Verbalni napad, usred bijela dana, na zagrebačkom Europskom trgu, na dostavljača Wolta i napadačevo dizanje desnice u zrak i ostrašćeno uzvikivanje "Heil Hitler" prilikom hapšenja, zatim u noćnim satima, na Ilici, verbalni, a potom i fizički napad na dvojicu radnika koji se potom sklanjaju u obližnji kafić gdje opet bivaju napadnuti, kronika je registriranih napada u kojima su žrtve bili strani radnici iz Indije.

U oba slučaja policija je reagirala i uhitila nasilnike. Registrirani napadi, oba na rasnoj osnovi, otvaraju nove mučne teme za naše društvo. Sličnih rasističkih napada u Hrvatskoj zasigurno ima više, ali ih žrtve ne prijavljuju zbog doživljenog straha. Atmosfera straha za strane radnike na hrvatskim ulicama dobrim je dijelom posljedica godina podgrijavanja desničarske atmosfere koja na svaku različitost reagira ostrašćeno i s mržnjom. Problem stranim radnicima nisu samo govor mržnje i fizički napadi nego i neuređeni uvjeti rada. U demografski potonuloj Hrvatskoj iz koje su mnogi otišli u zapadne zemlje, stranih radnika iz Indije, Nepala, Filipine, Bangladeša bit će sve više.

Glavni tajnik Novog sindikata Tomislav Kiš poručuje da svi strani radnici koji su u Hrvatsku ušli legalno s radnom dozvolom trebaju biti zaštićeni.

Tomislav Kiš (Foto: Luka Stanzl/PIXSELL)

- Postoji više verbalnih i fizičkih napada na strane radnike nego što je to poznato javnosti, ali to ne možemo dokazati. Iako je hrvatska javnost jednoglasno osudila jedini rasistički napad koji je dospio u javnost, strani radnici o svojim lošim iskustvima ne žele govoriti čak ni sa skrivenim identitetom. Jedan od velikih strahova stranih radnika je ponašanje nekih državnih službi kad dođu prijaviti neku nepravilnost jer vrlo često takav slučaj završi loše po stranog radnika. Ispod te tišine dešava se nešto za što ne znamo da postoji i mislimo da toga nema. S druge strane, državnim organima teško je reagirati ako se o tim napadima šuti, ako nitko neće posvjedočiti, dati iskaz. Nije dobro da javnost za te slučajeve napada ne zna. Jako dobro znamo koje su povijesne okolnosti dovodile do devijantnih razvoja ljudskog društva i ideja koje su danas zabranjene. Zato je potrebno reagirati na vrijeme - kazao je za Novosti Kiš.

- Strani radnici su ljudi koji su ovdje došli iz očaja očekujući nešto malo više kruha nego što bi zaradili u svojoj zemlji i svako ružno ponašanje prema njima je neljudsko. U stranoj su državi, boje se za svoju egzistenciju. Oni dolaze preko agencija, familijarno dižu hipotekarne kredite od osam tisuća eura da bi platili agencijsku proviziju. Obećaju im 800 eura neto plaću, smještaj, prehranu, sredstva za rad. Kad dođu u Hrvatskoj dočeka ih stvarnost: prijavljuje ih se na dva-tri sata, tjera ih se da rade od nemila do nedraga, neki su smješteni u neljudskim uvjetima i s previsokim cijenama za ono što im se pruža. Događaju se ružne stvari koje treba prevenirati, ali naše zakonodavstvo upravo to omogućuje - govori Kiš.

Dodaje da je Hrvatska deficitarna što se tiče domaće radne snage i nitko razuman ne bi trebao imati ništa protiv stranog radnika.

- Država mora osigurati identične uvjete za rad, kao i kontrolu ulaska stranih radnika sukladno potrebama tržišta. U suprotnom ćemo imati inflaciju radnika što će dovesti do pada cijene rada. Država je jako zakazala već na samom početku. Ne postoji nikakva kontrola broja ni kvalitete uvoza stranih radnika. Svjedočimo da je stranih radnika svakim danom sve više, sve više osoba radi jedan određeni posao, svaka od tih osoba mora manje raditi i samim time manje zaraditi - tvrdi glavni tajnik Novog sindikata.

Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter za Novosti ističe da je važno osuditi rasističke napade, i javno i pravno, ali slati i jasne poruke oko lošeg tretmana stranih radnika u Hrvatskoj.

Tena Šimonović Einwalter (Foto: Patrik Macek/PIXSELL)

- Rasna diskriminacija je, nažalost, prisutna i u Hrvatskoj, a na njene uzroke i posljedice ukazuju i dva sramotna napada koja su se u kratkom razdoblju dogodila u Zagrebu. Svakako je porazno što je netko mislio da može riječima i udarcima napadati druge ljude zbog njihovog podrijetla, odnosno boje kože. Pritom je ovaj posljednji slučaj pokazao i kako se lako govor mržnje može preliti i u fizičko nasilje. Pozitivno je da su u ta dva slučaja nadležna tijela stvarno brzo reagirala. No ne mogu reći da su javne osobe, posebno visoki dužnosnici, u većoj mjeri i glasnije osudili te napade, a što bi bilo korisno kada ovakvi i slični događaji dođu do javnosti - upozorava pučka pravobraniteljica.

