Stanje sudbene vlasti u državi bijedno je i žalosno, a položaj sudaca još gori! To je sažetak priče o pravosuđu u novoj državi u kojoj se na presude čeka godinama, a suci žive na granici bijede. Priča se čula na Zboru jugoslavenskih sudaca iz kraljevine u Zagrebu. Delegat iz Hrvatske iznio je dirljiv slučaj kako ‘jedan sudac nije imao sredstava da liječi svoje bolesno dijete, a kad je ono umrlo nije ga imao čime ni pokopati…’ Ili: ‘Mi jesmo patriote, ali od nas se ne može zahtijevati da gladujemo sa svojim obiteljima… Ne samo što će država ostati bez sudaca, nego prijeti i velika pogibelj da se u sudački stalež uvuče korupcija. Dogodi li se to bit će uzdrmani sami temelji države…’ Odaslana je i poruka ministarstvu pravosuđa: ‘Sudije iz cijele države…zahtijevaju da im se povisi dosadašnji sudski doplatak za 500 dinara mjesečno i da se isti smjesta isplati. Ministarstvo se sa svom ozbiljnošću upozoruje da je taj zahtjev minimalan i nepromjenjiv. Inače, sudije otklanjaju sa sebe svaku odgovornost za sve katastrofalne posljedice …’
Naredbom bana Laginje na cijelom području Hrvatske i Slavonije ukinuti su prijeki sudovi, uvedeni 1918. Od naredbe se ‘ipak i dalje izuzimaju područja županije Varaždinske, Bjelovarsko-križevačke i Zagrebačke, gdje zbog seljačkih nemira određeni prijeki sudovi i dalje ostaje na snazi…’
Poslije šest godina stanke - pod uredništvom Bogdana Popovića i Slobodana Jovanovića – ponovo je počeo izlaziti ‘Srpski književni glasnik’. Tim povodom zagrebačke ‘Novosti’ objavljuju i poduži tekst svojeg suradnika i u njemu, uz ostalo, i ovo: ‘I već ovaj prvi broj dokazuje kako je kod intelektualaca prestala svaka rasna i regionalna razlika. Suradnici su i Srbi i Hrvati – i to mahom oni odličniji…’
Vijest dolazi iz Pariza, ali se tiče gospođe Ljiljane Rusić iz okolice Beograda, koja je u Francuskoj promijenila svoje ime i prezime (u Liliana Russe) a zatim došla na originalnu ideju – kako u potpunom blagostanju preživjeti sa svoje sedmoro djece ostatak života. Svoga muža je stavila na lutriju! Opisala ga je kao 34-godišnjeg muškarca koji izgleda kao da ima 25 godina. ‘Visok je 175 centimetara, težak 85 kilograma, plavokos, modrih očiju, bogat duševnim i intelektualnim svojstvima, iskusan atleta… Postolar je, posao mu dobro ide, ali zaslužuje bolju sudbinu nego život s nama…’ Svaka srećka stoji oko 5 franaka. Muž je, pišu novine, ushićen ovim projektom i izjavljuje da se osjeća sretnim što će njegova žena i djeca imati bolji život!
