Jevgenij Prigožin je gubitnik, upitno je da li je Vladimir Putin pobjednik, a Aleksandar Lukašenko sigurni je dobitnik subotnjeg pokušaja udara grupe Wagner u Rusiji, barem zasad.
Prigožin, milijarder, prvi čovjek Grupe Wagner, golemog naoružanog plaćeničkog stroja, i "Putinov kuhar", u petak, 23. lipnja u kasnim satima započeo je, a u subotu u poslijepodnevnim satima završio pokušaj marša na Moskvu s nejasno definiranim ciljem. Službeno, svoju je vojsku pokrenuo prema Moskvi ne bi li smijenio ministra obrane Sergeja Šojgua i načelnika generalštaba Valerija Gerasimova.
Rušenje Putina s vlasti službeno nije bio cilj marša. Prigožin je već mjesecima neprijateljski nastrojen prema ruskoj vojnoj nomenklaturi, smatra ih glavnim krivcima za vojni neuspjeh u Ukrajini, oni su za njega nesposobnjakovići koje često javno psuje. No glavni problem ipak je novčane prirode i za pokušaj udara Prigožin se odlučio kada je shvatio da bi on i njegova vojska mogli (p)ostati uvelike odsječeni od državnog novca kojim je Wagner izdašno financiran.
Prigožin je vlasnik catering kompanije koja isporučuje hranu ruskim državnim institucijama, posebno vojsci. Samo prošle godine Wagneru je, što uključuje i dio za catering, država isplatila oko dvije milijarde dolara, oko milijardu za isporuku hrane vojsci. Dakle, Prigožin je odlučio ugristi ruku koja ga hrani. Njegovo poslovno carstvo mnogo je veće i kompleksnije od catering kompanije obogaćene plaćeničkom vojskom.
Uostalom, Prigožin je dugo nijekao bilo kakvu izravnu povezanost s Wagnerom, sve dok Wagner nije postao, nakon serije neuspjeha vojske, najvidljivija ruska oružana formacija u Ukrajini. Paradoks se krije u tome što Prigožin nije osnivač Wagnera, njegovo osnivanje je ideja više visokorangiranih časnika ministarstva obrane.
Ideja je jednostavna i nije originalna: osnovati plaćeničku vojsku koja će za račun Rusije ratovati u svijetu, a ako tko od plaćenika pogine ili postane invalid, država prema njemu nema nikakvih obveza. Prije napada na Ukrajinu Wagner je postao i važna vanjskopolitička poluga širenja ruskog utjecaja u svijetu. Imao je važnu ulogu u sirijskom građanskom ratu (iako ne toliko kao ruska vojska) i ključnu ulogu u širenju utjecaja u Centralnoafričkoj Republici i posljedičnom potiskivanju Francuske iz te zemlje.
U studenom prošle godine u Sankt Peterburgu otvoren je PMC Wagner Centar, smješten u 23-katnici, s jasnim aspiracijama da postane rasadnik projekata kojima bi se podržavala i razvijala invazija Ukrajine. Centar besplatno daje poslovni prostor patriotski nastrojenim kompanijama koje bi sudjelovale u invaziji, posebno iz informatičkog sektora, a takvih se za šest mjeseci u neboder uselilo nekoliko desetaka.
Uselili su se "z-blogeri", škola upravljanja dronovima, "cyberfront-z" koji kreira i koordinira proratne i proruske komentare i tekstove na društvenim mrežama. Jedna organizacija održava napredne vojne tečajeve za siročad i problematične adolescente, a povezana je s neonacističkim grupama, tvrde novinari portala The Insider, a prenosi utjecajni antiputinovski portal meduza.io.
U subotu su ruske snage sigurnosti pretresle centar i odnijele računala i dokumentaciju. Prigožin je usko povezan i s Internet Research Factoryjem, javno poznatijim kao "ruska farma trolova" koji je imao nemali utjecaj u ruskim operacijama širenja dezinformacija i utjecaja na američke predsjedničke izbore. Jasno je da Prigožina nije jednostavno eliminirati čak ni Putinu.
No on je ipak (zasad) gubitnik subotnjih zbivanja. Navodno se sklonio u Bjelorusiju kod Lukašenka koji namjerava ugostiti Wagner s očitim zadatkom da čuva njegov režim. Nakon što su satima pristizale vijesti o izvanredno brzom i uspješnom maršu Wagnera prema Moskvi, Prigožin je naprasno odustao od svega i pozvao svoju vojsku da se vrati u baze.