Ona poručuje da je važno da građani i strani radnici fizičke napade i govor mržnje svakako trebaju prijavljivati policiji ili državnom odvjetništvu kako bi neprihvatljivi ispadi dobili i sudski epilog, odnosno počinitelji bili sankcionirani.

- Stranih je radnika sve više u Hrvatskoj. Prošle godine je izdano oko 124 tisuće radnih dozvola za strance i njihov broj će vjerojatno još rasti. Uz netrpeljivost i diskriminaciju, problem koji uočavamo i na koji upozoravamo je i kršenja prava stranih radnika vezanih uz rad. Zabrinjavajući su podaci Državnog inspektorata koji pokazuju da je prošle godine više od 500 državljana trećih zemalja radilo za poslodavce protivno Zakonu o strancima, što je čak 50 posto više takvih kršenja prava u odnosu na godinu ranije. Najviše je takvih primjera u građevinarstvu, ugostiteljstvu i ostalim uslužnim djelatnostima. Međutim, pitanje je i koliko takvih slučajeva ne bude prijavljeno i otkriveno. Kada se nama obraćaju, a najviše to rade radnici iz susjednih zemalja, pritužuju se na rad bez radne dozvole, neuredne evidencije o rasporedu radnog vremena, nezakonit i neplaćeni prekovremeni rad, neisplatu plaće i slično. Trenutno postupamo i u nekoliko predmetu vezanih za neadekvatan smještaj stranih radnika - iznosi pučka pravobraniteljica i zaključuje da se stranim radnicima koji često ne znaju jezik, pravni sustav i sustav zaštite svojih prava moraju osigurati pristojni uvjeti, informirati ih o pravima i načinima njihove zaštite, kao i da je u Hrvatskoj potrebna javna politika usmjerena na integraciju u društvo, posebno kroz učenje jezika.

Tomislav Tomašević, gradonačelnik Zagreba poručio je da u Zagrebu nema mjesta za diskriminaciju, a kamoli za rasizam i fizičko nasilje temeljeno na rasnoj osnovi.

"Najoštrije osuđujem napad na strane radnike. Zagreb nije takav grad i nikad neće biti takav grad. Drago mi je da su te budale uhićene i očekujem da budu najoštrije kažnjene, kao što je uhićen i onaj počinitelj koji je prije tjedan dana vrijeđao usred bijela dana i uzvikivao nacističke pozdrave. Pozivam druge političke opcije da kažu 'ne' i pokažu nula tolerancije za bilo kakvo rasističko nasilje, vrijeđanje ili mržnju po bilo kakvoj osnovi. Takve stvari moraju se suzbiti u korijenu i očekujem da će počinitelji biti najoštrije kažnjeni tako da to više nikom ne padne na pamet", rekao je hrvatskim medijima gradonačelnik Tomašević.

Sandra Benčić (Foto: Patrik Macek/PIXSELL)

Saborska zastupnica Možemo! Sandra Benčić za Novosti ističe da država nije napravila ništa u definiranju i provođenju integracijske politike i poboljšavanju položaja stranih radnika.

- Nemamo nikakav plan, mjere, ciljeve, što želimo postupcima integracije, koga i na koji način želimo integrirati u hrvatsko društvo. Stvorena je velika siva zona. Jako je važno svaki od tih napada osuditi s najviših političkih razina. Nužno je spriječiti dublje društvene sukobe koji se mogu dogoditi, kao i imati efikasan policijski i pravosudni aparat kako bi se zbilja poslala poruka da se u Hrvatskoj govori mržnje neće tolerirati. Kad se dese ovako ružni izgredi i govori mržnje trebamo samo pomisliti kako bi bilo da se napadaju Hrvati u Austriji, Švedskoj ili Švicarskoj zato što su Hrvati na radu u tuđoj zemlji. Strani radnici u Hrvatskoj rade poslove koje su radili naši sugrađani koji su otišli te poslove raditi u zapadne zemlje za puno veće plaće. Ključno je da shvatimo da ti strani radnici u Hrvatsku dolaze kako bi preživjeli, ali isto tako moramo jako dobro znati da i mi kao država i ekonomija bez njih ne možemo preživjeti - kaže Benčić i navodi da je Grad Zagreb jedina institucija koja ima integracijsku politiku usvojenu lani.

