Socijaldemokrati našeg doba ponekad se u opoziciji prisjete vlastitih političkih osnova, i onda u pravilu time iznenade i sebe i nas. Upravo takva se jedna radosna objava zbila prošlog tjedna, kad su SDP-ovci Sanja Radolović i Branko Grčić iznijeli plan za rješavanje problema u domaćem turizmu. Znate već, glavni bauk ove sezone jest prevelik broj obiteljskih apartmana, ali i preniske plaće za radnike koji već par godina bježe iz Hrvatske glavom bez obzira.

No zato smo upravo mogli čuti nešto suvislo i konstruktivno o uzrocima te nevolje. ‘Ono za što su krivi popularno zvani apartmani jest zasigurno socijalna dimenzija življenja srednje klase u našoj državi u većim destinacijama tijekom turističke sezone, pri čemu se obitelji s malom djecom i studente koji su u podstanarstvu izbacuje na cestu od početka lipnja do sredine rujna te je gotovo nemoguće pronaći zamjenski smještaj u tom periodu. (…) Takvom nečemu bi urbanistička lokalna, ali i nacionalna turistička politika trebala stati na kraj, slijedeći primjer gradova poput Barcelone ili Pariza, gdje su raznim mjerama poput ograničavanja broja smještajnih jedinica po iznajmljivačima i ograničavanjem cijena, ovisno o zonama grada, stali na kraj pretjeranoj apartmanizaciji nauštrb domicilnog stanovništva’, izjavila je ekonomistkinja Radolović.

Uz otkrivanje socijalnih i ekonomskih mana gentrifikacije, ona i ekonomski strateg SDP-a Branko Grčić progovorili su i o niskim plaćama. Iznijeli su tako zamisao o pregovorima države s hotelijerima oko povećanja radničkih primanja za dvije tisuće kuna. Reakciju liberalnih komentatora nije trebalo dugo čekati. Predvidljivo, osovili su se na zadnje noge i nabili SDP-ovu dvojcu na nos istočni grijeh socijalističkog razmišljanja. Prema njima, dogmu slobodnog tržišta se nipošto ne smije čačkati, ako mislimo uloviti korak s razvijenim zapadnim svijetom.

Ali upravo smo čuli da turističko i stambeno tržište itekako reguliraju i razvojne perjanice zapada. Baš kao što čine i s npr. Uberom ili energetsko-proizvodnim projektima. Ima ih još: Venecija, Beč, Berlin itd. Jer shvatili su da će ih tržište doslovno zgaziti kroz uvoz profiterskog parazitizma te nesrazmjerno iznošenje kapitala van lokalnih zajednica. Da ne spominjemo kako i pregovori država s kapitalistima oko većih plaća i olakšica poslodavcima zauzvrat spadaju u minimum onoga što se inače naziva socijalnim dijalogom. No strpjet ćemo se ipak još neko vrijeme dok to ne uvide i naši medijski ideolozi puštanja tržišta s lanca.