Iz Kaira ovih dana stižu vijesti o "preobrazbi" Al Warraka, najvećeg i najnaseljenijeg otoka na području grada. Još su 2015. egipatske vlasti najavile da će se otok na Nilu, poznat uglavnom po siromaštvu, "u potpunosti urbanizirati". S proračunom od oko 17,5 milijardi egipatskih funti (oko 900 milijuna eura), plan je da na otoku osvane osam stambenih zona, dvije luke, veliki park i brojna komercijalna područja s pogledom na Nil. Razvojnim planovima dan je i velebni naziv – Horusov grad. Najavljuje se i da će u roku od 25 godina Horus City doseći godišnji prihod od 20,4 milijarde EGP. Dio je to veće "razvojne strategije" za siromašna područja Kaira. Egipatski gospodarski kontekst već je duže vrijeme obilježen formulom: domaća vojska kao graditelj plus investitori iz zaljevskih zemalja jednako veliki razvoj tamo nekad u budućnosti. U tome su ključni zahvati u tzv. neformalnim četvrtima, koje se u Kairu naziva Ashwa'iyat. U mega gradu u kojem živi 20-ak milijuna ljudi takvih je četvrti mnogo.
Samo na otoku Al Warrak živi oko sto tisuća ljudi, koji se uglavnom bave poljoprivredom, ribarstvom i raznim obrtima. To je bilo prvo mjesto na području Kaira na kojem se uzgajao krumpir, odakle je i putovao u britanske okupacijske logore. Nakon egipatske revolucije 1952. obitelji ribara i poljoprivrednika počele su graditi stalne nastambe na otoku i obrađivati zemlju za vlastite potrebe. Vlada je s vremenom uvodila osnovnu infrastrukturu na otok, pa tako sada Al Warrak ima jednu javnu bolnicu, policijsku i vodovodnu postaju, poštu i tri javne škole.
Još su u ljeto 2017. vlasti pokušale deložirati dio stanovnika s otoka. Tijekom pokušaja rušenja zgrada izbili su sukobi između policije i otočana, pri čemu je ubijen jedan mladić, Sayed Hassan Al-Gizawy, a 44 ljudi je ozlijeđeno. Brojni su prosvjednici uhićeni, a 2020. Kazneni sud u Kairu osudio je 35 optuženih za nedozvoljeno prosvjedno okupljanje i nasilje nad policijom dok su pokušavali spriječili rušenje svojih domova. Jedan je optuženik osuđen na doživotni zatvor, njih 30 na po 15 godina zatvora, a četvorica su dobila pet godina zatvora.
I u lipnju ove godine, u sklopu neprekidnih pokušaja da evakuiraju i rasele stanovništvo, sigurnosne su snage upale na Al Warrak. Pucali su na otočane, bacali suzavac, provozali se duž otoka u oklopnim vozilima. Lokalno stanovništvo u očaju je pozivalo organizacije za ljudska prava da zabilježe što se događa, ponavljajući da već pet godina strahuju od deložacija i terora policije. Tjera ih se i drugim metodama – otoku se stalno remeti opskrba vodom, obustavlja trajekt koji prevozi hranu i plinske boce, a nedavno su zatvorene pošta i jedina javna bolnica. Pritom traje i neumorna medijska kampanja u državnim medijima, koji stanovnike Al Warraka optužuju za pripadnost Muslimanskom bratstvu, što je klasična optužba koja se veže uz svako područje Kaira na kojem se dešavaju antivladini prosvjedi.
Zanimljivo je i kako o otoku govori egipatski predsjednik Abdel Fattah al-Sisi, koji ga često uspoređuje sa Zamalekom, drugim kairskim otokom. Zamalek je zapravo luksuzna četvrt na otoku Gezira, a razvijen je šezdesetih godina 19. stoljeća u sklopu priprema za otvaranje Sueskog kanala. Pun je raskošnih aleja, sportskih i društvenih klubova, hotela koji na krovu imaju kazalište na otvorenom, internacionalnih vrtića i škola. Otok je to na kojem se ne pije kahva, nego cappuccino, a govore više engleski i francuski, negoli arapski. Al-Sisi narodu poručuje da je Zamalek takav kakav jest (otmjen, ugodan, zelen) duže od stoljeća jer je imao "bolje planiranje" od Al Warraka.
Zamalek je planiran za bogataše i bogataški je i ostao. Siromašnima u Kairu ostaje da se snađu kako znaju i umiju, a za to je sve manje prostora i mogućnosti. Odavno je Kairo grad koji unutar sebe ima i Grad mrtvih (groblje na kojem su se ljudi nastanili nakon potresa 1992. i ostali do danas), i Grad smeća, kvart u kojem među planinama otpada žive ljudi koji samo među smećem mogu preživjeti. Grad svega i svačega, ali sve manje grad za ljude.
