Novosti

Feljton

Hod po naslovnicama

Novosti su politiku naslovnica u velikoj mjeri baštinile od Ferala. Njima se na ironijski i satirični način pokušavalo komentirati političku zbilju. "Problematičnih" naslovnica bilo je i prije izlaska na kioske, ali nakon njega politika naslovnica došla je do svog punog izražaja

Large feljton slucaj novosti3 1

Borivoj Dovniković Bordo – autor nezaboravnih kvadrata (foto Jovica Drobnjak)

Izlazak na kioske u to vrijeme (kraj 2009.) uopće nije bio jeftin. Naime Tisak, kao glavni novinski distributer novina u zemlji, imao je jednu vrlo restriktivnu ugovornu klauzulu prema kojoj je svako glasilo koje je kanilo biti plasirano preko njihove prodajne mreže moralo platiti ulazninu, bolje reći – reket (prema tarifi Tiska cjenovno su se razlikovale dnevne, tjedne i ostale tiskovine koje su izlazile u dužim intervalima).

Za izlazak tjednih novina na otprilike 2000 trafika, s koliko je tada raspolagao Tisak na području cijele zemlje, trebalo je uplatiti oko 10.000 eura, odnosno oko 500 eura po županiji. Kasnije se s tom praksom prekinulo, ali za nas je to bilo prekasno, mi smo svoj "porez na budale" platili. Drugi tadašnji distributer novina, Distri-press, odbio je distribuirati Novosti po dućanima, jer da imaju sadržaj koji može uznemiriti ljude kad dođu kupiti kruh, mlijeko i paštetu.

Rad u Novostima prije izlaska na kioske, dakle do kraja 2009. godine, kao i prije pojave društvenih mreža, bio je puno relaksiraniji. Pritisci prema novinarima bili su manji, kako oni koji su dolazili od uprave, tako i oni koji su stizali iz javnosti. Redovito bi se preko ljeta izašlo s dva dvobroja, a često i preko Nove godine s jednim, tako da tih prvih godina nikad ne bi bila objavljena sva 52 sveska godišnje, nego njih 49 ili 50. (...)

Prvi kontakti Marinka Čulića s uredništvom Novosti ostvareni su krajem 2008. i označili su ono što se danas zna nazvati game changer. Kad se pridružio redakciji Novosti, upravi su izbijeni i posljednji argumenti protiv kioskizacije novina

U vrijeme dok još nismo bili na kioscima, potpomagali smo se s alternativnim načinom distribucije novina – bilo je, dakle, slučajeva da novine raznose pojedinci po kućama. Jedno je vrijeme Novosti prodavala Sofija Pejnović u predvorju Prosvjetinih prostorija u Preradovićevoj ulici 18/1 (...) Sofija Pejnović se sjeća svoje prodaje novina, ali i Stojanove (još jedan suradnik, op. prir.) kolportaže: "Došla sam u SKD Prosvjetu 1998. godine na poziv Slobodana Uzelca koji je tada bio predsjednik Društva. Pozvao me da prodajem Prosvjetina izdanja na proviziju. Tako je postavljen improvizirani štand u Preradovićevoj, gdje su se okupljali naši ljudi već od jutra. Kada su pokrenute Novosti, one su samo pridodane već prije prodavanim Prosvjetinim izdanjima. Moja provizija za Novosti iznosila je 50 posto.

Treba svakako reći da su naši penzioneri obožavali čitati Novosti. Darko Koprenica je tada petkom u ranu zoru odlazio u Banju Luku, jer su se tamo štampale, oko podneva bi dolazio s punim gepekom, Nenad Jovanović ih je umotavao i slao gdje već treba, a ja sam prodavala na štandiću, naši penzioneri bi jedva dočekali da ih mogu čitati. Valja spomenuti i Stojana Lazovića i njegovu poznatu torbu u koju bi svaki petak ubacio 10-ak komada i sam ih raznosio na adrese svojih prijatelja. Koja su to bila vremena! Stojan Lazović, već star i bolestan, dok je mogao vukao je tu torbu i čitao i raznosio Novosti. Jednom je čak potpisao da dobrovoljno izlazi iz bolnice, jer je bio petak. Teška vremena, ali puno divnih ljudi kojih više nema. Ta moja prodaja Novosti je trajala do 2006, kada je pokrenut Arhiv Srba, onda sam dobila stalni posao i tada je prestala prodaja Novosti na štandiću." (...)

