Danima ste na Baniji gdje snimate i istražujete posljedice razornog potresa poslije kojeg se otvaraju duboke rupe koje se relativno brzo šire, ugrožavaju građane i njihove stambene objekte. Koliko je to inače učestalo poslije potresa i ima li u tim banijskim pojavama nekih zanimljivih, da ne kažemo čudnih pojava i elemenata?

U području sela Borojevići, Mečenčani i Donji Kukuruzari te njihovoj okolici došlo je do pojave brojnih urušavanja terena. Po nekim izvorima, do 30-ak. Osobno sam pregledao nekoliko važnijih urušavanja u više navrata, a to su ona koja su ili velikih dimenzija ili ugrožavaju kuće. Ovaj događaj mi geološki inženjeri objašnjavamo procesima sufozije i okršavanja. Naime, geološka građa terena je specifična: na površini su kvartarna tla za koja prema prethodnim istraživanjima znamo da su debljine od nekoliko metara do čak 15-ak metara u nižim zonama prema rijeci Sunji, a ispod tih tala nalaze se stijene podloge koje su u velikom dijelu porozni, razlomljeni i okršeni litotamnijski vapnenci. Ti su vapnenci šupljikavi, tektonski razlomljeni i podložni okršavanju pa se može pretpostaviti i postojanje kaverni. Hidrogeološkim istraživanjima Pašinog vrela, tristotinjak metara od Mečenčana, od prije 15-ak godina, koja je vodio danas umirovljeni kolega hidrogeolog Vinko Mraz, utvrđene su i različite razine (tlakovi) podzemne vode u vapnencu i u kvartarnom pokrivaču. Zbog prisutnosti podzemnih voda i u tlu i u stijeni, na njihovom kontaktu postupno dolazi do procesa koji mi geolozi zovemo sufozija – polako se ispiru sitnije čestice iz tla te ono postaje sve slabije, dok se u nekim dijelovima potpuno ne ispere i ostanu šupljine u podzemlju. Zbog mase tla koje je preostalo iznad tih šupljina pojavljuje se mogućnost propadanja gornjih slojeva. To se ponekad događalo i prirodno, no potresi su proces ubrzali i došlo je do urušavanja. Mnogi se pitaju gdje je nestala zemlja koja je tu bila. Ona je propala u šupljinu, a zbog toka podzemne vode postupno je bila isprana i ostala je samo "rupa" u terenu. Prema kazivanju mještana, prve naznake ovog procesa dogodile su se već prilikom prvih jačih potresa, par dana prije ovog najjačeg. Dakle, ove pojave nisu neobične u našoj struci. Često smo u medijima svjedočili i većim urušavanjima, primjerice na Floridi, a nedavno se moglo pročitati kako se rupa otvorila u Napulju, no tu još nije utvrđen uzrok pa je moguće da je nastala i ljudskim djelovanjima u urbanoj zoni. Kod nas bi se slične pojave mogle očekivati u krškim poljima, gdje je također kvartarni pokrivač na temeljnoj stijeni. U višim fazama geološke evolucije ove forme postaju ponikve (vrtače), no za to je potrebno duže vrijeme.

 

Samo manja klizišta

Što mještani blizu tih rupa mogu očekivati u narednom periodu?

Trenutno se ne može puno učiniti. Sve su opasne rupe ograđene i pod nadzorom raznih službi, ali i samih mještana koji dojavljuju promjene. Ugroza je realna i problem se prati, a mi hidrogeolozi u suradnji s ostalim geostrukama obavit ćemo i određena istraživanja. Kao prvo, analizirat će se snimke bespilotnim letjelicama (dronovima). Time će se precizno odrediti točan broj, veličina i raspored tih sufozijskih urušavanja. Također ćemo obaviti i geofizička istraživanja koja će nam dati prvi uvid u stanje podzemlja (električne otpornosti i seizmički valovi), te ćemo vidjeti možemo li primjenom tih metoda u terenu bez propadanja predvidjeti postojanje opasnih šupljina u podzemlju, bilo sufozijskih, bilo kaverni nastalih okršavanjem, na pozicijama gdje se nije urušilo, ali bi se moglo.

Postoji li opasnost od novih urušavanja?

Budući da je prvenstveni uzrok ovih pojava djelovanje podzemne vode, uz značajno pojačavanje i ubrzanje procesa zbog potresa, motrenje treba nastaviti sada kada se zapravo očekuje porast razina podzemne vode koji je u hidrološki uobičajenoj situaciji u proljeće. Tada bi moglo doći do eventualno novih urušavanja, bilo novih sufozijskih "rupa", bilo povećanja postojećih, i stoga je nužan oprez. Nakon naših radova surađivat ćemo po sličnom modelu s geotehničarima s Građevinskog fakulteta, u čijoj je nadležnosti eventualna sanacija. Vjerujem kako će oni naći najbolji model sanacije tih "rupa", naročito onih koje su u neposrednoj blizini objekata.

