U Manchesteru je luksuzni penthaus čija se vrijednost procjenjuje na više milijuna britanskih funti nedavno nazvan po revolucionarnom marksistu Friedrichu Engelsu. Penthaus se nalazi u blizini Trga Deansgate i svega nekoliko stotina metara dalje od Engelsovog kipa postavljenog ispred umjetničkog centra HOME. Njemački filozof proveo je u Manchesteru više od dva desetljeća sredinom 19. stoljeća i ondje istraživao za svoje kapitalno djelo "Položaj radničke klase u Engleskoj".
U toj je knjizi opisao krajnje neluksuzne i baksuzne životne i radne uvjete nove proleterske klase u tadašnjoj industrijski najrazvijenijoj zemlji svijeta. Sirotinjske četvrti Manchestera, bijeda skučenih domova koji su nalikovali na pretrpane štale, pothranjenost radnika i radnica – sve je to zabilježeno i pomno analizirano u Engelsovom radu. Ono što je nekad bilo radikalno, danas je samo još jedan brend na tržištu. Engelsova djela i njegova punokrvna politika prazne se od svog sadržaja, a on se pretvara u plošnu ikonu kroz zgodnu uravnilovku name-droppinga. Pa je tako drugi penthaus nazvan "The Turing", po Alanu Turingu, pioniru računalne znanosti koji je od 1948. radio na Sveučilištu u Manchesteru.
U pojedinim britanskim medijima vijest o Engelsovom penthausu prenosi se kao misaona vježba – a što bi Engels rekao da je živ? Odgovor na to pitanje nije bitan. Okreće li se Engels u grobu ili bi se možda rado i sam baš buržujski okretao po postelji u luksuznom penthausu da je danas živ, nije bit stvari. Kapitalizam profitira od šupljenja i pražnjenja radikalne misli i politike, to nije ništa novo, neočekivano ni čudno. Razgovor zato treba vraćati upravo na takvu misao i politiku. Na činjenicu da u Manchesteru danas kronično nedostaje javnog stambenog fonda, da najamnine u privatnom sektoru iznajmljivanja ekstremno i neograničeno rastu, da smještajni uvjeti za migrantske radnike i radnice ne odudaraju previše od onih u kojima je živjelo viktorijansko radništvo.
Nedostatak pristupačnog stambenog prostora posebno je akutan za obitelji i pojedince s najnižim primanjima, a to su česti oni članovi društva kojima su i radni uvjeti najteži. Liste čekanja za socijalne stanove su duge, a ponuda ne može ni približno zadovoljiti potražnju. Ne treba se dakle (toliko) boriti protiv imenovanja penthausa po Engelsu, koliko valja napore usmjeriti protiv politike u kojoj je obična mala house posve nedostižan san mase radnika i radnica. Kako u Manchesteru, tako i drugdje u svijetu.
