Pet mjeseci nakon parlamentarnih izbora Austrija je dobila svoju prvu tripartitnu vladu, sastavljenu od stranaka među kojima nije i ona koja je osvojila najviše glasova. Novi kancelar je predsjednik Austrijske narodne stranke (ÖVP) Christian Stocker, a u vladi su još i socijaldemokrati (SPÖ) i liberalna stranka NEOS. Koalicija je sastavljena nakon dva neuspjela kruga pregovora u kojima je sudjelovao i relativni izborni pobjednik, ekstremno desna Slobodarska stranka Austrije (FPÖ), koja je krajem rujna prošle godine dobila gotovo 29 posto glasova, čak 12,6 postotnih poena više nego na prethodnim izborima.
Drugoplasirani konzervativci, vodeći partner u novoj koaliciji, osvojili su 26,3 posto glasova, čak 11 postotnih poena manje nego na prethodnim izborima. Te će okolnosti oblikovati i politike nove vlade, 200 stranica dugačak program čije su konture vođe koalicijskih stranaka predstavile nekoliko dana prije preuzimanja vlasti.
Petomjesečni koalicijski pregovori najduži su u austrijskoj politici od 1945. godine, a prvi pokušaj sastavljanja vlade propao je u siječnju, kada je tadašnji kancelar i vođa konzervativaca Karl Nehammer podnio ostavku jer nije pristao da kancelar bude vođa FPÖ-a Herbert Kickl. Ni Nehammerov nasljednik Stocker nije se sporazumio s Kicklom, pa se u jednom trenutku činilo da će se morati održati novi izbori.
No Stocker se uspio dogovoriti sa SPÖ-om Andreasa Bablera, koji slovi za izrazitog ljevičara u odnosu na socijaldemokratski prosjek i koji je postao vicekancelar, te s druge strane neoliberalnim NEOS-om koji će inzistirati na mjerama štednje. "Dovršili smo vjerojatno najteže koalicijske pregovore u povijesti naše zemlje", rekao je Stocker na konferenciji za novinare, te dao naslutiti da je svjestan fragilnosti koalicije koja se "suočava s povijesnim izazovima".
Razlike među partnerima mogle bi još više doći do izražaja kada se nova vlada uhvati ukoštac s ekonomskim problemima kao što su rastuća nezaposlenost, koja sada iznosi osam posto, recesijom koja traje od sredine 2022. i proračunskim deficitom koji bi ove godine mogao dosegnuti 4,2 posto BDP-a.
Kako bi se izbjeglo pokretanje evropske procedure prekomjernog deficita (sve iznad tri posto) sredinom siječnja Bruxelles je prihvatio prijedlog proračuna koji predviđa uštedu od 6,3 milijarde eura ove i još 8,7 milijardi eura iduće godine.
Prema tom prijedlogu, na kojemu je radio i FPÖ, uštede su se trebale ostvariti uglavnom na rashodovnoj strani proračuna i bez podizanja poreza, a tek treba vidjeti hoće li Bablerovi socijaldemokrati u koaliciji s neoliberalima iz NEOS-a taj plan uspjeti izbalansirati tako da se što manje režu sredstva institucijama socijalne države.
Drugo važno pitanje je politika imigracije i azila, tema na kojoj je FPÖ ostvario povijesni rezultat i došao na korak do toga da prvi put vodi državu. Iako u njoj sudjeluje SPÖ-ov Babler, inače zagovornik progresivne imigracijske politike, program nove vlade sadrži mjere kao što su suspenzija spajanja imigrantskih obitelji, privremena zabrana nošenja muslimanske marame za maloljetnice, obavezan program integracije, nova politika deportacija i vremensko ograničenje socijalne pomoći izbjeglicama.
Za razliku od pregovora u kojima je sudjelovao FPÖ i u kojima se razmatrala rezolutna politika neutralnosti u pitanjima kolektivne obrane, nova vlada ne namjerava mijenjati dosadašnji režim suradnje s NATO savezom i ne protivi se obrambenoj integraciji EU-a.
