Da je dobar komšija zlata vrijedan najbolje to znaju ljudi koji u svojoj bliskoj životnoj okolini doživljavaju posve suprotna iskustva: provokacije, sramne povike i razne prijetnje o iseljavanju. U takvim okolnostima kada strahovi i policijske ophodnje sa prekršajnim i kaznenim prijavama ispunjavaju svakodnevni život, realnost tih ljudi postaje nepodnošljiva. Na eventualnu višemjesečnu diskriminaciju i zlostavljanje od strane nekolicine žitelja, neposrednih susjeda u selu Umetić u općini Donji Kukuruzari, upozorava Dalibor Kalambura koji živi sa suprugom Aleksandrom i njenom osmogodišnjom kćerkom Aminom, inače obadvjema državljankama Ruske Federacije sa stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj.
Obitelji Kalambura i Bjelajac tvrde da svjedoče učestalom teroru, ali i redovnom policijskom zataškavanju prijetnji, a jedini razlog sukoba vide u imovinskom interesu Marka Dubravca, koji njihove navode odlučno negira
Razorni potres, koji je vrlo intenzivno zahvatio i područje Donjih Kukuruzara o čemu govore brojne uništene kuće sa crvenom naljepnicom i rupe u susjednom selu Mečenčani, još je pogoršao ionako loše međuljudske odnose.
Iako su tamo česte pogrde na račun nekih pripadnika srpske manjine kao što su "četnik" i "četničko kopile" teško bi bilo tvrditi da su loši međuljudski odnosi zasnovani na nacionalnoj netrpeljivosti. Jer s jedne strane sukoba su srpska obitelj Kalambura koja je u Umetiću kupila kuću i zemljište prošle godine uz obitelj Zvonka Bjelajca, hrvatskog branitelja koja se u ovom selu nastanila 2017. S druge strane su prve komšije, obitelj Marka Dubravca koja se doselila prije 25 godina iz Bosanske Posavine.
Obitelji Kalambura i Bjelajac tvrde da svjedoče učestalom teroru, ali i redovnom policijskom zataškavanju prijetnji, a jedini razlog sukoba vide u imovinskom interesu Marka Dubravca. Tvrde da njemu dolazak svake nove obitelji znači manje poljoprivredne zemlje za obradu, a samim time i za atraktivne poljoprivredne poticaje. Unatoč nekoliko prekršajnih i kaznenih prijava te učestalih policijskih intervencija, Marko Dubravac s druge strane tvrdi da u Umetiću nema nikakvih problema.
Uz sve navedeno, po kazivanju obitelji Kalambura i Bjelajac dogodio se incident tamo gdje se nije smio dogoditi - na mjestu gdje se dijeli humanitarna pomoć. Nažalost, sve se odvijalo pred očima Aleksandrine kćerke Amine.
- Otišla sam tražiti hranu i higijenske potrepštine. Naša kuća koju smo kupili prošle godine ima zelenu naljepnicu, ali su u naknadnim potresima na nekoliko mjesta pukli deka i temelj pa nije više sigurna. Amina je htjela da uzme plišanu igračku, ali nisu joj dali. Muškarac u odori Crvenog križa zakrenuo mi je ruku i fizički me izgurao van riječima "četnici nemaju pravo na pomoć". Završila sam s lakšim tjelesnim ozljedama i istegnutim ramenom o čemu imam liječničku dokumentaciju. Kad smo došli u policiju, dvojica su me inspektora pokušali prevariti da potpišem izvještaj u kojem sam navedena kao svjedokinja, a ne žrtva. Čak su udarali šakama i nogama o stol samo da pristanem potpisati - navodi Aleksandra Kalambura. Dva tjedna poslije tog događaja, policija je Aleksandrinog supruga Dalibora pritvorila zbog navodnih prijetnji djelatnicima Crvenog križa.
- Sproveli su Dalibora sa lisicama kao najvećeg kriminalca. Optužili su ga da je u telefonskom razgovoru nekome nešto prijetio i to preko treće osobe. Prenoćio je u pritvoru, odveden je pred istražnog suca i pustili su ga. Zaplijenili su mu mobilni telefon kao dokaz. Dalibor je u Crvenom križu bio upravo sa Zvonkom Bjelajcem da se požali zbog fizičkog nasrtaja na mene i neravnomjernu podjelu humanitarne pomoći, ali nikome nije prijetio - nastavlja Aleksandra. Zvonko Bjelajac kaže da je s Daliborom otišao u Crveni križ da bi prijavili napad na Aleksandru od ljudi u prslucima Crvenog križa.
