Tisuće građana izašlo je na ulice litvanskih gradova i sela krajem jula kako bi izrazili strah i nezadovoljstvo zbog dolaska izbjeglica muslimanske vjeroispovijesti u tu zemlju. Kako je za Deutsche Welle objasnila aktivistica lokalnog Caritasa Ieva Cicelyte, ovaj sentiment nije spontan. Znatan dio političara, uključujući članove parlamentarne većine, redovito predstavlja izbjeglice iz Afrike i s Bliskog istoka kao veliku terorističku prijetnju, ali i prijetnju za egzistencijalni standard Litvanaca. Desničarska vlada sada je, međutim, dužna osigurati smještaj za ove ljude, što potiče revolt stanovništva na granici, ali i onog koje živi u blizini postojećih ili budućih detencijskih centara.

Unatoč svemu, broj tražitelja azila u Litvi još uvijek je izrazito mali. Prema posljednjim podacima u tu zemlju je neregistrirano ove godine ušlo svega nešto više od 4000 ljudi. Međutim, dinamika je jasna: većina ulazaka odvila se posljednja dva mjeseca, dok je ilegalnih prelazaka prošle godine bilo manje od sto. Neobični razvoj događaja posljedica je daljnjeg pogoršanja odnosa zapada i Bjelorusije, istočnog susjeda Litve. Prema tvrdnjama EU-a, bjeloruska je policija prekinula svaku suradnju s litvanskim kolegama i pušta izbjeglice da izađu iz zemlje preko bodljikave žice, ograda i jaraka koje "čuvaju" granicu. Bjeloruske vlasti su optužene i za puno više. Tamošnje turističke agencije nude paket-aranžmane državljanima Iraka koji inače izrazito teško legalno ulaze u evropske zemlje. Suprotno politici EU-a koja je zadnjih godina uložila ogromne napore da onemogući potencijalnim tražiteljima azila da dođu na kontinent, Bjelorusija to očito sabotira dopuštajući slobodno kretanje. To je razlog zašto je EU ovo ponašanje nazvala oblikom "hibridnog ratovanja". Pod evropskim pritiskom Irak je zaustavio sve letove prema Bjelorusiji, ali nejasno je hoće li to doista promijeniti dinamiku.

Od spornih predsjedničkih izbora održanih u kolovozu 2020. za koje su sumnja da su namješteni, bjeloruski autoritarni šef države Aleksandar Lukašenko pod znatnim je pritiskom zapada. Dok se s unutrašnjom opozicijom relativno lako obračunao, tjerajući dio u njih u inozemstvo, zatvarajući drugi dio, te onemogućavajući rad brojnih opozicijskih medija i udruga, međunarodnom pritisku se teže oduprijeti. Povodom godišnjice početka protesta opozicije, tenzije vidno rastu. Prošlog tjedna u jednom je kijevskom parku šef opozicijske udruge Vitalij Šišov pronađen obješen. Okolnosti smrti još nisu poznate. Svega nekoliko dana ranije, bjeloruska atletičarka Kriscina Cimanovskaja, koja je sudjelovala na tokijskoj olimpijadi, "prebjegla" je u Poljsku. Ovaj "hladnoratovski" skandal privukao je znatnu pažnju međunarodne javnosti, ali i izazvao paničnu reakciju bjeloruskih vlasti. Sve ovo događa se povrh sve snažnijih sankcija EU-a, UK-a i SAD-a. Nakon što je desetljećima uspješno lavirao između Rusije i zapada, Lukašenko se sada nalazi u gotovo potpunoj izolaciji zapada i izložen sve snažnijem stisku Rusije kojem se dugo oprezno nastojao odupirati.

Iako je EU postupke Bjelorusije vezane uz prelaske granice nazvala "hibridnim ratom", vjerojatno bi preciznije bilo govoriti o reketu. Lukašenko, uostalom, nije autor te ideje. Recep Tayyip Erdoğan još od 2015. efikasno koristio prijetnju "puštanja izbjeglica" u Evropu da bi osigurao ne samo šutnju EU-a oko masovnih kršenja ljudskih prava i okupacije dijelova Turskoj susjednih zemalja, nego i snažnu financijsku pomoć Unije, navodno namijenjenu zbrinjavanju izbjeglica i njihovom prisilnom zadržavanju izvan Evrope. Litvanska je vlada krajem prošlog mjeseca najavila da je 5000 izbjeglica njezina gornja granica i da će nakon te brojke "biti prisiljena" puštati izbjeglice dalje prema Njemačkoj, što je bez sumnje također prijetnja sa svrhom osiguravanja financijske i druge pomoći. Prema pojedinim izvještajima, Litva već provodi nasilna izbacivanja iz zemlje i protuzakonito uskraćuje mogućnosti traženja azila. Trgovanje sudbinama izbjeglica je postalo sredstvo međunarodne politike, a EU je izrazito izložena ucjenama ovog tipa. Posljedica je to prije svega strategije znatnog dijela europskih političara koja uključuje sijanje panike od "crnih ljudi" i muslimana, zbog čega je pitanje azila postalo eksplozivno, čak i kad se radi o relativno malim brojevima ljudi. U Litvu je ove godine ušlo nekoliko tisuća ljudi. U posljednjih trideset godina iz nje se iselilo skoro 900 hiljada ljudi, odnosno četvrtina predtranzicijske populacije.