu ističu da im je to iskustvo pomoglo pri organizaciji integracije malih Ukrajinaca.
Godinama upozoravamo na probleme u integraciji – Ana Ćuća (Foto: Luka Stanzl/PIXSELL)
Upitana o razlici u uključivanju u školski život djece iz različitih krajeva svijeta, Anamarija Macanović iz udruge Are You Syrious? potvrđuje da se novouspostavljena praksa integracije ukrajinske djece ne primjenjuje na druge kategorije izbjeglica.
- Prema hrvatskom zakonodavstvu rok za upis djece u školski sustav je 30 dana od dana podnošenja zahtjeva za azilom. Praksa pokazuje da kod djece s Bliskog istoka taj proces traje puno duže. Također, za djecu koja dođu u procesu spajanja obitelji dolazi do poteškoća jer moraju čekati na izdavanje dozvole boravka kako bi se s navedenim iskaznicama mogla upisati u školu prema mjestu prebivališta. Nažalost, od predaje zahtjeva za iskaznicu do izdavanja iste ponekad prođu mjeseci, za koje vrijeme djeca ne pohađaju školu. Za razliku od toga, djeca pod privremenom zaštitom kao što su izbjeglice iz Ukrajine, mogu se upisati tek s potvrdom o zahtjevu o privremenoj zaštiti, što je značajan pomak, no on se i dalje ne primjenjuje na druge kategorije izbjeglica - ističe Anamarija Macanović. Dodaje da integraciju djece s područja Bliskog istoka otežava i činjenica da dulji vremenski period nisu pohađala školu zbog objektivnih razloga.
- U zemljama porijekla ili tranzita, djeca nisu imala priliku pohađati školu, pa ih se često smješta u razrede niže od njihove kronološke dobi, ponekad i do tri razreda niže. Velik problem se javlja s djecom starijom od 16 godina, a u zemlji porijekla nisu završila osnovnu školu, budući da ona ne mogu upisati osnovnu niti srednju školu, već trebaju pohađati program osnovne škole u sustavu obrazovanja odraslih. Budući da takve djece nema puno, ponekad nema dovoljno učenika da bi se oformila grupa - objašnjava Macanović. Ističe da je dodatan problem nepostojanje udžbenika za poučavanje hrvatskog kao stranog jezika te da svaki nastavnik kreira sam nastavne sadržaje i materijale.
Do kraja tekuće školske godine je dva mjeseca, pa se sudionici u nastavnom procesu pitaju po kakvim će se metodama izbjegličkoj djeci zaključivati ocjene jer ona nisu mogla stići položiti ni test poznavanja hrvatskog jezika.
Najbitnija je dječja sreća - Damir Bakić (Foto: Patrik Macek/PIXSELL)
- Djeca kojoj hrvatski nije materinji, istodobno usvajaju jezik i sadržaj, a kurikulumom propisano gradivo je iznad njihovih jezičnih kompetencija. Nakon završetka pripremne nastave, djeca se ocjenjuju jednako kao i njihovi hrvatski vršnjaci, premda u Pravilniku o provođenju pripremne i dopunske nastave za djecu koja ne poznaju hrvatski, stoji bi djecu trebalo ocjenjivati u skladu s individualnim napretkom. Naposljetku, škole su nedosljedne i oko regulacije upisa djece te smo upoznati sa slučajevima gdje nisu formalno upisana u školski sustav sve dok im ne završi pripremna nastava, što stvara problem kod prelaska u više razrede - govori Macanović. S njome se slaže Ana Ćuća iz Centra za mirovne studije, napominjući da organizacije civilnog društva već godinama govore o poteškoćama s kojima se djeca izbjeglice susreću prilikom integracije u obrazovni sustav.
- Nedostatan broj pripremne i dopunske nastave hrvatskog jezika, nepostojanje standardiziranih udžbenika za pripremnu nastavu hrvatskog odnosno poučavanje hrvatskog kao stranog jezika, te još uvijek neprepoznata važnost osiguravanja asistenata u nastavi, izbjegličkoj djeci koče uspješnu školsku svakodnevnicu - zaključuje Ćuća.
O razlikama u integraciji učenika izbjeglih s ratom zahvaćenih područja, pitali smo i saborskog zastupnika platforme Možemo! Damir Bakić.
- Djeci je najljepše među njihovim vršnjacima. Moramo ih u najvećoj mogućoj mjeri uključiti ne samo u odgojno-obrazovni proces nego i u slobodne aktivnosti s našim učenicima. Naše društvo u cjelini u ovoj ukrajinskoj krizi reagiralo je složnije i solidarnije nego kad su u pitanju bila djeca s Bliskog istoka. Ta izraženija solidarnost i spremnost na pomoć ogleda se i u zaista brzom i organiziranom uključenju ukrajinskih učenika u naš obrazovni sustav. Prilično je izgledno da će taj organizirani napor dati i rezultat mnogo bolji nego što je to bio slučaj s izbjeglicama s Bliskog istoka. Jer najbitnija je dječja sreća - reći će Bakić.