U arhivima smo našli podatke o postojanju kopova, uglavnom ugljena, ponajviše u širem području Majskih Poljana. Moram naglasiti kako ti rudnici ni u kojem slučaju ne mogu imati veze s nastankom potresa

Mogu li ove rupe nestati, odnosno da li bi djelovalo neko zatrpavanje?

Ovakva urušna udubljenja u terenu ne mogu nestati prirodnim putem, nego bi se protokom vremena vjerojatno ublažio nagib rubova u kvartarnim tlima, a o razini i dinamici (toku) podzemne vode ovisi bi li se barem u nekima od njih zapunilo dno materijalom okolnih tala ili bi ostalo vidljivo vodno lice, kao stalna lokva ili jezerce. Na sličan je način u povijesti vjerojatno nastalo i Pašino vrelo, koje je danas vodoopskrbno i iz kojeg istječe potok – zbog specifične morfološke pozicije samog izvora.

Također, dolazi i do pucanje zemlje i iz tih pukotina počinje izlaziti ili izvirati voda. Što će biti s tim pukotinama s vremenom, koliko to može trajati?

Ovo je sasvim druga vrsta pojave. U stručnoj literaturi naziva se likvefakcija. Ovih pojava za naših života nije bilo na području Hrvatske, no postoje povijesni dokumenti kako su zabilježene i opisane tijekom zagrebačkog potresa od 6,3 stupnja iz 1880. Pojave likvefakcije zabilježene su u području same Petrinje, Bresta Pokupskog, Siska i Galdova, kao i na više drugih lokacija, ponajviše vezanih uz doline Kupe i Save, tj. njihovih aluvijalnih kvartarnih taloga. Taj proces vezan je uz sam potres, tj. vrijeme neposredno nakon potresa, a pojava likvefakcije može kasnije utjecati na slijeganje tla, što može dovesti do nagnuća ili pucanja građevina jer će se likvefabilni sloj pijeska slegnuti drugačije nego što je inicijalno bio. Ipak, nismo zabilježili takve pojave do sada, barem ne u većem razmjeru. Da se nešto značajnije trebalo dogoditi u ovom smislu, vjerojatno bi se već dogodilo, no nastavit ćemo pratiti i istraživati ove fenomene. Kao i kod urušavanja oko Mečenčana, i ove pojave ćemo dodatno istražiti, prije svega geofizičkim profilima, a ako bude mogućnosti, bušotinama i laboratorijskim testovima. Sve opet u suradnji sa stručnjacima, prvenstveno geotehničarima i geofizičarima. Likvefabilne slojeve treba prepoznati i prostorno odrediti radi kvalitetnijeg odabira lokacija za gradnju u budućnosti.

Banija je bogata izvorima i podzemnim vodama, znamo da u tamošnjim selima skoro svako kućanstvo ima bunar pitke vode. Hoće li potres ostaviti kakve posljedice na te izvore i bunare?

Podzemne vode zahvaćene bunarima po privatnim domaćinstvima nemaju nikakva utjecaja na postanak potresa. U većini slučajeva ne bi trebalo doći ni do promjena nakon potresa, no u okršenim stijenama – vapnencima i sličnim kalcitičnim stijenama – može doći do manjih lokalnih promjena tokova. Tako se znalo događati da neki zdenac presuši ili se negdje pojavi novi izvor – imali smo jednu takvu dojavu i kolege su već bili na terenu. Sve ovakve pojave nastojimo registrirati, zabilježiti u baze podataka i, ako je to nužno, sanirati.

 

Sufozijsko urušavanje – Mečenčani – Borojevići

U brojnim banijskim mjestima u prošlosti su egzistirali rudnici. Kakva je njihova uloga u ovim procesima?

U arhivima smo našli podatke o postojanju kopova, uglavnom ugljena, ponajviše u širem području Majskih Poljana. Kolege specijalizirani za istraživanja mineralnih sirovina rekognoscirali su taj teren i nisu našli nikakve posljedice koje bi mogle biti uzrokovane tim starim rudnicima. Svejedno, taj će se teren i dalje motriti. Moram naglasiti kako ti rudnici ni u kojem slučaju ne mogu imati veze s nastankom potresa. Njihova bi uloga, teoretski, mogla biti lokalno urušavanje neposredno iznad tih "šupljina". Za sada se to nije dogodilo, pa se može pretpostaviti da su po napuštanju ili dobro sanirani ili se ta "sanacija" dogodila prirodno u više desetljeća nakon prestanka eksploatacije.

