Za vrijeme toplinskog vala koji je sredinom srpnja harao dijelovima Evrope, redovito se izvještavalo i o vrućinom izazvanim smrtima radnika prilikom obavljanja posla. Zbog toga su sindikati diljem Evrope pokrenuli inicijative za donošenje regulative kojom će se radnike zaštititi od ekstremnih vrućina, pri čemu su najugroženiji oni koji rade na otvorenom, poput čistača, građevinskih radnika, poljoprivrednika i dostavljača. To su ljudi koji pritom često ne znaju jezik i imaju kratkoročne ugovore ili su posao dobili preko agencija koje im ne nude nikakvu zaštitu, kompenzaciju ili slobodne dane.
U Madridu se 60-godišnji čistač ulica José Antonio González srušio tri sata nakon što je počeo raditi, kada je temperatura u gradu dosegnula 40 stupnjeva. González je prije toga dugo bio bez posla, a s obzirom na to da je imao ugovor koji se obnavlja svakih mjesec dana, nije si mogao priuštiti da riskira da ponovno postane nezaposlen. Istoga dana u istom gradu umro je i 56-godišnji skladištar; pronašle su ga kolege kako se na podu grči uslijed tjelesne temperature od gotovo 43 stupnja. Španjolski Zdravstveni institut Carlos III objavio je da je samo toga dana zbog toplinskog vala umrlo 150 ljudi, a ukupno u tom tjednu njih 679.
Konfederacija evropskih sindikata pokrenula je inicijativu da se vrućina proglasi rizikom na radu na razini cijele Unije te da se ograniče maksimalne dozvoljene temperature na radnom mjestu i uvede niz obaveza za poslodavce
Istih dana na jugu Italije preminula su dva radnika na farmi, a nešto ranije i 27-godišnji sezonski radnik iz Malija. U Francuskoj je također zabilježeno nekoliko slučajeva smrti izazvanih vrućinom, pri čemu je ta zemlja već ranije poslodavce obavezala da radnicima osiguraju besplatnu vodu za piće i adekvatnu ventilaciju ukoliko se radi o zatvorenim prostorima, te "ako je moguće" izmijene radno vrijeme i dozvole dodatne pauze. U Francuskoj je ta regulativa donesena nakon toplinskog vala 2003. godine, kada su medicinske vlasti čak 15 tisuća smrti pripisale ekstremnim vrućinama.
Iako stručnjaci većinu takvih smrti objašnjavaju komplikacijama postojećih bolesti i stanja, činjenica je također i da ljudski organizam, ma kako zdrav bio, vrućinu može podnositi do određene granice, nakon čega se aktiviraju obrambeni mehanizmi zbog kojih se isključuju "suvišne" funkcije. Pojačava se cirkulacija, što uzrokuje opterećenje srca, rad mišića usporava, a pojavljuju se i mentalna omaglica, mučnina i glavobolja. Ukoliko tjelesna temperatura dosegne 41 stupanj počinju se isključivati organi, primjerice bubrezi, što može dovesti do trovanja krvi i smrti, a jednako tako i do respiratornih komplikacija. Velike vrućine u kombinaciji s vlagom onemogućavaju hlađenje tijela putem znojenja, a kognitivne smetnje uzrokuju krive procjene i odluke, uslijed čega se povećava vjerojatnost padova sa skela, ozljeda na strojevima i nesreća prilikom upravljanja industrijskim vozilima.
Iako se takav toplinski stres može spriječiti relativno lako – odmaranjem u hladu i redovitom hidratacijom – mnogi radnici, pogotovo oni s prekarnim ugovorima, često si ne mogu priuštiti čak ni taj "luksuz". Španjolski sindikati stoga su od lokalnih vlasti Madrida zatražili da se manualno čišćenje ulica prekida prilikom ekstremnih vrućina, no granica tih vrućina postavljena je na 39 stupnjeva, što je samo stupanj manje od one koja je usmrtila Joséa Antonija Gonzáleza.
Najveći španjolski sindikat CCOO od vlade je pak zatražio da se u vrijeme ekstremnih vrućina u cijeloj zemlji uvedu produžene pauze, dok je britanski Kongres sindikata predložio da se maksimalna dozvoljena temperatura na radnom mjestu ograniči na 27 stupnjeva za fizički zahtjevne poslove i 30 stupnjeva za uredske poslove. Konfederacija evropskih sindikata također je pokrenula inicijativu da se vrućina proglasi rizikom na radu na razini cijele Evropske unije, te da se ograniče maksimalne dozvoljene temperature na radnom mjestu i uvede niz obaveza za poslodavce.
