Povijest je zabilježila 22. kolovoza 2018., kada su radnici riječkog brodogradilišta 3. maj i pulskog Uljanika s uzdignutim parolama što ‘strašno zvuče’ prosvjedovali na Markovu trgu, tražeći isplatu svojih plaća i rješenje za aktualnu krizu u poslovanju škverova. Parole ispisane na transparentima koje su nosili trećemajac Igor Zenko i uljanikovac Zvonko Frimmel – ‘Radim za kurac. Štrajkam za dva. Smrt državi i kapitalizmu’, ‘Nedamo Uljanik’ i ‘Nećemo u Irsku’ – u budućnosti će svjedočiti o radničkim borbama u prvoj polovici 21. stoljeća. Naime, na kraju tog prosvjednog dana spomenuta dvojica radnika darovala su, na molbu muzejskih radnika, svoje transparente Hrvatskom povijesnom muzeju. Ondje, uvjerili smo se i osobno, čekaju na dodjelu inventarnog broja, nakon čega će postati službeni dio muzejske zbirke predmeta iz svakodnevnog života. Tim povodom pokušali smo otkrili koje još predmete iz naše suvremene ‘narodne povijesti’, koja je bila nadasve borbena, skriva muzejski fundus. I po kojim kriterijima se biraju predmeti koji se u sadašnjosti valoriziraju kao važni za buduća svjedočanstva o prošlosti. Naposljetku, kakvu priču satkanu od ljudske tragike i angažmana, nemoći i moći pred elitama, pričaju ti predmeti.
Za prosvjed radnika Uljanika i 3. maja osjetili smo da će se ljudi pojaviti, što se i dogodilo. No krivo nam je što neke prosvjede nismo dokumentirali, poput onoga za kurikularnu reformu – kaže Ana Filep
Naše sugovornice, viša kustosica Ana Filep i muzejska fotografkinja Ivana Asić, prate aktualne prosvjede, ali i aktivističke i građanske pokrete i događanja kako bi ih fotografirale ili na njima detektirale predmete koji će, prema njihovoj procjeni, u budućnosti zadobiti povijesno značenje. Obje su zaslužne za arhiviranje transparenata radnika škvera, koji će u znak zahvalnosti za svoje donacije od muzejskog osoblja na kućnu adresu dobiti službenu zahvalnicu.
- Što se tiče prosvjeda radnika Uljanika i 3. maja, osjetili smo da će to biti neka masovna pojava, da će se ljudi pojaviti, što se i dogodilo. Puno smo puta išli na prosvjede, ali je kao po navadi ondje uvijek bilo malo ljudi. Ipak, krivo nam je što neke prosvjede nismo dokumentirali, poput onoga za kurikularnu reformu. U tom trenutku bili smo na službenom putu u vezi pripreme jedne izložbe. Rekla bih da postoji i praktična strana cijele priče: sve te fotografije i predmeti jednog će dana postati dio fundusa, a neki već jesu. I zbog čega bismo mi, kada već pripremamo neki izložbeni projekt, primjerice skupo plaćali fotografije izvana, ako događanja možemo popratiti sami i imati ih u fundusu, kao i predmete poput transparenata iz naše svakodnevice - kaže kustosica Filep.
A kako izgleda njihov rad na terenu? Naše su sugovornice najprije prišle dvjema uljanikovim prosvjednicama s transparentom ‘Nedamo Uljanik’ i nakon predstavljanja zadobile njihovo povjerenje. Štoviše, kažu, radnice su ih upoznale s tvorcem poruke, svojim kolegom Zvonkom Frimmelom, koji im je ispričao da je transparente, među kojima i parolu ‘Nećemo u Irsku’ – ispisanu na plahti razapetoj između dva bambusova štapa – radio strpljivo na koljenima, toliko dugo dok nisu postala bolna, jednako, rekli bismo, kao i njegova radnička stvarnost.
- Na licima tih ljudi zapravo vidite njihove osjećaje pa stoga i ne produbljujete priču previše. Jedino smo ih zamolili da nam po mogućnosti doniraju svoje transparente. Kako smo procijenile našu odluku i traženje? Transparent Igora Zenka bio je možda najuočljiviji po svome pomalo anarhističkom sadržaju. Želim reći da poruka koju je on ispisao nije bila koncentrirana na trenutačan, već na kompletan problem našega društva i to nas je privuklo da taj transparent pokušamo dobiti za fundus muzeja - kaže Ana Filep.
Što se tiče brodogradilišta, u Hrvatskom povijesnom muzeju već odavno postoji album 3. maja: o njemu govore primjerice i fotografije od 25. listopada 1975., kada je brodogradilište posjetio portugalski predsjednik Francisco da Costa Gomes, i to u društvu predsjednika Sabora Socijalističke Republike Hrvatske Jakova Blaževića i tadašnjeg predsjednika SOUR-a brodograđevne industrije 3. maj Milovana Tuhtana.
