Između straha i negativnih senzacija kakve mogu izazvati samo prirodne katastrofe, našlo se posljednjih mjesec dana banijsko selo Mečenčani, smješteno između Hrvatske Kostajnice i Petrinje. Tamo je nakon razornog banijskog potresa došlo do urušavanja tla i nastanka zastrašujućih rupa u zemlji, promjera i po nekoliko desetaka metara. S ovako promijenjenim reljefom mjesta, Mečenčani su postali često svratište ekspertnih timova i televizijskih ekipa. Čak i stručnjaci iz Japana najavljuju dolazak. No za mještane Mečenčana čudo je davno prošlo, a ostao je neopisivi strah od pojave novih rupa koje se otvaraju i mjesec dana poslije razornog potresa. Zato je ovdje, kako priznaju stanovnici, kod svih u mislima prisutna jedna želja: samo da se ne pojavi neka rupa u neposrednoj blizini naseljene kuće i da ju ne proguta. Svakodnevnu borbu protiv crnih misli vodi Nenad Tomašević koji je do potresa živio u kući do čijih je stepenica nastala jedna takva rupa.
- Selo živi u stalnom strahu. Kada zbilja pomislimo što se oko nas događa, Armagedon i apokalipsa nisu nam daleko. Ova tu rupa najbliže se približila kućama. Došla je do mojih stepenica. Srećom, zadnjih 15 dana miruje. Moja majka i ja inače tu živimo, ali kuća je upravo zbog rupe dobila crvenu naljepnicu i rečeno nam je da u kuću možemo ući samo nakratko - priča Tomašević. Ističe da nikada nije bilo naznaka da bi se nešto takvo desilo.
- Ova rupa se pojavila odmah poslije razornog potresa, s 29. na 30. prosinca. Svi smo šokirani ovom pojavom, pa i stručnjaci koji su ovdje dolazili. Kažu da su takvo što prvi put vidjeli i da ih zovu kolege iz Kanade, Amerike i Japana - govori Tomašević dok zajedno koračamo preko oranice do najveće, još uvijek aktivne rupe, koju su mještani već prozvali olimpijski bazen, a koja je nastala u voćnjaku druge obiteljske kuće.
Kuća mu je ugrožena zbog rupetine - Nenad Tomašević
- Ova zemlja jesenas je izorana kako bi bila pripremljena za proljetnu sadnju. Zanimljivo da se ova najveća rupa nije pojavila odmah poslije potresa nego 4. siječnja. Tog dana oko 10 sati ujutro, vlasnica ove parcele ušla je u kuću i kada je ponovo izašla oko 12.30, imala je što vidjeti. Ta rupa stalno je aktivna. Dio po dio zemljišta urušava se u bezdan. Proširila se još za trećinu otkako su prije deset dana stručne ekipe izmjerile dubinu koja je tada iznosila 12 metara. Pred ovolikom moći prirode, čovjek ostaje nijem - govori Tomašević dok stojimo kraj goleme jame.
Gledamo kako se komadi zemlje i dalje urušavaju. Da se nove rupe u Mečenčanima pojavljuju i mjesec dana nakon potresa potvrđuje Josip Terzić, predstojnik Zavoda za hidrogeologiju i inženjersku geologiju Hrvatskog geološkog instituta.
- S krajem siječnja imamo registriranu 71 urušnu ponikvu, kako ih mi nazivamo. U zadnjih desetak dana pozicionirali smo tridesetak novih urušavanja terena, no uglavnom u poljima. Rupe, odnosno urušne ponikve, različitih su dimenzija. Od onih promjera oko jednog metra do one najveće koja je dosegla trideset metara. Postoje i zone koje su lagano ulegle i u kojima se mogu očekivati pojave novih urušavanja - upozorava Terzić. Ističe da bi se u narednim razdobljima mogla očekivati dodatna urušavanja.
- Tijekom proljeća bit će potreban poseban oprez i praćenje uz kontinuirano istraživanje. Posebno je važno paziti nakon možebitnih velikih, čak ekstremnih kiša ili kada se naglo bude otopila veća količina snijega. Naime, u ovim krajevima su hidrološki maksimumi obično u proljeće kad ima najviše oborina te se podzemne vode kreću najvećim brzinama i s najvišim tlakovima. Ove su rupe nastale kombinacijom okršavanja i sufozije, tj. otapanjem vapnenca u podlozi i ispiranjem sitnih čestica tla koja ih pokrivaju djelovanjem podzemne vode. Potres je samo pojačao procese koji su ionako prisutni - objašnjava predstojnik Hrvatskog geološkog instituta. Poziva građane na oprez tijekom obavljanja predstojećih poljoprivrednih radova.
- Opasnost postoji. U nadolazećem razdoblju nastojat ćemo odrediti opasnije zone u kojima ne bih preporučio radove. Nadam se da će ljudima biti nadoknađeno to što neće obrađivati neke dijelove svojih polja. Ti su dijelovi terena vezani uz područja u kojima se ispod polja nalaze preferirani krški smjerovi pojačanog toka podzemne vode. Većina ponikava se otvara po takvim pravcima koje već sada prepoznajemo i moći ćemo uskoro odrediti zone povišenog rizika - kaže Terzić. Nadovezuje se na priču da se u susjednom selu Bjelovac prije više od pola stoljeća "zemlja otvorila" pred čovjekom koji je s volovima orao zemlju pa su zajedno u nju propali.
- Te su se rupe stalno otvarale, no u puno manjem opsegu – kako veličinom, tako i učestalošću. Kada se gleda kroz geološko vrijeme, a to je puno veća skala od ljudskog života, i Pašino vrelo, vodoopskrbni izvor u zoni ovih urušnih ponikava, zapravo je nastalo na isti način – urušavanjem - napominje Terzić. Naglašava da ima još pojava povremenih vrela nastalih na isti način i da bi se zemljište i bez potresa urušilo, ali u puno dužem razdoblju – vjerojatno više stotina godina.
Nažalost, složena geološka struktura banijskog tla nedovoljno je istražena i samim time moguće slična urušavanja uslijed vapneničkih stijena u tlu, ni u drugim dijelovima Banije nije moguće isključiti u budućnosti. Kako zaključuje Terzić, za precizniju informaciju trebalo bi izraditi tzv. litofacijesne geološke karte.
