Svaka integracija može biti uspješna ako se potrudimo i prevladamo strahove od migranata, poruka je s okruglog stola "Ekumenska perspektiva kršćanskog identiteta pred izazovom migracija" održanog 3. decembra na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Na skupu, koji su organizirali Isusovačka služba za izbjeglice (JRS) i Visoki komesarijat za izbjeglice (UNHCR), osim čelnih ljudi tih dviju organizacija, govorili su i ljudi kojima je JRS pomagao, kao i profesori teologije fra Ivan Šarčević s Franjevačke teologija u Sarajevu, o. Vladan Perišić s Pravoslavnog bogoslovnog fakulteta u Beogradu te Zoran Grozdanov sa Sveučilišnog centra za protestantsku teologiju u Zagrebu.

Šef regionalnog JRS-a pater Stanko Perica naglasio je da već nekoliko godina traje suradnja UNHCR-a i katoličkih udruženja koja se bave izbjeglicama.

- Za to je pored šefa UNHCR-a Filippa Grandija zaslužan i papa Franjo koji je jedan od rijetkih lidera koji godinama afirmativno govori o izbjeglicama. JRS i UNHCR surađuju na projektu integracije izbjeglica kako bi se situirali ovdje u Hrvatskoj, od učenja jezika i nalaženja posla do nadilaženja pravnih prepreka. Sve bolji rezultati pokazuju kako je integracija moguća ukoliko se ljudima posveti pažnja i pristupa individualno. Nemamo velik broj izbjeglica koji ovdje ostaju ali im pružamo priliku da se snađu i da postanu punopravni građani Hrvatske - rekao je Perica.

Ove godine migrantima pristupamo iz ekumenske perspektive, jer znamo da je kršćanski identitet vrlo snažan, dok su sve glasniji ksenofobni i populistički glasovi spram ove tematike.

- Nedavno istraživanje pokazalo je da su strani radnici za 55 posto ispitanih nužno zlo, tek su za 25 posto dobrodošli, dok je 20 posto apriori protiv. Slični rezultati bili i bi i da su u pitanju izbjeglice. Zato moramo vidjeti kako kao kršćani možemo pružiti alternativu tim glasovima i pružiti perspektivu dobrodošlice i otvorenosti prema svima, napose prema strancima. U Bibliji piše "Stranac sam i primiste me" i zato je potrebno u strancu prepoznati Krista – istaknuo je.

Šefica Ureda JRS-a za Hrvatsku Ana Marčinko naglasila je da od 1980., otkako je pater Arrupe uspostavio JRS, ta organizacija ima urede u 56 zemalja svijeta kako bi se ljudima u potrebi pokazalo da nisu zaboravljeni i da nisu sami.

– Imamo 1.268 korisnika: Ukrajinaca, tražitelja azila i povratnika, kao i 35 volontera koji pomažu pojedincima, a u oblasti radnog prava i radnom kolektivu kako da te pojedince prihvate. U postupku je nostrifikacija 40 diploma, a 248 osoba je prošlo tečaj hrvatskog jezika - rekla je Marčinko, ističući da su neki od njih tražili i da se formira tečaj za nivo znanja B2 koji im je nužan za stručne poslove.

Ana Marčinko (Foto: Nenad Jovanović)

Predstavnica UNHCR-a za Hrvatsku Anna Rich naglasila je da je ove godine u svijetu 122 miliona prisilno raseljenih ljudi, dva puta više nego prošle decenije. Zbog toga je suradnja UNHCR-a, Katoličke crkve i drugih vjerskih zajednica jedan od stupova djelovanja. Ponosna sam na ostvarenu suradnju u Hrvatskoj, rekla je.

Svoja iskustva podijelile su i neke od uspješno integriranih korisnica: Valerija je psihologinja koje je prije dvije godine i sedam mjeseci s porodicom izbjegla iz Hersona. Volontira u JRS-u, a proces nostrifikacije njene diplome je u toku. Ana je prije dvije godine s porodicom izbjegla iz Dnipra gdje je radila kao okulist. Hrvatska liječnička komora prihvatile je njenu diplomu, ali joj je nužno dostići nivo jezika B2. Živi u Vrbovcu, a najveća su joj muka, kaže, putovanja vlakovima koji uvijek kasne. Sagan je došao iz Pakistana, živio je godinu dana u hotelu Porin, a kad su mu odbili azil, pomogla mu je jedno katoličko udruženje. Živi u Dugom Selu, zaposlen je u Caritasu i volontira za JRS.

