Poljska planira potrošiti 350 milijuna eura na gradnju zida uz svoju približno 400 kilometara dugu granicu s Bjelorusijom. Prošlotjedna je to odluka donjeg doma parlamenta, kojom se ova zemlja nastoji "boriti" protiv neregistriranih prelazaka granice. Povećan broja ulazaka u Poljsku posljedica je političkih tenzija između Bjelorusije i Evropske unije, koju bjeloruski autoritarni predsjednik Aleksandar Lukašenko optužuje za pokušaj "smjene režima". Poljska u ovom sukobu igra važnu ulogu, osobito kroz pružanje zaštite bjeloruskim opozicionarima. Lukašenko je kao odgovor na percipiranu agresiju sa Zapada ponudio ne samo ignoriranje ilegalnih prelazaka, nego po svemu sudeći i poticanje pojačanog dolaska u Bjelorusiju s Bliskog istoka, upravo zbog daljnje emigracije na Zapad. Izbjeglička kriza na bjeloruskoj granici prema zapadnim susjedima, Poljskoj i Litvi, traje od ljeta ove godine, a daljnji evropski politički pritisci prema Bjelorusiji nisu polučili osobite rezultate. Prema Varšavi, u augustu i septembru je više od 11.000 ljudi pokušalo ilegalno ući u zemlju, u usporedbi sa 120 tijekom čitave 2020. Nespremne da se suoče s humanitarnim posljedicama potencijalnog dolaska više desetaka tisuća izbjeglice, poljska i litavska vlada nisu ponudile nikakvo rješenje osim ksenofobne retorike, najave represivnih mjera i zaziva panevropskog rješenja ovog problema. Taj zaziv osobito je ironičan u poljskom slučaju. Ta je zemlja za vrijeme sirijske izbjegličke krize 2015., kada se kretanje izbjeglica uglavnom odvijalo preko Balkana prema Njemačkoj, kategorički odbijala solidarno dijeliti troškove smještaja tražitelja azila.
Zajedno s najavom zida, poljski parlament je izglasao i olakšanje "odvraćanja" izbjeglica, što je Organizacija za europsku sigurnost i suradnju već osudila kao kršenje međunarodnih pravila o azilu. Također, planira se postavljanje i senzora kretanja, koji bi trebali obavještavati graničare o osobama koje se približe zidu na 200 metara, a tisuće vojnika već se nalaze na granicama kao ispomoć. Poljska je jedna od dvanaest zemalja EU-a – zajedno s Austrijom, Bugarskom, Ciprom, Češkom, Danskom, Grčkom, Mađarskom, Slovačkom, Estonijom, Latvijom i Litvom – koje nastoje izvršiti pritisak na EU da financira ograđivanje praktički cijele Unije. Zasad ne postoji politička volja da se to odobri, no Poljska i Litva su posljednjih dana same najavile skupi proces izgradnje zida ili "ozbiljne prepreke" za koju se nadaju da će zaustaviti dolaske. Litavski projekt znatno je skromniji i trebao bi koštati svega 15 milijuna eura, ali gradnja barem žičane ograde na litavskoj granici je ključna da bi i poljski veliki zid imao ikakvog smisla. Izbjeglice koje uđu u Litvu moraju proći preko Poljske da bi došli do Zapada.
Iako su privukli veliku pažnju zbog trenutačno loših odnosa s Bjelorusijom, poljski i litavski planovi tek su dio općeg trenda. Bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa često su ismijavali zbog opetovanih obećanja izgradnje novog zida na granici s Meksikom, no broj graničnih barijera i zidova u svijetu se u posljednjih 20 godina popeo s 16 na 90. Većina evropskih država koje traže da EU financira gradnju novih zidova već su postavile žičane ili bodljikave ograde, a neke i prave zidove. Motiv su u svim slučajevima migranti. Unatoč visokoj cijeni gradnje i održavanja graničnih zidova, upitno je koliko su takve građevine zapravo efikasne. Iako bez sumnje preusmjeravaju migracije, one ih ne zaustavljaju zato što ne rješavaju njihove uzroke. Čini se, međutim, da otežavanjem migracija zapravo pridonose većem broju mrtvih na granicama. Američki politolozi David B. Carter i Paul Poast tvrde kako zidovi, osim što pogoršavaju diplomatske odnose između dvaju zemalja, također otežavaju i legalna putovanja i trgovinu te smanjuju prihode zbog rigoroznijeg nadzora i ograničenog prometa općenito. Visoka ekonomska i humanitarna cijena gradnje graničnih zidova, međutim, očito mnogim vladama ne predstavlja problem. Odnosno, procjenjuju da im je politički "jeftinije" platiti tu cijenu, nego odustati od politika koje razvijaju netrpeljivost prema strancima općenito, a izbjeglicama posebno.