Jedan radnik Amazona umro je u skladištu za vrijeme "Prime Weeka" (Foto: Wikimedia Commons)
Za podneblje kakvo je Velika Britanija temperatura od 40 stupnjeva donedavno je bila nezamisliva pojava, o čemu najbolje svjedoči neprilagođena infrastruktura, primjerice željeznica koja bez oštećenja može izdržati maksimalno 27 Celzijevih stupnjeva. No takve pojave sve su manje ekscesi, a sve će više biti uobičajeno stanje, što znači da će biti potrebno prilagoditi mu se, kako infrastrukturno tako i u smislu zaštite na radu. Pritom se čak i bogate države nevoljko upuštaju u velika ulaganja, dok one siromašne, koje su još izloženije ekstremnim klimatskim pojavama, uopće nemaju potrebne resurse, a pritom imaju i veći prirodni prirast a time i potencijalno veći broj ljudi ugroženih ekstremnim vrućinama.
Istraživanja tako pokazuju da je danas na sjevernoj hemisferi prosječno sedam puta više uzastopnih dana toplinskih valova nego što je to bio slučaj prije četiri desetljeća. U SAD-u su se, primjerice, 1960-ih prosječno događala dva toplinska vala godišnje, a 2010-ih šest.
Prema izračunu The Economista, u posljednjih pet godina čak četiri petine svjetskog stanovništva iskusilo je barem jedan dan vrlo jakog toplinskog stresa – najmanje tri sata temperature iznad 38 stupnjeva. Iako je u Evropi taj udio još uvijek prilično nizak – prosječno tri takva dana godišnje, ljudi u nekim drugim dijelovima imaju ih i do 65 svake godine.
Prema procjenama UN-ove Međunarodne organizacije rada do 2030. će se zbog ekstremnih vrućina godišnje gubiti dva posto radnih sati, što je ekvivalentno jednom radnom tjednu svakog na puno radno vrijeme zaposlenog radnika u svijetu
Čak je i ekstremna temperatura od preko 45 stupnjeva prilično uobičajena pojava koja se prosječno događa tri dana godišnje na razini cijele Zemlje, no ona je koncentrirana u Africi i dijelovima Azije, naročito u Indiji. Osoba koja živi na nekom od ta dva kontinenta temperaturu od 46 stupnjeva iskusi gotovo pet dana u godini, što je porast od 30 posto u odnosu na 1980-te. Procjenjuje se da će u budućnosti dvije trećine ljudi izloženih ekstremnim vrućinama živjeti u zemljama s godišnjim prihodima od manje od 2.000 dolara, što znači da, za razliku od većine Evropljana, o klima-uređajima mogu samo sanjati.
Prema procjenama UN-ove Međunarodne organizacije rada (ILO) do 2030. zbog ekstremnih vrućina godišnje će se gubiti dva posto radnih sati, što je ekvivalentno jednom radnom tjednu svakog na puno radno vrijeme zaposlenog radnika u svijetu.
Studija provedena među radnicima tekstilne industrije u Indiji pokazala je smanjenje produktivnosti od četiri posto za svaki stupanj iznad 27, a pad produktivnosti prilikom vrućina zabilježen je čak i među radnicima u uredima.
Procjenjuje se da će produktivnost u idućim godinama u regijama kao što su zapadna Afrika i južna Azija padati i do pet posto, a čak i u slučaju zaustavljanja porasta globalne temperature za 1,5 stupnjeva financijski troškovi od pada produktivnosti procjenjuju se na 2,4 bilijuna dolara do 2030. godine.
U vrijeme srpanjskog toplinskog vala nesreće na radu događale su se i u SAD-u, koji standarde zaštite od vrućine na radu ima u samo četiri savezne države, iako su zbog raznolikosti klime takve nesreće učestalije nego u Evropi.
Jedan radnik umro je u skladištu najveće globalne kompanije za internetsku prodaju Amazon u New Jerseyju. Smrt se dogodila za vrijeme takozvanog Prime Weeka, dvodnevnog perioda popusta za "Prime članove" koji je ove godine, kako javlja portal Business Wire, bio "najveći u povijesti Amazona". Kompanija je tijekom dva dana kupcima otpravila preko 300 milijuna predmeta, a federalna agencija za sigurnost na radu OSHA nakon smrti radnika obavila je inspekcije u Amazonovim skladištima u New Yorku, Chicagu i Orlandu.