Nakon izlaska na kioske bitno se povećala čitanost novina i njihova vidljivost. To je opet, sve skupa, bitno povećalo šanse redakciji da puno češće nego ranije bude prepoznata ne samo kod čitalačke nego i kod stručne javnosti i da novinari budu češće nosioci različitih društvenih priznanja. Tako je prva javna pohvala nekome iz Novosti stigla Igoru Mandiću, njega je nagradio sam izdavač! Već na početku 2010, dakle, ni mjesec dana po izlasku na kioske, Srpsko narodno vijeće nagrađuje Igora Mandića, novopečenog kolumnista Novosti, nagradom "Svetozar Pribićević" za unapređenje odnosa između Srba i Hrvata.

Sljedeću nagradu nekom novinaru Novosti bilježimo 23. 3. 2012. Dobio ju je Viktor Ivančić za građansku hrabrost. Nevladina organizacija Gariwo iz Sarajeva, koju vodi Svetlana Broz, nagradila je kolumnista Novosti nagradom "Duško Kondor". (...) Nakon vala nagrada za novinare Novosti, imena nekih od njih počela su se pojavljivati i u medijima zabavnog karaktera. Tako je u ljeto 2022. riječki enigmatski magazin "Feniks" u svoju osmosmjerku uvrstio dobitnike nagrada HND-a te godine, među kojima su bili Marinko Čulić, Tamara Opačić i Boris Dežulović. Enigmati su se poigrali i imenom Borisa Rašete i anagramski ga preoblikovali u "A, oštar si, bre". (...)

U Novostima od drugog broja – Nenad Jovanović (Foto: Jovica Drobnjak)

U Novostima od drugog broja – Nenad Jovanović (Foto: Jovica Drobnjak)

Čulićevi prvi kontakti s tadašnjim uredništvom Novosti ostvareni su krajem 2008. godine, dok je još silom vlasnikove naredbe hibernirao u Novom listu, i označili su ono što se danas zna nazvati game changer. Kad se on pridružio redakciji Novosti, upravi su izbijeni i posljednji argumenti protiv kioskizacije novina, naime nestao je jedan od glavnih zahtjeva uprave, a taj je bio da se dovede jedna od novinarskih zvijezda.

Za Čulićevu "aritmetiku" pisanja odavno je primijećeno da je sazdana od suptilnog stilskog majstorstva koje nikad ne zagušuje analitičnost, od lucidnih zapažanja, izražene socijalne osjetljivosti i panoramskog pregleda nad političkim i socijalnim kretanjima na prostoru koji se danas naziva regijom. Kao kolumnist, Marinko Čulić nikad nije pao u onu zavodljivu zamku zatvaranja u svoj svijet, otuđenosti od terena i redakcijskog rada; živo je pratio aktualne političke događaje, spremno je razgovarao s njihovim sudionicima te je sudjelovao na redakcijskim kolegijima za dobro svojih novina i solidarno sa svojim kolegicama i kolegama.

Već je primijećeno da su Novosti politiku naslovnica u velikoj mjeri baštinile od Ferala. I ovdje se, baš kao i u splitskom tjedniku, pokušavalo naslovnicama na ironijski i satirični način – kadikad bolje, kadikad manje uspješno – komentirati političku zbilju. "Problematičnih" naslovnica bilo je i prije izlaska na kioske, ali s izlaskom na trafike politika naslovnica došla je do svog punog izražaja. Navodimo nekoliko naslovnica koje su izazvale najviše komentara i reakcija u javnosti.