- Loš odnos prema migrantima rezultat je straha da će nam oni uskratiti dom i identitet, straha da ćemo nam ugroziti kulturu i vjeru, te straha od blizine. Puno se govori o pomirenju i potrebi prihvaćanja ljudi u opasnosti, ali u praksi neki klerici traže da se migranti ne spominju ili ih se naziva različitim imenima kako bi se zamaglio njihov problem - rekao je Šarčević.

- Ako smo vjernici, trebamo biti osjetljivi na ljude koji su, bježeći od rata i ponižavanja iz raznih razloga došli ovdje i koje za razliku od nas pokreće nada, tolika da se izlažu trgovini robljem, rade u teškim uvjetima za mali novac i žive u skučenom prostoru. Trebali bismo i mi iz crkvenih zajednica imati više razumijevanja za njih i da, ako ne možemo pomoći, barem da ne budemo protiv tih ljudi. Nisu svi teroristi kako se to nekad priča; to su ljudi sa svojim dostojanstvom. Nitko od nas nije rođen tolerantan da ljubi druge, pogotovo povijesne neprijatelje, tome se treba učiti. Nitko nije rođen da da zna voljeti, i tome se trebamo učiti. Svi mi trebamo učiti da su to ljudi dostojni naše brige i da bar ne budemo ljudi koji će ih isključivati. Pogotovo je tragično da, bilo vjernici ili službena crkva, jedno govore s oltara a u praksi budu mrzitelji tih ljudi. Ili kad se gunđa što se pomažu drugi, kao što su se neki bunili kad je Caritas davao pomoć muslimanima - naglasio je Šarčević.

Da se moramo učiti toleranciji naglasio je i Perišić, ukazujući na tezu da nacije nisu prirodne i da nacionalni identitet nije ni zadan ni stvoren.

- Crkvi je dodijeljena uloga čuvara nacionalne mitologije, i ona to rado i spremno prihvata. Mnogi klerici svih nivoa rado igraju ulogu sluškinje s najdubljim uverenjem da uz nacionalni ponos služe najsvetijoj svrsi. Zato se javlja identitetska panika, strah da neprijatelj ugrožava naš nacionalni identitet i onda egzistenciju - naglasio je Perišić.

Po Grozdanovu, postoji mnogo protestantskih crkava sa svojim nezavisnim teologijama.

- Mi smo u Hrvatskoj velika manjina jer nas je po popisu 0,3 posto, nemamo nikakav utjecaj niti svijest o društvenom angažmanu iako je nekoliko organizacija aktivno pomagalo migrantima 2016. kad je bio veliki migrantski val. Oni nisu vezani uz naciju i kategorije koje se koriste kad se govori protiv dolaska migranata i koje ih sprečavaju da u migrantu vide čovjeka u potrebi a ne pripadnika ove ili one vjere ili nacije. Pitanje migracija je izazov za zapadnu Evropu u kojoj se budi jako puno rasizma. Ovo je prilika da učinimo Hrvatsku pluralnom, ali i velik izazov koji će trajati desetljećima, pogotovo što politika ne ide u prilog integracijama - naglasio je.

Naveo je i primjere pojedinih protestantskih biskupa kao bavarskog biskupa Strohma koji je

2019. rekao "naša dužnost je pomoći ljudima koji su u opasnosti" i koji je kupio brod koji bi spašavao migrante ili umirovljenog biskupa iz Osla Gunnara Stalsetta koji je zaposlio Eriterku kojoj je odbijen azil i zato bio osuđen, a koji je rekao da je "pomoć biću u nevolji važnija od pravnog sustava" i da je "dužnost vjerske zajednice da ne slijedi nemoralne zakone nego riječ Božju". Podsjetio je i na Rijeku gdje su migrantima prvi pomogli sekularni aktivisti i organizacije, a onda se priključila i Riječka nadbiskupija te su im zajedno pomagali, pa je nadbiskup Uzinić lani tim aktivistima simbolički oprao noge, naišavši na oštre reakcije "pravovjernih" katolika.