Tri godine poslije smrti i 14 godina poslije poznatog bečkog procesa, osramoćeni austrijski povjesničar Heinrich Friedjung ponovno se našao na stranicama domaćih i inozemnih glasila. Friedjung je, podsjećaju novine, te 1909. godine, kao marioneta u službi austrougarskog ministarstva vanjskih poslova i njegova ministra Aloysa Aehrenthala, u listu Neue Presse optužio Hrvatsko-srpsku koaliciju zbog veleizdaje. Na tužbu Koalicije u Beču mu je 1909. održano suđenje na kojem je dokazano da su dokumenti koji su imali njegove navode potvrditi – najobičniji falsifikati. Oglasio se bečki Arbeiter Zeitung iznoseći nove pojedinosti o cijelom slučaju. List citira izjavu stanovitog doktora Wiesnera koji tvrdi: "Sporni dokumenti su potjecali od nekoga Vladimira Vasića, koji se služio i pseudonimom Stefanović. U vrijeme aneksione krize ti su dokumenti, a među njima i zapisnici političke organizacije 'Slavenski jug', bili pohranjeni u arhivu ministarstva vanjskih poslova. Početkom 1909. iz tih zapisnika bilo je jasno da Srbija želi izazvati ratni sukob i da time želi poništiti Aehrenthalov koncept o mirnom rješenju krize, bez krvi. O nastojanju Srbije da izazove rat ministar se, za svaki slučaj, morao pripremiti. Uz druge nakane želio je, uz ostalo, da javnosti svom jasnoćom prikaže ciljeve srpske politike i putove kojima je ova htjela to postići. Dvije su se svrhe time htjele osnažiti: da se javnosti zapadne Evrope, koja je u velikom dijelu bila sklona Srbiji, kao na žrtvu nasilne austro-ugarske politike, valjalo još u zadnjem času predočiti da nije Austro-Ugarska napadač, već Srbija, te da su političke metode Srbije krajnje nepoštene i da to i javnost monarhije mora uvidjeti. Bilo je samo pitanje kako da se ta Aehrenthalova nakana ostvari. Osobno je predložio da se to objasni kroz novinski članak i da to učini netko od uglednih profesora i povjesničara. Tako je izbor pao na Friedjunga. Dr. Friedjung preuzeo je namijenjenu mu zadaću ne samo u uvjerenje da obavlja svoju patriotsku dužnost, nego li i u dubokom povijesno-političkom osvjedočenju da će poslužiti pravednoj stvari. Odgovarajući znanstvenom rangu dr. Friedjung nije za svoj rad dobio nikakve upute. Njemu je samo predočen materijal, a on je osobno trebao procijeniti je li istinit ili nije. Među njim su bili i Stefanović-Vasićevi spisi. Što li će s njima Friedjung učiniti i kako će ih obraditi nije bilo do ministarstva – sve je bio njegov osobni izbor. U tom pogledu na njega nitko nije vršio bilo kakav upliv, a ponajmanje da se koristi isključivo Vasićevim papirima…" Cijelu ovu priču Arbeiter Zeitung prokomentirao je dvjema kratkim rečenicama: "Friedjung je pao na Aehrenthalov ljepak. Baš mu je pošteno nasjeo…"
"Slovenka Eva, ne mlada, ne lijepa, ne društvena, samo karakterna, te dobra gospodarica – želi se dopisivati s Adamom istih svojstava.. Ženidba nije isključena. Ponude na poste restante br. 10, Jesenice ob Savi, Dolensko…" stoji uz ostalo u oglasu broj 6691.