- Državne institucije nam ne daju, ili ne znaju, podatak koliko je stranih radnika u Hrvatskoj. Imamo potpuno nepripremljeno društvo, građane, institucije i poslodavce za prihvat stranih radnika iz drugih sredina, kultura, etnosa i to će eksplodirati. Domicilno stanovništvo je dezinformirano ili neinformirano i kao takvo podložno lažnim utjecajima i strahu. U strahu se dešavaju ovakvi incidenti i za to je odgovorna država. Nakon što su nam sedamdesetih-osamdesetih godina prošlog stoljeća prestali dolaziti iz nesvrstanih zemalja Hrvatska ima situaciju potpuno "bijele Hrvatske". Država mora osigurati stranim radnicima iste plaće i uvjete kakve imaju domaći radnici kako hrvatski građani ne bi mislili da im strani radnici kradu poslove zato što su jeftiniji. Strani i domaći radnici moraju shvatiti da su zajedno u borbi za bolje uvjete rada - navodi Benčić.

Krešo Beljak (Foto: Patrik Macek/PIXSELL)

Saborski zastupnik HSS-a Krešo Beljak ističe da strane radnike kao društvo nismo spremni prihvatiti.

- Na naplatu dolazi tridesetogodišnje toleriranje svih vrsta nasilja. Stanje zasad nije dramatično, ali s obzirom na to da možemo očekivati još masovnija useljavanja stranaca, verbalni i fizički napadi i govori mržnje vjerojatno će se još češće dešavati. U Hrvatskoj, s izrazito negativnom demografskom slikom, ne postoji demografska politika koja će "izroditi mlade Hrvate". Ukoliko želimo preživjeti kao država jedini nam je spas u useljavanju stanovništva. Ako se skroz zatvorimo, neće imati tko raditi za naše mirovine. Budala je uvijek bilo, ali te budale treba zakonski sankcionirati kao primjer ostalima - kaže Beljak koji smatra da je jedini način da mladi ljudi shvate stvarnost u kojoj govor mržnje i nasilje ne smiju biti prihvatljivi jest da društvo i država inzistiraju na drakonskim kaznama kao mjeri predostrožnosti.

- Kao društvo ne bismo smjeli popuštati pred govorima mržnje, a naravno da popuštamo. Mi smo država u kojoj jedan Bujanec promovira govor mržnje i slobodno drži talk show, jednu od najgledanijih emisija, i to nitko ne smatra spornim. Nastavnici su potplaćeni, nastavnicima je oduzet autoritet, a nastavnici vjeronauka koji trebaju govoriti o miru najčešće govore o stvarima koje nisu prihvatljive ni u kršćanskom nauku ni u katoličanstvu, a ni u suvremenoj civilizaciji. Neke se stvari jednostavno ne smiju prepustiti slučaju, ali nažalost kod nas se to desilo. Iz iskustva zapadnih zemalja za očekivati je da i useljenici u slučaju učestalih napada na njih organiziraju obranu, kontraudar. Ne znam kako ćemo tada mi kao društvo reagirati. Sve se to dešavalo i dešava u zapadnim zemljama koje su uglavnom tolerantnije nego što je Hrvatska - navodi Beljak.

Dragan Bagić (Foto: Marko Prpić/PIXSELL)

Za redovnog profesora sociologije sa Filozofskog fakulteta Dragana Bagića iskazani govori mržnje prema stranim radnicima na zagrebačkim ulicama nisu iznenađenje.

- Samo sam čekao kada ćemo čuti vijesti o napadima na rasnoj ili nekoj ksenofobnoj osnovi. Sigurno ima više verbalnih i fizičkih napada i govora mržnje od dva poznata slučaja. Negativne reakcije bile su očekivane jer su strani radnici, bitno različiti od domicilnog stanovništva, novost i nepoznanica za hrvatsko društvo. Očekivano je da strani radnici neće prijavljivati napade koje doživljavaju. Oni dolaze iz drugačijeg kulturnog i političkog sustava, nemaju iskustva kako će reagirati hrvatska policija i nemaju povjerenja u naše državne organe jer s policijom najčešće imaju loše iskustvo iz svojih matičnih država kao i s državnim tijelima. I druga imigrantska društva na početku procesa useljavanja stranaca prolazila su kroz iste društvene izazove - govori Bagić i napominje da tema problematike stranih radnika i useljenika tek ulazi u hrvatski društveni prostor.

- Prema nekim međunarodnim istraživanjima, recimo Europskog društvenog istraživanja, stavovi hrvatskih građana prema useljenicima pozitivniji su od prosjeka Europske unije. Međutim, to nije zato što smo mi nešto ekstra tolerantni, nego zato što dosad nismo imali iskustvo života i suživota s različitim useljenicima. Hrvatska je zapravo tek na početku procesa oblikovanja stavova i društvene atmosfere prema useljenicima. Možemo očekivati zaoštravanje društvene atmosfere, ne nužno napada, ali sasvim sigurno politizaciju pitanja statusa i položaja useljenika. Samo je pitanje kad će neki politički poduzetnik ugledati tu priliku i početi je problematizirati i politizirati kako bi osvojio političke bodove. Kad krene taj politički proces, pokrenut će se onda i ozbiljna društvena rasprava. Zasad smo tek u početnoj fazi - zaključuje Bagić.