Jedva nešto više od dva mjeseca nakon što je objavio da se namjerava kandidirati za predsjednika Ruske Federacije na izborima u ožujku 2018. godine, najpoznatiji ruski opozicijski aktivist Aleksej Navaljni osuđen je na pet godina uvjetne kazne zbog pronevjere državnog novca. Prošlog tjedna sud u Kirovu proglasio ga je krivim za nezakonito prisvajanje pola milijuna dolara vrijedne drvne građe od državne kompanije Kirovles, prisvajanje koje se, tvrdi sud, dogodilo dok je Navaljni u tom gradu radio kao savjetnik tamošnjeg guvernera.

Ovaj potez ruskog pravosuđa smatra se pokušajem vladajuće stranke Jedinstvena Rusija da osujeti njegovu kandidaturu, no sam Navaljni izjavio je da se unatoč tome namjerava kandidirati za funkciju ruskog predsjednika.

Čak i ako ne pobijedi, ali osvoji dosta glasova, promijenit će se ruski politički krajolik, a Kremlj će morati priznati da Navaljni i liberalna opozicija predstavljaju legitimnu političku snagu – kaže Oleg Kozlovski

Je li to zakonski moguće nije sasvim jasno, a prema procjenama upućenih analitičara, ova će se zavrzlama razriješiti krajem godine, kada Kremlj procijeni je li Navaljni – jedina utjecajna preživjela opozicijska figura u samoj Rusiji – dovoljno bezopasan da mu se dozvoli sudjelovanje u izborima. Ruski predsjednik Vladimir Putin, sa svoje strane, još se nije izjasnio namjerava li tražiti reizbor, no zna se da on to smije, jer mu ustav dozvoljava dva uzastopna šestogodišnja mandata. Putin je jednom već odslužio dva predsjednička mandata zaredom, a prije ovog predsjedničkog koji trenutno obnaša bio je i na funkciji premijera.

Za komentar presude i mogućnosti Navaljnoga da sudjeluje u nadolazećim izborima ‘Novosti’ su upitale Olega Kozlovskog, direktora neprofitne organizacije Vizija budućnosti, koji je bio i član predizborne kampanje Alekseja Navaljnoga za gradonačelnika Moskve 2013. Kozlovski kaže da je prema optužnici Navaljni, koji je kao savjetnik guvernera Kirovske oblasti radio volonterski, 2009. godine zajedno s lokalnim biznismenom Pjotrom Oficerovim ‘prisilio tadašnjeg direktora Kirovlesa Vjačeslava Opaleva da drvnu građu proda Oficerovljevoj kompaniji VLK po nižoj cijeni od tržišne, nakon čega je VLK drvo prodao po višoj cijeni’.

- VLK je Kirovlesu platio za robu, tako da novac nije nestao. To je bio običan slučaj javne nabave, a cijena koja je plaćena bila je oko četiri posto niža od prosječne cijene koju Kirovles uzima. Navaljni od samog posla nije uzeo ni centa, a ne postoje nikakvi dokazi da je na Opaleva vršen pritisak, izuzev njegovog vlastitog svjedočenja. Opalev je pak trenutačno u zatvoru zbog odvojenog slučaja pronevjere, pa ga se lako moglo ucijeniti da lažno svjedoči protiv Navaljnoga - rekao nam je Kozlovski.

U njegovim govorima prisutna je doza ruskog nacionalizma, koja je u mlađim danima znala prelaziti i u otvoreni rasizam, a taj mu rasizam dio liberalnih birača do danas nije oprostio

Osim što ne namjerava odustati od svojih planova, Aleksej Navaljni izjavio je i da ne priznaje presudu suda u Kirovu, a to nije bila samo demonstracija prkosa već i pravno utemeljena tvrdnja. Osuđenik je naime za ovo djelo već jednom dobio identičnu presudu: dogodilo se to 2013., uoči njegove kandidature za gradonačelnika Moskve, no Navaljni je tu presudu osporavao na Evropskom sudu za ljudska prava (ECHR), koji mu je dao za pravo pa od Rusije zatražio ponovljeno suđenje, potvrdivši njegove navode da suđenje nije bilo pošteno. Štoviše, samo tjedan dana prije friške presude ECHR je naložio ruskoj vladi da Navaljnoga obešteti sa 63.000 eura jer mu je od 2012., neposredno nakon što je Rusiju zahvatio najmasovniji val prosvjeda u Putinovoj eri, uskratila ustavom zagarantirano pravo na sudjelovanje u demonstracijama. Unatoč svemu tome, sud u Kirovu proveo je identičan postupak s istom presudom, pa su se slobodnije raspoloženi ruski mediji s time stali sprdati, predmnijevajući kako će i u sljedećim desetljećima unuci sadašnjih sudaca voditi jedan te isti proces protiv Navaljnoga i davati mu istu kaznu.