Iz jednog kutka izvire i bliža medijska povijest: časopis Danas i posljednji brojevi magazina Start i Feral Tribunea
Nakon što neki predmet jednom uđe u muzej i dobije inventarni broj, on se smješta u zbirku i potom čeka priliku za izložbu. Za jednu već postoji inicijalna ideja kustosice i njezinog tima: bila bi to izložba o prosvjedima koja bi osim radnika brodogradilišta prikazala i druge radničke i građanske prosvjede, poput onih udruga Blokirani i Franak. Mada je, kažu nam naše sugovornice, njihovo muzejsko djelovanje koje se bavi aktivizmom uglavnom spontano i ovisi o radnom vremenu i entuzijazmu. Mnoge vrijedne stvari sugeriraju im njihovi kolege.
- Možda bismo lakše i češće pratili aktualne događaje poput prosvjeda i drugih socijalnih zbivanja da je više nas fotografa, ovako je dosta nezgodno, postoji i posebna procedura po kojoj se može vidjeti je li sve moguće napraviti u tijeku radnog vremena, a da nema istovremeno drugih, prioritetnijih poslova u vidu neke izložbe ili slično - kaže Ivana Asić, čiji je rad – fotografije s dočeka nogometaša nakon Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji – također izložen kao dio trenutnog postava muzeja.
Potom razgledamo parole koje su za potrebe studentskog štrajka u Zagrebu koji su ‘zbog odugovlačenja rješenja deviznog, bankarskog i vanjskotrgovinskog sustava’ od 23. studenoga do 3. prosinca 1971. organizirali studenti zagrebačkog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta. U godini hrvatskog proljeća na transparentu apelativno piše: ‘Studenti srpske nacionalnosti! Budite s nama – interesi su nam zajednički’ i onda nešto zapovjednije: ‘Zahtijevamo hitno rješavanje deviznog režima i kreditno-monetarnog sustava’. Iz 1980-ih godina tu su fotografije štrajka labinskih rudara koji je započeo 8. travnja 1987., istoga dana kada je 1921. slomljen štrajk rudara Labinštine, i koji je završio 11. svibnja 1987. – nakon 33 dana. A da se prosvjedovalo i mučnih 1990-ih, za vrijeme režima Franje Tuđmana, svjedoče maske s karikaturama političara u šestoj vladi samostalne Hrvatske, onoj premijera Zlatka Mateše. Zagrebački prosvjedni skup, održan 29. siječnja 1998. pod nazivom ‘Skinimo maske’, organizirao je Savez samostalnih sindikata Hrvatske zbog teške gospodarske i socijalne situacije. Kao da je danas ekonomski bolje – znamo da nije – no zato sindikati više nisu u stanju gotovo ništa slično organizirati.
Hrvatski povijesni muzej zapravo čuva više od 300.000 predmeta čija je velika većina, kaže nam njegova ravnateljica Matea Brstilo Rešetar, zbog nedostatka prostora deponirana u podrumima i posebnim drugim prostorijama za čuvanje.
- Mi smo zapravo neostvareni muzej, nemamo stalni postav, ali imamo kustose koji na temelju fundusa, koji je naša baza, mogu prepoznati suvremena događanja, koji su nedostaci fundusa i koji se procesi nastavljaju. Kada smo kod aktualne Uljanik grupe, putem tih transparenata vidi se društveno-politički kontekst priče, odnos sadašnjih političkih elita i naroda te način njihove komunikacije. Starija građa našeg fundusa svakodnevice više je vezana uz povijest elita, dok se s druge strane prate tranzicija iz feudalnog u građansko društvo i razvoj moderne nacije i to putem predmeta koji svjedoče o modernizacijskim procesima - kaže ravnateljica.
Dobra je to prilika za turističko razgledavanje sedam cjelina – politika, gospodarstvo, svakodnevica, obrazovanje, znanost, mediji, kultura – iz kojih izdvajamo policijski karton Josipa Broza Tita, koji je uhićen na dan svoje smrti, ali pedeset i dvije godine ranije, točnije 4. svibnja 1928. Tito je u kartonu napisao: ‘Ja sam uhićen po policiji u Apolo kinu u Zagrebu.’ Ondje je i znamenita fotografija sablasno praznog Trga bana Jelačića u trenutku dok se 8. svibnja 1945. u 15 sati i 10 minuta očekivao ulazak partizana. Zagledavamo se u dio odlomljenog zida s potresnom porukom zatvorenika iz ustaškog zatvora u Ulici Franje Račkoga 9; njih četrdeset i četvero ondje je 1941. godine (do)čekalo smrt: ‘U ovim prostorijama su proživjeli svoje posljednje časove internirani borci iz Kerestinca (…)’
Posebnu cjelinu čine predmeti takozvane teške povijesti koji dokumentiraju ratnu stvarnost i ljudska stradanja u dva svjetska rata i u Domovinskom ratu 1990-ih. Muzej čuva i jedno pismo Nikole Tesle iz Amerike od 8. prosinca 1893. ujaku Petru Mandiću, a također i jednu vrijednu ulaznicu za zagrebački koncert Franka Zappe 1975. godine. Iz jednog kutka izvire i bliža medijska povijest: časopis Danas i posljednji brojevi magazina Start i Feral Tribunea.