Počnimo od naslovne strane u broju od 23. 9. 2005. Na naslovnici se vidi ispucala, suha zemlja i naslov "Pakračka poljana" s kukastim križem umjesto dijakritičkog znaka. Odnosi se to na izrečenu presudu trojici vojnika Hrvatske vojske za zločine u Pakračkoj poljani, o kojoj je izvještavao Željko Peratović, a koja je u sebi sadržavala kontradikciju. U obrazloženju presude stajalo je da je tamo napravljen logor nalik nacističkim u Drugom svjetskom ratu, ali da tamo ipak nisu napravljeni ratni zločini nego zločini u ratnim okolnostima. U broju od 2. 12. 2005. godine na naslovnoj stranici s nahuškanim psom i napisom "Srbi, vratite se!" tematizira se licemjerna Sanaderova politika povratka i pomirenja, koja je opet samo eho Tuđmanove koja je gnomski bila sažeta u njegovoj izjavi – izrečenoj u stilu preventivnog rasizma – da nije mogao dopustiti masovniji povratak Srba jer bi tako dobili drugi Belfast.

Luce, čuvarica naslovnice s Hasanbegovićem

Luce, čuvarica naslovnice s Hasanbegovićem

Godinu dana kasnije, u broju od 4. 8. 2005, vidi se amblematska slika izbjegličke kolone Srba iz Hrvatske 1995, a dolje ironično stoji: "Srbi u svečanoj povorci za Dan domovinske zahvalnosti". Izdvojit ćemo i naslovnicu od 8. 9. 2006. godine. Na njoj je Bordina antologijska dvokvadratna strip-karikatura koju je on izvorno napravio za časopis Prosvjeta, a na kojoj se vidi kako u donjem stanu bukom iznervirani građanin lupa metlom u strop jer ga odozgo smetaju dva vojnika koji iz gornjeg stana odvode isprebijanog susjeda, uz naslov "Kako se ostajalo bez stanarskog prava". Naslovnica je napravljena povodom negativnog izvještaja Helsinki Watcha o stanju ljudskih prava u Hrvatskoj, pogotovo onih vezanih uz stanarska prava. Da ne zaboravimo ni naslovnu stranu od 12. 5. 2006. na kojoj je u prvom planu Glavaševa silueta, a u drugom isječak iz filma Fritza Langa "M" iz 1931. godine, uz naslov "Tko je ubojica".

Njome se reflektiralo skidanje saborskog imuniteta Branimiru Glavašu zbog optužbe za likvidaciju civila u Osijeku 1991. godine. Alem Ćurin je u broju od 2. 5. 2014. nacrtao pjevača Thompsona između srpa i čekića, ilustrirajući tekst o zabrani njegovog koncerta u Njemačkoj, pa su reagirali dalmatinski hadezeovci jer da naslovnica sugerira klanje Thompsona. Odgovorio im je Igor Lasić broj-dva poslije u članku pod naslovom "Glup i čekić" gdje kaže: "[...] nama srp i čekić ne bi pali na um kao sredstva za ubijanje, to je nekako vaša domena, dok su inače to simboli radničko-seljačkog jedinstva i prosperiteta.

Kao po Rorschachovim slikama, ono što ste vi ugledali govori isključivo o vama, no tome bi mjesto trebalo biti u specijalističkoj ordinaciji, a ne u medijima." U broju od 12. 2. 2016. nalazi se istraživački članak Hrvoja Šimičevića u kojem novinar otkriva da je tek postavljeni ministar kulture Zlatko Hasanbegović 1996. godine simpatizirao ustaški pokret i to se potkrepljuje fotografijom mladog Hasanbegovića s ustaškom kapom na glavi koja je završila (fotografija, a ne glava) na naslovnoj strani Novosti. Tadašnji se ministar ne brani od nalaza novinara Novosti, samo ispravlja da nije ustašovao na splitskoj Rivi 1996. nego 1993. godine.

Prava eksplozija provokativnih naslovnica dogodila se u mandatu Nikole Bajte kad je na vrhuncu bio i sukob sa Željkom Markić i njezinom udrugom. (...) U kojoj se mjeri udruga U ime obitelji bila napregnula da se zabrane Novosti govori i činjenica da je Željka Markić, predsjednica te udruge, početkom 2017. godine poslala Vladi RH tekst na 17 stranica naslovljen "Izvještaj o zloupotrebi proračunskog novca namijenjenog srpskoj nacionalnoj manjini". Kasnije se Željka Markić žalila da je tadašnji i sadašnji premijer njezine argumente iz dokumenta ignorirao. (...)