Je li shvatio da nema dovoljno snage za udar na Moskvu ili pak da bi se, nakon što je Wagner srušio šest vojnih helikoptera i jedan avion, doista suočio s Putinovim bijesom i pitanjem bi li ga preživio, ili je odustao do svega kako se ne bi prolijevala ruska krv, ili je u svemu ključnu posredničku ulogu stvarno odigrao Lukašenko, u konačnici je nebitno.
U Rusiji je Wagner pred rasformiranjem i to je Prigožinov neuspjeh, a Putinov uspjeh. Ruski je predsjednik izjavio da članovi Wagnera imaju tri mogućnosti: otići u Rusiju, potpisati ugovor s ministarstvom obrane čime bi bili apsorbirani u vojsku ili otići kućama. Jasno je da će utjecaj Wagnera u Rusiji slabiti, a nejasno je kako će se to odraziti na položaj ruske vojske i paravojske na bojištu. Inicijalno je glavnu ulogu u Rusiji imala ruska vojska, ali nakon niza neuspjeha tu je ulogu preuzeo Wagner koji je, sudeći prema ne baš pouzdanim izvještajima s bojišta, doživio veoma teške gubitke.
Putin je u nepuna 24 sata, koliko je trajao marš na Moskvu, bio uzdrmaniji više nego ikad u gotovo četvrt stoljeća vlasti. Situacija u Rusiji u nizu medija bila je uspoređivana s predrevolucionarnom situacijom 1917. godine, samo što nije bilo precizirano odnosi li se ta situacija na Februarsku ili na Oktobarsku revoluciju. Po svemu sudeći, Putin će uspjeti eliminirati Wagner kao moguću unutarnju prijetnju ili će barem znatno suzbiti njegov utjecaj. No očito je da je i on morao mnogo dati kako bi pobuna bila brzo (samo)ugušena.
U subotu ujutro govorio je o izdaji, iz čega se dalo naslutiti da će njegov obračun ne samo s Prigožinom nego i s Wagnerom biti nemilosrdan. Već u subotu navečer govorilo se o amnestiji za sve pripadnike Wagnera, pa i Prigožina. Na koncu, vrh Wagnera ipak ne bi trebao, barem formalno, biti pošteđen. Savezna služba sigurnosti, FSB, vodi istrage protiv njih, ali golema većina pripadnika Wagnera može se uzdati u već proglašenu amnestiju, a odgovorni bi trebali biti, kako je najavio predsjednik Rusije, izvedeni pred lice pravde.
Putin je pak Prigožinu dopustio da se povuče iz Rusije živ i zdrav (iako podatci o njegovom kretanju posljednjih dana nisu pouzdani), što je znak za Putina neobične slabosti i mekoće prema protivnicima koji mu rade o glavi. Ipak je on čovjek koji i one koji ga kritiziraju na društvenim mrežama trpa u zatvor, a poneke i likvidira.
Ojačala je unutarnjopolitička uloga ruske vojske, čijim je pripadnicima Putin zahvalio na gušenju pobune. Sigurno je ojačao i Lukašenko jer je svojom posredničkom ulogom u ovom slučaju postao čovjek koji rješava Putinove probleme. Ovom zgodom je Putin trebao njega, a ne on Putina.
Svojom ulogom bjeloruski se predsjednik javno hvali, prepričava s kime je i o čemu pregovarao, a pripadnici Wagnera trebali bi postati njegova osobna garda. Doduše, odmah je nametnuo jedno ograničenje – pripadnici plaćeničke vojske neće imati nikakve veze s nuklearnim postrojenjima u Bjelorusiji.
Političari i diplomati iz zapadnih zemalja shvatili su da bi ostvarenje njihovih snova, kolaps Putinovog režima, moglo završiti noćnom morom. Prvu noćnu moru formulirao je predsjednik Poljske Andrzej Duda koji je zaključio da je premještanje Wagnera i njihovog šefa Prigožina u državu koja graniči s Poljskom, članicom NATO-a, loš znak. I to nije sve. Na vlast bi mogao doći netko gori od Putina, a pored svega što se zbiva, svijetu ne treba još i građanski rat u Rusiji.