- Djelatnicima ili volonterima Crvenog križa ne bi trebalo dopustiti da napadaju ženu. Dalibor nikome nije prijetio. Policija je već nekoliko puta dolazila da Aleksandra potpiše izjavu da je razbacivala stvari po skladištu i da je ona fizički napala čovjeka iz Crvenog križa, a to nije istina. Imam osjećaj da policija želi zataškati napad na Aleksandru od ljudi u prslucima Crvenog križa - navodi Bjelajac o slučaju koji je do sada rezultirao jedino kaznenom prijavom protiv Dalibora Kalambure zbog navodne prijetnje smrću.
Za eskalaciju sukoba u Umetiću, saznalo se nadaleko. Pučka pravobraniteljica zatražila je postupanje od strane Policijske uprave, Crvenog križa te Centra za socijalnu skrb Hrvatska Kostajnica i Općine Donji Kukuruzari. Poslije navodnog fizičkog napada na Aleksandru, policijskog odvođenja Dalibora u pritvor i pretrpljenog straha, obitelj Kalambura se odlučila obratiti uredima predsjednika Rusije Vladimira Putina i predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića. Ubrzo su im iz oba ureda odgovorili s obećanjem da će preko Ministarstva unutarnjih poslova istražiti i pratiti slučaj. Podršku obitelji Kalambura pružaju iz Ambasade Ruske Federacije, iz koje su kontaktirali nadležne institucije. Oleg Shumilin, savjetnik ruskog ambasadora, pokušao je posredovati u medijaciji sukobljenih strana, ali su predstavnici lokalne vlasti to odbili.
- Iz centralne sam Rusije. Ali i meni viču da sam četnik. Da je moje dijete četnik. Zaista se plašimo za svoj život. Čak su mi prijetili da ćemo kćerka i ja izgubiti status. Kćerka mi ima psihičke probleme zbog svih ovih prijetnji i hapšenja. Strah nas je policije. Sutra opet može doći policija i uz dva svjedoka privesti nas i pritvoriti na dva dana. Njima se vjeruje, nama ne. Mi kao porodica se ne osjećamo sigurnim, ni slobodnim građanima - kaže Aleksandra Kalambura. Januarsko hapšenje Dalibora Kalambure poslije incidenta u prostorijama gdje se dijeli humanitarna pomoć nije bilo prvo. I ljetos je bio u pritvoru.
- Otkako smo se uselili u kuću krenuli su problemi, neugodnosti, dozivanja "čedooo", provociranje na nacionalnoj osnovi, prijetnje da će nas ubiti, iseliti. Izađem na dvorište i psuju mi "četničku mater", govore: "selite se u Smrdiju". Imam snimljene dokaze. Moja porodica nikada nije imala iskustva sa sudovima i policijom - govori Dalibor Kalambura o događajima od ljetos zbog kojih se vode dva kaznena postupka.
- Pokušao sam razgovarati sa Dubravcem, psovao mi je četničku majku i prijetio da će nas protjerati odavle. Pred Daliborovu kapiju došlo je njih deset, vikali su, psovali, prijetili. Policajci su stajali 20 metara dalje i vjerojatno su morali to čuti, ali su se ponašali kao da ništa nisu čuli. Dalibora su odvezli samo da da izjavu. Prenoćio je u pritvoru. Bio je u totalnom šoku, čak su mu podmetnuli izjavu da potpiše kazneno djelo prijetnje. Angažirali smo odvjetnicu koja kao ovlaštena osoba nije mogla dobiti potrebne informacije. Tek kada je odvjetnica rekla da će pozvati svog poznatog kolegu iz Zagreba, Dalibor je pušten. Policija je privela i Franju Dubravca koji je Dalibora u samoj policijskoj postaji provocirao i prijetio mu na nacionalnoj osnovi. Protiv Franje smo podnijeli kaznenu prijavu, a protiv Marka nismo uspjeli. On se ne spominje nigdje iako od njega sve kreće. Ali zato smo Dalibor i ja dobili zabranu približavanja Marku Dubravcu, a protiv Dalibora je podignuta kaznena prijava - ističe Daliborov otac Milan Kalambura.
- Jako mi je teško palo prozivanje da sam četnik. Kad je rat počeo imao sam 13 godina. Dva puta su me već hapsili bez ikakvih dokaza. Ali očito je bitna ta igra, rat živaca. Došlo nam je da se selimo s naših vjekovnih ognjišta. Kada smo podnijeli tužbu protiv Franje Dubravca poručeno nam je, ili da povučemo tužbu ili nas neće biti. Ima još porodica, i onih hrvatskih koje trpe veliki teror. Ljudi se boje - priča Dalibor Kalambura i navodi da jedan od putova izlaza vidi u osnivanju udruge za zaštitu ljudi sa ovog područja. Hrvatski branitelj Zvonko Bjelajac se iz Siska preselio u APN-ovu kuću.