Prije ovog razornog potresa nestabilnost tla Banije uglavnom je karakterizirana brojnim klizištima tla. Hrvatskoj javnosti najpoznatije je ono iz Hrvatske Kostajnice 2018., kada je doslovno uništeno i urušeno nekoliko nastanjenih kuća.

Obnova cijelog kraja trajat će godinama. No tijekom te obnove trebalo bi biti radnih mjesta za mlade ljude, infrastruktura bi trebala biti popravljena, kuće također

Klizišta su prirodna pojava i moguća ugroza za stanovništvo. Kao što ste naveli, postojala su i postojat će. Potres može biti okidač za aktivaciju klizišta, no sudeći po dosadašnjim dojavama i našim pregledima terena, zabilježeno je tek nekoliko manjih, lokalnih slučajeva. Naši stručnjaci specijalizirani za klizišta, inženjerski geolozi i geotehničari, pregledavaju te lokacije i u slučaju potrebe to će se sanirati. Inače, ova su klizišta, između ostalog, predmet istraživanja međunarodnih (EU Interreg) projekata našeg instituta, s akronimima safEarth i RESPONSa, te raspolažemo velikom količinom podataka, metoda i znanja. Budući da ovaj veliki potres nije aktivirao klizišta većih razmjera, to možemo shvatiti kao dobar znak.

 

Suradnja raznih struka

Ipak, ispred nas je period većih vodostaja rijeka. Hoće li oni utjecati na pojavu novih i razvoj postojećih klizišta?

Svakako je potreban oprez jer će se tijekom proljeća tlo jače saturirati podzemnim vodama, a vjerojatno će biti i veći broj naknadnih potresa (afteršokova), koji bi mogli aktivirati neka klizišta u kombinaciji s podzemnom vodom. Zato i dalje pazimo na potencijalna i postojeća klizišta i u slučaju naznaka reagirat će se brzo.

Što biste kao stručnjak preporučili uznemirenim i zastrašenim stanovnicima geološki živopisne Banije?

Ova tragedija je možda put u neku bolju budućnost. Svi vjerujemo da je najgore iza nas i da će se nakon ovog potresa možda značajno poboljšati neka opća situacija. Trenutno je najvažnije zbrinuti sve koji nemaju dom i posebno paziti da više ne bude ljudskih žrtava, jer one su jedine nezamjenjive. Stoga treba što prije zabilježiti i motriti sve ove fenomene koje sam spomenuo: urušavanja, klizišta, pukotine u tlu i po cestama... kako bi se mogućnost stradanja svela na minimum. Brojni stručnjaci – geofizičari, prirodoslovni geolozi, geološki inženjeri, geodeti, geotehničari... – izašli su na teren i svaki sa svojeg aspekta nastoje pomoći koliko je moguće. Suradnja svih ovih struka je formalizirana na nedavnom sastanku u Ravnateljstvu civilne zaštite, te se formiraju multidisciplinarne grupe za pojedine probleme, koje bi trebale značajno doprinijeti brzom i kvalitetnom rješavanju problema. To ujedno garantira dugoročnu prisutnost – koliko god bude trebalo.

Kakvi su vaši dojmovi sa Banije?

Obnova cijelog kraja trajat će godinama. No tijekom te obnove trebalo bi biti radnih mjesta za mlade ljude, infrastruktura bi trebala biti popravljena, kuće također. Velik je znak da se cijela Hrvatska angažirala – na terenu susrećem kolege s drugih instituta ili fakulteta, koji svi rade bez ikakvih projekata ili plaćanja, potpuno dragovoljno. Slično kao i građevinari koji procjenjuju konstrukcije i statiku. Posebno bih istaknuo činjenicu da ovdje dolaze pomagati i kolege koji imaju privatne firme i zasigurno im je teže svakodnevno poslovanje nego nama iz javno-znanstvenog sustava, a ovdje rade jer shvaćaju da je, pogotovo u ovom prvom razdoblju, ljudima potrebno pomoći. Sve je to nadopuna one humanitarne pomoći u materijalu i osobnom radu koju su ljudi nesebično dali. Na terenu, gdje nekada gotovo nitko osim žitelja nije zalazio, vidite automobile, kombije i kamione dubrovačkih, osječkih, pulskih i svih ostalih registracija. Moguće je, a rekao bih i vjerojatno, da se nakon jednog nesretnog događaja dogodi ponovno oživljavanje ovog inače prekrasnog i potencijalno perspektivnog kraja.