Novi kancelar Austrije mogao bi se uskoro zvati Herbert Kickl, vođa ekstremno desne Slobodarske stranke (FPÖ). Ta stranka osvojila je najviše glasova na rujanskim parlamentarnim izborima, no ostale političke snage – konzervativni ÖVP, socijaldemokratski SPÖ i liberalni NEOS – donedavno su pregovarale o koaliciji kojom bi je isključile iz vlasti. Prošlog vikenda je dosadašnji ÖVP-ov kancelar Karl Nehammer objavio kako su pregovori propali te podnio ostavku na mjesto predsjednika vlade i šefa stranke. Na to je predsjednik države mandat za formiranje vlade povjerio Kicklu: "Nije bila laka odluka", rekao je Alexander van der Bellen, inače iz stranke Zelenih.
Iako je FPÖ više puta sudjelovao u vladajućim koalicijama, ovo je prvi put od Drugog svjetskog rata da bi Austriju mogla voditi ekstremno desna partija. FPÖ je osnovan 1950-ih kao njemačko-nacionalistička stranka s uporištem među bivšim nacistima, njemačkim izbjeglicama iz jugoistočne Europe, povratnicima iz ratnog zarobljeništva, ali i uvjerenim pobornicima slobodnog tržišta. Njen prvi predsjednik bio je nacistički funkcionar i pripadnik SS-a Anton Reinthaller.
Partija je uglavnom tavorila na margini sve dok je 1986. nije preuzeo karizmatični Jörg Haider te preoblikovao u suvremenu populističku partiju, donekle odmaknutu od nostalgije za povijesnim nacizmom. Ključno je bilo isticanje FPÖ-ove borbe ne samo za "tradicionalne" vrijednosti, nego i za položaj "malog čovjeka". Kraj 1980-ih je doba zamiranja poratnog ekonomskog čuda i upadanja dotadašnjeg ekonomskog modela u krizu te je FPÖ uskoro preuzeo više od milijun dotadašnjih glasova ÖVP-a i SPÖ-a, odnosno razočaranih pripadnika srednje klase i radništva – dijelova društva najviše pogođenih neoliberalnom globalizacijom.
No uz retoriku usmjerenu protiv tradicionalnih elita te sijanje mržnje protiv imigranata, FPÖ je paralelno zastupao antiradničke, ekonomski liberalne politike naklonjene biznisu. Riječ je o paradigmatičnom slučaju uloge ekstremne desnice u suvremenoj Europi, odnosno putanji koja je FPÖ doveo do osvajanja 30-ak posto glasova.
Kickl stranku vodi od 2021. godine, a njegove političke pozicije uključuju zastupanje što tvrđe linije prema migrantima (od 2017. do 2020. bio je ministar unutarnjih poslova), islamofobiju, zabrinutost za čistoću austrijske nacije, protivljenje cijepljenju protiv koronavirusa, skepsu prema Europskoj uniji te sklonost Viktoru Orbánu i Vladimiru Putinu. Kickl je također povezan s ekstremističkim i rasističkim Identiterijanskim pokretom.
Tijekom prošle izborne kampanje proglasio se "narodnim kancelarom" – Volkskanzler, kako je 1930-ih nazivan Adolf Hitler. Inače, koalicijski pregovori mainstream stranaka propali su prije svega zbog ekonomskih pitanja. Pregovore je prvo napustio liberalni NEOS, koji je inzistirao na rezanju poreza, smanjivanju plaća zaposlenima u školstvu i zdravstvenom sustavu te podizanju dobne granice za odlazak u mirovinu, dok se ÖVP protivio socijaldemokratskim zahtjevima za znatnijim oporezivanjem imovine i nasljedstva.
Time su, piše njemačko izdanje portala Jacobin, još jednom demonstrirali kako prokapitalističkim snagama fašisti predstavljaju "manje zlo", odnosno kako "iza fašizma stoji kapital". Teoretski, moguće je da budu raspisani novi izbori. No oni nisu u interesu ÖVP-u i SPÖ-u. Prema aktualnim anketama FPÖ osvaja čak 37 posto glasova, a ÖVP je nakon Nehammerove ostavke signalizirao spremnost na pregovore s ekstremistima. Dodajmo i da događanja u Austriji ushićeno promatra njemački AfD. Tamošnja ekstremistička partija u anketama je drugoplasirana, a izbori su sljedećeg mjeseca.