Oleg Kozlovski napominje da je istraga o slučaju Kirovlesa pokrenuta 2011., nekoliko dana nakon što je ovaj javno kritizirao Jedinstvenu Rusiju uoči izbora.

- Slučaj je potom zatvoren zbog nedostatka dokaza, a onda ponovno otvoren 2012., kada je Navaljni već postao vodeća opozicijska figura u prosvjedima protiv Putina - kaže on.

- Za vrijeme suđenja većinu dokaza obrane sud je ignorirao, pa je Navaljni osuđen na zatvorsku kaznu. No nakon toga deseci tisuća ljudi izašli su na ulice Moskve u znak protesta protiv presude, pa ga je sud pustio, ali presuda je ostala važeća. Presudu je zatim odbacio ECHR, koji je zaključio da je Navaljnome i Oficerovu prekršeno pravo na pravedno suđenje i da su osuđeni za aktivnosti koje se ni po čemu ne razlikuju od uobičajenih trgovinskih poslova - dodaje Kozlovski.

Protesti koji su 2013. uslijedili zbog presude Navaljnome bili su nešto što je iznenadilo ruske vlasti, jer na ulicama se pojavilo oko 30.000 Moskovljana, nakon čega se Kremlj povukao i već sutradan pozitivno odgovorio na žalbu njegovih odvjetnika. Bio je to vrhunac opozicijske slave ovog pravnika koji se na sceni pojavio 2008. kao bloger i istražitelj korupcije u državnim kompanijama. Krajem 2011. lansirao je krilaticu, koja se u opozicijskoj javnosti uvriježila, da je Jedinstvena Rusija ‘stranka lopova i prevaranata’. Sljedeće godine, zajedno sa 2015. ubijenim opozicijskim vođom Borisom Njemcovim, predvodio je masovne prosvjede protiv Putina. Budući da je Kremlj nizom zakona kojim se ograničava demonstriranje ugušio opozicijski pokret, Navaljni je nakon toga pomalo zaboravljen, a tada počinju i njegovi problemi sa zakonom. Optuživan je da je ukrao neki poster, da je vodio ekstremistički blog i na prevaru dobio odvjetničku licencu, a sve to trebalo je, tvrde Putinovi protivnici, poslužiti da ga drži zaokupljenim sudskim procesima umjesto politikom.

Tako oslabljenom, vlasti su mu 2013. dozvolile da sudjeluje na izborima za gradonačelnika Moskve, očekujući da će dobiti šest ili sedam posto, no Navaljni je osvojio 27 posto glasova, pri čemu je on uvjeren da je rezultat lažiran na njegovu štetu.

Neposredno nakon toga stavljen je u kućni pritvor, a godinu dana kasnije započelo je suđenje u kojemu su on i brat mu Oleg optuženi za prevaru ruske podružnice kozmetičke kompanije Yves Rocher. Aleksej je oslobođen, ali mu je brat završio u zatvoru. Prema riječima Ilje Jašina iz opozicijske stranke Jabloko, to je presedan, jer je do njegovog slučaja vrijedilo pravilo da se ne diraju članovi obitelji progonjenih. S Navaljnim je, tvrdi Jašin, to pravilo fair playa prekršeno, pa mu je brat zatvoren a žena i djeca pod konstantnim nadzorom.

Navaljni je tjedan dana prije presude u Sankt Peterburgu otvorio prvo sjedište svoje kampanje s više od 200 volontera koji su već počeli skupljati potpise za njegovu kandidaturu. No moskovska tehnološka kompanija je njegov crowdfunding račun ugasila, navodno pod pritiskom regulatora, a potom je uslijedio i prošlog tjedna završeni sudski proces.

