Šumski: Kolobari (Geenger)
Veterani zagrebačkog undergrounda vratili su se nakon dugogodišnje pauze 2018. u proširenoj, šesteročlanoj postavi s izvrsnim četvrtim albumom "Ostrvo ledenog kita". "Kolobari" ponavljaju kvalitetu tog albuma unutar kratkih, ali odlično iskorištenih pola sata. Šumski zavidnom lakoćom sviraju eklektičnu mješavinu stilova u rasponu od novovalnih zezalica do afrobeata i panoramskog post rocka. Glavna vrlina albuma su sjajna instrumentalna međuigra i slojeviti aranžmani pažljivo balansirane dinamike, koja s lakoćom prelazi i iz meditativnog u plesno i nazad. Zahvaljujući toj nepredvidljivosti i interpretaciji otvorenih tekstova Marina Jurage, Šumski spretno balansiraju između hermetičnosti i prijemčivosti. Ilustracije legendarnog kantautora Milana Manojlovića Mancea samo pojačavaju urbano-pastoralni dojam koji prevladava zvučnom slikom. "Kolobari" su tip albuma koji svjesno funkcionira izvan vremena i trendova, no njegova prozračnost i neopterećenost tim je više razlog za ugodno i pomalo eskapističko slušanje.
Mimika Orchestra: Altur Mur (Rika muzika/Menart)
Mimika Orchestra, big band okupljen oko skladatelja Maka Murtića i vokalistice Maje Rivić, na svom četvrtom albumu majstorski prolazi kroz niz mediteranskih motiva. U sedamdesetak minuta materijala našlo se mjesta za guste vokalne harmonije, ali i eksplozivni naboj ranog fusiona na tragu Milesa Davisa i Mahavishnu Orchestra. Najočitiji uzor je Sun Ra Orchestra, čiji spoj prizemljenog i kozmičkog, avangardnog i tradicijskog Mimika Orchestra većinom uspješno adaptiraju za naše podneblje. Murtićevi precizni aranžmani ostavljaju dovoljno prostora za pojedinačni doprinos mnogočlanog sastava, pa je album zapravo najbolji kada iskorači iz ambicioznih, ali i donekle ograničavajućih ethno jazz okvira u slobodnije i atmosferičnije vode poput onih u završnim minutama impresivne "Amuar". "Altur Mur" je album koji osvaja i konceptom i izvedbom, no zbog veličine i količine glazbenih ideja na koncu bend ipak daje naslutiti da se puni potencijal ovog materijala može ostvariti tek kroz živu izvedbu, odnosno nepredvidljivost i energiju koja ona dopušta.
Iv/An: Razmišljajmo o nečem drugom (Samizdat)
Poprilično produktivni producent, koji nakon korištenja niza pseudonima posljednjih godina nastupa pod vlastitim imenom, svoj je najnoviji album koncipirao kao tamni electropop. Vukući inspiraciju iz ranih osamdesetih, Iv/An na "Razmišljajmo o nečem drugom" koristi nerafiniran zvuk i kućnu produkciju kao katalizator sirovih emocija. Album tematizira postpandemijsku tjeskobu, nemogućnost stvaranja emocionalnih veza, otuđenost u informacijskom dobu i slične motive koji su istodobno aktualni i vjerni duhu razdoblja iz kojeg se crpi inspiracija. Monotoni vokalni stil doprinosi dojmu zatvorenosti, izolacije i beznađa, a potpuni retrofuturistički puni krug postignut je u izvrsnoj završnici "Anatomija izdaha" koja poetski tretira mogućnost nuklearnog rata, odnedavno itekako ponovno aktualnu. Sve navedeno upućuje na to da je "Razmišljajmo o nečem drugom" mračno i turobno ostvarenje, no ispod površine se baš kao kod Coil, jednih od neskrivenih autorovih uzora, krije mješavina ravnodušnosti, optimizma i sarkazma koja pjesmama daje prijeko potrebnu crnohumornu patinu.
