Osam dana prije druge godišnjice invazije na Ukrajinu, ruska je država 16. veljače, po svemu sudeći, ubila najpoznatijeg protivnika režima. Aleksej Navaljni je početkom 2021. u montiranim procesima osuđen na višedesetljetnu zatvorsku kaznu, koju je odnedavno služio u kažnjeničkoj koloniji na krajnjem sjeveru. Bez obzira na to je li u pitanju izravno ubojstvo ili smrt koja je nastupila zbog surovog tretmana – službena verzija kaže da se onesvijestio te se uzrok smrti "ustanovljava" – likvidacija Navaljnog očito je bila Putinova želja.
Početkom političkog angažmana 2000-tih Navaljni je zastupao nacionalističke, pa i rasističko-ksenofobne stavove. Kasnije se zbog nekih izjava ispričao te fokusirao na borbu protiv korupcije i sve okrutnije autoritarnosti. Upornošću i hrabrošću stekao je popularnost: na kontroliranim izborima za gradonačelnika Moskve 2013. osvojio je 27 posto glasova, dok je "Putinovu palaču" – dokumentarac njegove zaklade iz 2021. o mitu koje oligarsi plaćaju ruskom vlastodršcu – u nekoliko tjedana pogledalo više od 100 milijuna ljudi. Nakon što je 2020. u avionu otrovan sovjetskim nervnim otrovom, Navaljni se vratio u Rusiju. Slijedi spomenuti proces koji je izazvao prosvjede desetaka tisuća građana u više od stotinu gradova.
Udovica Julija Navaljna najavljuje nastavak bitke za demokraciju iz inozemstva. Njeni izgledi su neizvjesni. Navaljnijeva potpora dobrim je dijelom bila ograničena na srednju klasu i velike gradove. Analitičarka zaklade Carnegie Tatjana Stanovaja upućuje na primjer bjeloruske opozicionarke Svetlane Tihanovskaje, kojoj politička borba vođena sa zapada ne ide najbolje. Zapadne zemlje su zbog Navaljnijeve smrti oštro osudile Moskvu te podržale Juliju Navaljnu. No za velik dio ruske javnosti prozapadni stavovi sinonim su izdaje, dok je društvo potpuno pasivizirano, što represijom, a što konformizmom.
Prema istraživanjima sociološkog instituta Levada, u veljači 2022. godine 14 posto ispitanika izjavilo je da "ne zna" tko je Navaljni, dok je godinu poslije to izjavilo 23 posto anketiranih građana. Navaljni je tek posljednji na listi ubijenih kritičara vlasti: na njoj su novinarka Ana Poltikovskaja i prebjeg iz FSB-a Andrej Litvinenko (oboje ubijeni 2006.) te političar Boris Nemcov (ustrijeljen 2015.), kao i dugačak niz drugih pojedinaca, a tu su i oni stradali u raznim "nesrećama".
Nakon što je prošle godine savladao pobunu grupe Vagner i riješio se njenog vođe Valerija Prigožina te nakon što je eliminacijom Navaljnog demokratska opozicija izgubila predvodnika, Vladimir Putin doima se neprikosnovenim diktatorom. Polovinom ožujka održavaju se predsjednički "izbori" na kojima je zabranjeno sudjelovanje antiratnim kandidatima. Autokratu je garantiran novi šestogodišnji mandat, a kako je trenutno na vlasti 24 godine, njegova vladavina mogla bi duljinom nadmašiti Staljinovu koji je Sovjetskim Savezom upravljao 29 godina.
I dok se sudbina ruskog društva doima mračnom, ekonomija unatoč zapadnim sankcijama kratkoročno nije blizu slomu. Iako su desetine i desetine tisuća vojnika poslane u smrt, siromašni slojevi od činjenice da je Moskva u financiranje agresije na Ukrajinu upregnula trećinu državnog budžeta imaju i neke koristi. U vojno-industrijskom kompleksu trenutno radi 3,5 milijuna ljudi čije su plaće zbog nedostatka radnika znatno porasle.
Iz Levade ističu da se pet-šest posto pripadnika radničke klase "koji prethodno nisu imali dovoljno novca da kupuju potrošačku robu poput hladnjaka sada pomaklo prema srednjim klasama". Vojna proizvodnja, primjerice artiljerijskih granata, uvelike je nadmašila zapadna očekivanja. Za razliku od profitu okrenutih pandana u Europskoj uniji, šest tisuća ruskih tvrtki podložno je izravnim komandama Kremlja. Britanski ekspert Richard Conolly to je nazvao "kalašnjikov-ekonomijom", koja je "nesofisticirana, ali izdržljiva, ustrojena za masovnu upotrebu i korištenje u sukobima".
Upitno je koliko će Putinu uspijevati istovremeno financirati vojsku i socijalna davanja te izbjeći otimanje inflacije kontroli. Zasad bi jedini realni izazov mogao biti razdor elita, ali izgleda da je rat i njih konsolidirao. A koliko god osvajanje razorene Avdijivke bilo tek minorna pobjeda, u Moskvi trenutno vlada ne posve neopravdano uvjerenje da se rat preokreće u njenu korist, zahvaljujući i američkom zastoju u financiranju Ukrajine. Bez unutarnjih neprijatelja te uvjeren da vrijeme igra za njega, Putin će vjerojatno biti još agresivniji prema Kijevu. Zapad će morati ili prihvatiti djelomični poraz – svoj i ukrajinski – ili pristati na dugi rat iscrpljivanja s neizvjesnim završetkom.