* * *

Ako su mediji pojedine manjinske zajednice okrenuti samo vlastitim temama, riskiraju da izgube dodir s pitanjima o kojima se raspravlja na nacionalnoj razini. U tom su smislu Novosti uspijevale u svojim redovima okupiti takav novinarski kadar koji im je omogućavao da ostanu otvorene i za sve ono što se događa izvan zajednice i da ne završe u svojevrsnoj intelektualnoj getoizaciji. Onako kako politički predstavnici Srba u Hrvatskoj odbijaju biti tek demokratski ukras, tako i Novosti odbijaju prijedloge da se bave samo "svojim" stvarima, a da većinska pitanja na raspolaganju ostave samo većini. Budući da ni orijentacijska ni konektivna funkcija nije primarna (kao što je to slučaj u većini klasičnih etničkih/manjinskih medija, kako u nas, tako i vani), Novosti su na neki način bile "osuđene" da se jasnije politički profiliraju. (...)

Novosti uspijevaju zadržati svoju specifičnu poziciju zbog tri stvari: institucionalne zaštićenosti od tržišta, razvijene imunosti na političke utjecaje i zbog vrijednosno-idejnih podudaranja između izdavača i novinara. Postoji i četvrti faktor koji im ide u prilog, iako on rezultira najmanjim efektom. Preporuke organizacija i institucija unutar Europske unije idu za tim da nijednom tipu novinarstva, pa tako ni onom manjinskom, ne smije biti zapriječeno da slobodno razvija kritičku dimenziju u svom radu.

Konkretno, godine 2019. u Talinu su u okviru Organizacije za europsku sigurnost i suradnju donesene Smjernice o manjinskim medijima u digitalno doba. Tamo izrijekom stoji sljedeće: "Osim što su uključivi, ovi deliberativni prostori (među njima i mediji) moraju biti pluralistički. Oni moraju omogućiti snažnu (robusnu) javnu raspravu i izražavanje širokih stajališta, uključujući i ona koja su kritična prema državi ili bilo kojem članu društva, bio on pripadnik većine ili manjine, kao i one perspektive koje se čak mogu smatrati uvredljivima." Pravo na blasfemiju jedno je od onih medijskih prava s kojim bi se novinari Novosti lako složili.

Pozivanje na europske vrijednosti nije posve strano ni hadezeovskoj vlasti. Oni, naravno, posve oportunistički, znaju "braniti" Novosti na dva načina – svojim nečinjenjem i neskretanjem s europskog puta. Tako je u nedavnoj raspravi u Saboru (Novosti su valjda uz HRT najkomentiraniji medij u domaćem parlamentu), ministar unutrašnjih poslova Davor Božinović na napade desnice na Novosti odgovorio: "Sve ovo što vama ili meni ponekad može zasmetati neće nas smetnuti s puta da razvijamo demokratsku europsku državu. Teško da možemo kao država članica EU-a iz određenih tekstova koji nam nisu dragi i ne liježu nam dobro izvlačiti neke dalekosežne zaključke." Ako je od njih dovoljno je, oni bolje ni ne mogu, a ni ne trebaju.

U svakom slučaju Novosti su se pozicionirale ne samo kao minoritetno nego i kao opozicijsko glasilo. Neovisno o svojoj formalnoj povezanosti (preko izdavača) s konkretnom političkom strankom, te su novine hegemonističke narative iz mainstream tiska redovito izazivale. Takvu, pomalo ekscentričnu, a svakako nesvakidašnju i originalnu uređivačku politiku Novosti provode do danas.

(Kraj)

 

Prvi dio feljtona možete pročitati na ovom linku, a drugi na ovom linku.

Potražite Novosti od petka na kioscima.
Informacije o pretplati pronađite ovdje.

Društvo

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više