- Čuli smo da su prvih povratničkih godina ovdje maltretirali srpske povratnike. Čak je bila i zapaljena jedna štala srpskog vlasnika u selu. No sukobi ovdje nemaju veze sa nacionalnošću. Ako nisi doseljenik iz Bosne, nemaš pravo na život. Živimo u vječitom strahu. Dva mjeseca kako smo se ovdje doselili, Dubravac nam nije dao vodu. Ovdje svi koristimo izvorsku vodu. Oni puste vodu u svoje plastenike i naprave nam zračni čep. U Sisak smo vozili djecu na kupanje, u kanistru smo iz Mečenčana nosili vodu za kuhanje. S njima nema nikakvog razgovora - govori Bjelajac i dodaje da posebne prijetnje od obitelji Dubravac pogotovo doživljava njegova supruga Anamarija.
- Psuju joj majku. Viču za njom, dovikuju svakakva imena. Vrište, režu, fućkaju. Boji se ići cestom jer ne zna tko bi i gdje mogao sačekati. Bojimo se i u kući. Zaključavamo vrata čim padne mrak. Njima ovdje ne smetaju starci, jer oni šute u svom strahu i nesigurnosti, problem je kada se pojavi mladi čovjek s obitelji koji ima svoje planove. Znamo tko je glavni i odgovorni za svu ovdje posijanu mržnju, ali on je previše moćan - navodi Zvonko Bjelajac i tvrdi da je zaštita od policije u njihovom slučaju izostala.
- Policija dođe, kažu nam da se maknemo od njih. Mi im se ne obraćamo, ne diramo ih. Što smo im mi krivi, osim što smo došli živjeti ovdje? Koliko vidim netko u policiji zataškava ove slučajeve. I Markov brat Franjo nam je prijetio, rekao da će nam ući u kuću i pobiti nas. Stvar je stigla do državnog odvjetništva i Franjo je dobio samo uvjetnu od godinu dana. Za njih zakon ne postoji - navodi Bjelajac.
Dubravac i Crveni križ demantiraju optužbe
Sasvim drugačiju priču za Novosti je ispričao prozvani Marko Dubravac koji tvrdi da su sve informacije koje imamo - pogrešne.
- Ja jesam domoljub, ali nisam nacionalista i to sam rekao policiji. Imam dvije snahe Srpkinje, brata koji živi u Srbiji. Nije stvar ni u imovini. Dalibor Kalambura me nizašto prijavio svim institucijama. Sve što je prijavio, čista je laž. Ja sam žrtva, i to stoji u policiji. Dalibor mi je prijetio da će mi srce izvaditi. Njima su izrečene mjere opreza približavanja meni na određenu udaljenost iako sam ja rekao da ih se ne bojim. Kako su oni odjednom žrtve i da se mene netko boji, mene ne treba nitko ne boji, a kamoli oni - govori Marko Dubravac.
Kaže da je posljednjih dana povukao kaznenu prijavu protiv Dalibora Kalambure i dodaje da "s pravoslavcima i Zvonkom Bjelajcem nikada nije imao problem". U Crvenom križu na čiju su adresu također upućene optužbe obitelji Kalambura, ističu da je Kalambura njihov redovni korisnik, iako sam Dalibor i njegova obitelj to oštro opovrgavaju.
- Dalibor Kalambura je iznio svoje nezadovoljstvo i mi smo mu detaljno objasnili da mi s navedenim prostorom i podjelom humanitarne pomoći u Umetiću nemamo nikakve veze. Djelatnici Crvenog križa Hrvatska Kostajnica nisu tjelesno napali gospođu Kalamburu niti bilo koga drugoga, niti su bili sudionici ikakvog oblika nasilja. Unatoč ozbiljnim prijetnjama koje je gospodin Kalambura uputio svima nama u Crvenom križu, ljudski razumijemo njegovo zadovoljstvo, ali ono je nažalost usmjereno na one koji s tim nemaju apsolutno nikakve veze - odgovorila je za Novosti Maja Böhm, ravnateljica Crvenog križa Hrvatska Kostajnica pod čiju nadležnost spada i općina Donji Kukuruzari.
Za niz incidenata i kaznenih prijava u Umetiću upitali smo i Policijsku upravu Sisačko-moslavačku, kao i za same pritužbe na postupanje njihovih službenika prema obiteljima Kalambura i Bjelajac te navodno zataškavanje slučajeva. Njihov odgovor glasi da temeljem Opće uredbe o zaštiti podataka EU i Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka nisu u mogućnosti odgovoriti na naša pitanja.