Oleg Kozlovski kaže da Navaljni prema ustavu ima pravo sudjelovati u izborima jer taj dokument kaže da to smiju svi građani koji su stariji od 35 godina i imaju rusko državljanstvo najmanje deset godina, a ne smiju samo oni koji su mentalno nesposobni ili presudom suda lišeni slobode. Nadalje, rekao nam je Kozlovski, ‘Navaljni tehnički još nije osuđenik, već će to postati nakon što regionalni sud ispita njegovu žalbu, nakon čega se ponovno može obratiti ECHR-u, koji ponovno može srušiti presudu’.

- Na koncu, Navaljni razumije da Kremlj kontrolira cjelokupni politički sustav u Rusiji, zbog čega će nastojati na Putina vršiti toliko snažan pritisak da ga prisili da ukine zabranu. Direktor njegove kampanje Leonid Volkov rekao je da im je cilj sudjelovanje Navaljnoga u izborima učiniti toliko esencijalnim da predsjednička kampanja bez njega postane nezamisliva. Znajući koliko Putin mrzi biti stjeran u kut, u pitanju je vrlo ambiciozan plan, ali možda i jedini moguć u ovakvoj situaciji - kaže Kozlovski.

Opozicijski analitičari smatraju da će presudnu ulogu u odluci Kremlja što da rade s Navaljnim odigrati njihova procjena njegove popularnosti. Ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da bi on danas izgubio izbore, no recentni progon mogao bi ga ojačati, naročito u urbanim središtima. Kozlovski kaže da je u ovom trenutku ‘teško procijeniti popularnost Navaljnoga, no da je ona svakako znatno niža od Putinove, tim više što i dobar dio ljudi koji su za njega uopće čuli vjeruje da je on američki špijun i kriminalac, kakvim ga predstavljaju u medijima’.

- S druge strane, on je svježe lice među kandidatima koji su na sceni već desetljećima: Putin sudjeluje u izborima od 2000., Genadij Zjuganov iz Komunističke partije i Grigorij Javlinski iz Jabloka od 1996., a Vladimir Žirinovski iz Liberalno-demokratske stranke Rusije od 1991. godine. Navaljni je sudjelovao samo u izborima za gradonačelnika Moskve, kada je službenu podršku uspio podići s pet na 27 posto. Ne znam može li on ponoviti ovaj rezultat, no nije nemoguće. Čak i ako ne pobijedi ali osvoji dosta glasova, naročito ako bude drugi, promijenit će se ruski politički krajolik, a Kremlj će morati priznati da Navaljni i liberalna opozicija predstavljaju legitimnu političku snagu - govori Kozlovski.

U intervjuima u kojima posljednjih mjeseci predstavlja svoj predsjednički program, Navaljni vješto kombinira nekoliko razina retorike kojom se nastoji obraćati što široj publici. Evidentno prozapadno orijentiran, on je kritičan prema ruskoj politici u istočnoj Ukrajini, te obećava da će kao predsjednik skratiti predsjednički mandat na četiri godine, a sustav promijeniti u polupredsjednički jer se ‘u 12 godina svaki političar iskvari’.

No u njegovim govorima prisutna je i doza ruskog nacionalizma, koja je u mlađim danima znala prelaziti i u otvoreni rasizam, primjerice prema pripadnicima kavkaskih naroda, a taj mu rasizam dio liberalnih birača do danas nije oprostio. Primjerice, u vrijeme rata s Gruzijom 2008. Gruzijce je nazvao ‘glodavcima’, za što se naknadno više puta ispričao, ali i ostao pri stavu da je Rusija imala pravo oružano intervenirati u toj zemlji.

Kao predsjedničkog kandidata podržat će ga stranka Jabloko, koja ima samo nekoliko predstavnika u regionalnim parlamentima, i PARNAS koji ima samo jednog, te građanski pokret Solidarnost Garija Kasparova i ubijenog Borisa Njemcova. Parlamentarna opozicija, u koju spadaju liberali Vladimira Žirinovskog i Zjuganovljevi komunisti, neće ga podržati jer te stranke spadaju u takozvanu sistemsku, odnosno lojalnu opoziciju. Prema riječima Olega Kozlovskog, nesistemska opozicija prilično je velika, ali i raštrkana u mnoštvu organizacija, vrlo ranjiva i s vrlo ograničenim resursima, a cilj Navaljnoga je okupiti oko sebe upravo te slojeve društva.