Prema podacima OSHA-e u periodu između 1992. i 2017. godine ozlijede izazvane toplinskim stresom usmrtile su 815 američkih radnika, a ozbiljne ozlijede zadobilo je njih 70 tisuća. Organizacija Union of Concerned Scientists procjenjuje da će financijski gubici u SAD-u zbog nesigurnosti na radu uslijed klimatskih promjena do 2050. dosegnuti 55 milijardi dolara godišnje. S druge strane, studija objavljena 2019. u časopisu Journal of Occupational and Environmental Medicine pokazala je da je implementacija određenih mjera u Texasu u periodu od osam godina učestalost posljedica toplinskog stresa smanjila za čak 91 posto.
Migrantska radna snaga u Kataru (Foto: Alex Sergeev/Wikimedia Commons)
No čak ni gubici preračunati u izgubljenu zaradu dosad nisu bili naročit motiv američkim poslodavcima i vladama za implementaciju mjera zaštite iako se državne zdravstvene vlasti tim problemom bave još od 1970-ih godina. Tek je administracija predsjednika Joea Bidena prošlog ljeta naložila OSHA-i da donese federalne smjernice koje će se odnositi na oko 30 milijuna američkih radnika koji redovito rade na otvorenom, a odluci je prethodio val smrti radnika koji su se vratili na posao nakon što mjesecima nisu radili zbog pandemije Covida-19.
No, iako dramatične, posljedice toplinskih udara u SAD-u i Evropi minorne su kada se usporede s užasima koje proživljavaju radnici u već spomenutoj Indiji i Pakistanu, zemljama u kojima temperature redovito premašuju 40 stupnjeva, a sjedišta su brojnih industrija koje su zapadne kompanije tamo preselile. Indija je ovog proljeća zabilježila najveće temperature u posljednjih stotinu godina, pri čemu tamo nema nikakve zabrane rada tijekom ekstremnih temperatura.
S druge strane, takvu regulativu, iako samo na papiru, imaju arapske naftne monarhije sklone megalomanskim građevinskim projektima koji počivaju na ropskom radu imigrantskih radnika iz Indije, Pakistana, Bangladeša, Nepala i Šri Lanke.
Građevinska histerija u tim zemljama, preplavljenima novcem od prodaje fosilnih goriva, ne pokazuje znakove da bi u skoroj budućnosti mogla popustiti, unatoč tome što izvještaji o utjecaju klimatskih promjena na tu regiju pokazuju da će se temperature koje premašuju 56 Celzijevih stupnjeva, koje su za ljudska bića neizdržive, pojavljivati u sve dužim periodima.
Najdalje je u recentno u tome otišao Katar, nakon što je 2010. pod sumnjivim okolnostima i bez ikakvih garancija za sigurnost radnika dobio zeleno svjetlo za organizaciju ovogodišnjeg svjetskog nogometnog prvenstva. Natjecanje je zbog vrućina pomaknuto za studeni i prosinac, a stadioni će, kako je najavljeno, biti klimatizirani. S druge strane, na projektima izgradnje potrebne infrastrukture radi čak dva milijuna stranih radnika od kojih je, prema lanjskom istraživanju Guardiana, njih najmanje 6.500 dosad umrlo.
Sama katarska vlada ne vodi službene statistike o broju umrlih radnika, a kada smrti i registrira u 80 posto slučajeva navodi "prirodne uzroke", što najčešće znači srčano ili respiratorno zatajenje izazvano vrućinom.
ILO je tek u svibnju prošle godine uspio nagovoriti katarsku vladu da se radovi zaustavljaju kada takozvana temperatura mokrog termometra, kojom se mjeri sposobnost organizma da izdržava vrućine, premaši 32 stupnja, no postoje opravdane sumnje da se taj dogovor ne poštuje. Zdravstveni stručnjaci objasnili su da se kod nogometaša prilikom igre 20 posto energije troši na pokretanje mišića, dok se ostatak pretvara u toplinu, pri čemu igra traje samo 90 minuta i ima pauzu. Za razliku od nogometaša, u Kataru radnici rade po 10 sati dnevno na značajno višim temperaturama, mjesecima su izloženi kontinuiranom toplinskom stresu bez ikakvih mogućnosti za ublažavanje toga stresa.
