Korisnike socijalne pomoći, odnosno zajamčene minimalne naknade, država tjera da besplatno rade bez osnovnih radničkih prava, ako ne žele da im bude oduzeta socijalna pomoć?

Korisnici zajamčene minimalne naknade su jedini kojima se neko pravo uvjetuje besplatnim radom. S druge strane, rad za opće dobro smo do ove mjere poznavali samo kao sankciju za kaznena djela pa se postavlja pitanje odnosi li se država prema korisnicima socijalne pomoći kao da su krivi za to što su siromašni.

Ako se mjere u sustavu socijalne skrbi kreiraju od premise da su korisnici socijalne pomoći jedna od najranjivijih društvenih grupa, s obzirom na to da su to ljudi bez sredstava za osnovne životne potrebe i da je sustav socijalne skrbi sigurnosna mreža koja im treba pomoći da izađu iz siromaštva, onda nimalo nije jasno koji je cilj ove mjere. Prisilnim, besplatnim radom pod prijetnjom ukidanja socijalne pomoći koja za samca iznosi 160 eura, svakako se nikome ne pomaže, nikoga takav rad ne osnažuje, niti motivira za resocijalizaciju i reaktivaciju u svijetu rada.

No, ako je početna premisa da su korisnici naprosto lijeni i da su zato siromašni – prisilni, besplatni rad služi kao disciplinska mjera kojom se najsiromašniji i socijalno isključeni dijele na one koji zaslužuju socijalnu pomoć i one koji ju ne zaslužuju. Duboko vjerujem da svaka osoba u siromaštvu ne zaslužuje takav život i da nam civilizacijski cilj treba biti iskorjenjivanje siromaštva i socijalne isključenosti.

Koliko je siromašnih u Hrvatskoj?

Svaka peta osoba u Hrvatskoj u riziku je od siromaštva i socijalne isključenosti – a to su podaci za 2023. Statistika bi za 2024. mogla biti i gora. Zajamčenu minimalnu naknadu svake godine prima sve manje ljudi, a broj ljudi u riziku od siromaštva raste, što vrlo jasno govori o učinkovitosti socijalnih politika, ali i o neadekvatnom životnom standardu – dvije trećine radnika u Hrvatskoj prima plaću koja je ispodprosječna.

Porazno je što je stopa rizika od siromaštva u jednoroditeljskim obiteljima 24,4 posto, dok je alarmantan podatak da je trećina starijih ljudi u riziku od siromaštva. Posebno su ugrožene starije osobe koje žive same – 59,9 posto ih je u riziku od siromaštva, a to i ne čudi kad je većina mirovina ispod granice siromaštva. Ti nam podaci govore da je zapravo ogromna količina ljudi u Hrvatskoj jednu plaću ili mirovinu udaljena od siromaštva te da je za većinu građana u Hrvatskoj dostojanstven život nešto o čemu mogu samo sanjati.

Koje su poruke s konferenciju koju su na tu temu organizirali Centar za mirovne studije i Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek?

Glavna poruka s konferencije je da mjeru rada za opće dobro bez naknade treba ukinuti. Uz to, sustav socijalne skrbi treba kapacitirati i umrežiti s drugim sustavima, poput zdravstvenog, mirovinskog, obrazovnog sustava, jedinica lokalne samouprave, Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, organizacija civilnog društva itd., jer jedino takva mreža, koja radi u sinergiji i temelji se na potrebama korisnika, može učinkovito uključiti one najranjivije u društvo, osnažiti ih i uključiti u svijet rada, gdje je to moguće. No, trebaju nam i kvalitetni, dobro plaćeni poslovi koji građanima omogućavaju dostojanstven život, a ne preživljavanje.