Rusija je Bjelorusiji obećala dostaviti 500 milijuna dolara, odnosno drugu tranšu kredita od jedne i pol milijarde dolara, dogovorenog prošle jeseni, objavljeno je nakon sastanka Vladimira Putina i Aleksandra Lukašenka u Sočiju prošlog tjedna. Neposredno potom Evropska unija je "poduplala" ponudu, obećavajući tri milijarde eura, ali pod uvjetom, rekla je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen, da dođe do demokratske tranzicije. Odnosno, da Lukašenko ode s vlasti, što nije otvoreno rečeno, ali je po svemu sudeći mišljeno. Sve to posljedica je prisilnog preusmjeravanja leta Atena – Vilnijus u Minsk 23. maja radi hapšenja bjeloruskog opozicionara Romana Protaseviča. Evropska unija i SAD energično su reagirali na ovaj potez bjeloruskih vlasti, a britanski ministar vanjskih poslova Dominic Raab nazvao ga je "ratobornim činom". Dvadesetšestogodišnji Protasevič je očito čovjek koji uživa znatno povjerenje institucija na Zapadu, ali i izaziva veliki strah kod autoritarnog predsjednika Bjelorusije. Iako se predstavlja samo kao novinar, Protasevičeve aktivnosti su puno šire i uključuju organiziranje protiv vladajućeg režima u njegovoj matičnoj zemlji iz samonametnutog egzila u susjednoj Poljskoj i Litvi.
Nakon sumnjive i općenito smatrano namještene pobjede na predsjedničkim izborima u augustu prošle godine, Lukašenko je uspio preživjeti pokušaje rušenja opozicijskim protestima održanim uz zapadnu potporu, ali s očito značajno smanjenom popularnošću. Protasevič je samo jedan od opozicijskih organizatora koji su izloženi pojačanoj represiji i optužbama za terorističko organiziranje i rušenje legalne vlasti uz stranu potporu – od augusta su, naime, uhapšene hiljade ljudi. Unatoč širokoj potpori organizacija za zaštitu ljudskih prava i slobode govora, sam Protasevič nije bez kontroverzi. Potvrđeno je da je sudjelovao u ukrajinskim protestima 2014. koji su srušili prorusku vlast. Nadalje, bio je u Donbasu tijekom rata, i to u sastavu bataljona Azov, zloglasnom po regrutaciji ekstremnih desničara iz stranih zemalja. Protasevič navodno nije sudjelovao u borbama, nego je tamo boravio kao izvjestitelj. Ranjen je 2015. kod sela Širokino, u isto vrijeme kada je tamo u sastavu Azova boravila i grupa desničarskih dobrovoljaca iz Zagreba.
Bjelorusija je proteklih godina postala mjesto pojačanih geopolitičkih sukoba između Rusije i Zapada. Lukašenko je jedan od posljednjih Putinovih saveznika na evropskom kontinentu, no njihov odnos nije uvijek bio idealan. Lukašenko je na vlast došao daleke 1994. godine, nakon čega je započeo proces ponovnog približavanja Rusiji koji je kulminirao 1999. formalnim osnivanjem zajedničke "Savezne države". No ona nikada nije zaživjela, između ostalog i zato što se tom rješenju protivio Putin, koji je manje od godinu poslije postao predsjednik Rusije. Otada Lukašenko nastoji održavati bliske odnose s Moskvom, ali ujedno izbjeći pritiske da se Bjelorusija uključi u sastav Ruske Federacije. Ni bjeloruski odnosi sa Zapadom nisu uvijek bili jednako loši. U vrijeme izbijanja sukoba u Ukrajini Bjelorusija se postavila neutralno, držeći distancu prema svom ruskom savezniku. To je Lukašenku omogućilo da bude posrednik u pregovorima koji su 2014. doveli do nikada ispoštovanog Protokola iz Minska. Kao nagradu za spremnost na suradnju Lukašenko je dobio djelomičnu normalizaciju odnosa s EU-om i ukidanje većine sankcija uvedenih zbog prethodnog vala represije, nakon izbora 2010. čija je legitimnost također dovođena u pitanje. Odnosi su se, međutim, ponovno pokvarili nakon spornih prošlogodišnjih izbora i osobito nakon posljednjeg incidenta s avionom.
Time su zasad propali pokušaji EU-a da Bjelorusiju odvoji od svog glavnog rivala na istoku kontinenta, Rusije. Bjelorusija je izrazito ekonomski ovisna o velikom susjedu s kojim ostvaruje polovicu vanjske trgovine, a važnu ulogu igraju i ruski plinovodi koji prelaze preko bjeloruskog teritorija. Dvije zemlje nekoliko su puta kvarile odnose zbog pregovora oko uvjeta transporta plina i cijene za bjeloruske potrošače. To je potaknulo Lukašenka da početkom prošle godine dogovori uvoz plina iz drugih zemalja, uglavnom bliskih Zapadu, poput Norveške, Saudijske Arabije i Sjedinjenih Država. Iako je zbog posljednjeg incidenta Zapad najavio nove sankcije Bjelorusiji, iz diplomatskih poteza ipak se iščitava i oprez. Naime, nema garancije da bi dodatni pritisci omogućili rušenje Lukašenka, ali bi ga vjerojatno gurnuli dublje u zagrljaj Rusije, na što vlasti u Moskvi ionako računaju. A Zapad bi ga, ako ga već ne može smijeniti, barem želio držati na što većoj distanci od Putina.
