Krajem studenog u punom riječkom Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku gostovala je nova predstava Bitef teatra "Bilo jednom na Brijunima". U režiji Kokana Mladenovića, predstava uprizoruje povijesni susret dva bračna para - Josipa Broza Tita (Branislav Trifunović) i Jovanke Broz (Sanja Marković) s najpoznatijim holivudskim glumcima tog doba, Richardom Burtonom (Milan Marić) i Elizabeth Taylor (Tihana Lazović) sedamdesetih godina na Brijunima.

Povod za zajednički trodnevni boravak na Brijunima bilo je snimanje filma „Sutjeska“ u kojem je ulogu maršala Tita, tumačio upravo Richard Burton. Ovaj povijesni događaj poslužio je kao temelj za maštovitu radnju koja, iako naizgled površna, zadire u dubinu identitetskih pitanja. Središte predstave upravo je domaštavanje i istraživanje mogućih događaja i odnosa između ove četiri ikone toga vremena prilikom jednog susreta.

- Ovo je bilo baš specijalno igranje, vrlo emotivno. Ta komunikacija s publikom večeras je za nas bila nešto nestvarno, to se osetilo od prvog takta i momenta na sceni i ta ljubav kojom su oni nas hranili, zbog nje smo i išli napred i ispričali tu priču na taj način – kazala je Sanja Marković, dok je Milan Marić kazao kako smatra da je riječka publika kazališno njegovana publika koja nije snobovska i zna gledati predstave.

Kroz predstavu se provlače razna pitanja o ulogama, kako u glumi, tako i u životu, a već u uvodu postavlja se pitanje "da li glumim da živim ili živim da bi glumio?", na što Marić kaže kako su ovim pitanjima i četvero ljudi koje tumače prilazili iz različitih kutova.

- Burton je čovek koji je bio u svom nekom svetu, on se posle nekih uloga nikada nije potpuno vratio u čoveka koji je bio pre, tako da nam je bilo zanimljivo gledati kako te svoje slabosti predstavlja kao neku samozaljubljenost, a suštinski je bio slab čovek – govori Marić.

Podaci o samom susretu i zajedničkom vremenu koje su dva popularna para provela zajedno dostupni su kroz vrlo šture tragove, zbog čega je dosta toga i ostavljeno mašti.

- U ovoj predstavi nismo radili karikature od tih ljudi, zapravo smo iskoristili neke njihove naznake i fakte koje o njima znamo, ali suština je da se zapravo pitamo što znači biti najveći. Svi su oni bili neke ogromne ličnosti u svojim životima i društvima, i ono što mi je kod Elizabeth najzanimljivije, a i kod mene osobno, je što se događa prema vani kada slika koju predstavljamo nestane, kada nisam ni glumica ni supruga ni majka. Što sam kada sam sama sa sobom? To je nešto na što vrijedi tražiti odgovor – istaknula je Tihana Lazović.

Postavlja se i pitanje tko je uopće bio Tito, a kroz scene gdje se likovi međusobno bore za pažnju na komičan način se demistificiraju njihovi odnosi i životi.

- Neverovatno mi je da svi ti događaji stanu u jedan život. Mislim da je nemoguće napraviti film o Titu jer je taj čovek imao, od rođenja pa svih tih 88 godina potpuno neverovatna dešavanja u životu. Kada smo krenuli da pričamo o tome smo postavili pitanje ko je tu veći glumac i da li je taj čovek zaista najveći glumac kojeg smo imali – objasnio je Branislav Trifunović.

Simpatije publike najviše su bile usmjerene ka liku Jovanke Broz o čijem se stvarnom životu, u usporedbi s drugim ličnostima, zapravo najmanje zna, a kako se ističe u predstavi „na svim je fotografijama bila nasmijana, a na svim snimkama šuti“. Prema riječima Sanje Marković, za nju je Jovanka snaga i vulkan emocija, koja nije bila podrška samo u odnosu suprug-žena.

- Malo je s njom zabeleženih intervjua, ali srećom u predstavi mi nikoga ne imitiramo, mi zapravo igramo njihove unutarnje misli i to kako smo ih mi doživeli. Nisam našla odgovor na pitanje ko je to Jovanka, ali sam se trudila da to ne bude ono što svi znamo, da je tiha i skromna žena, jer ima identitet koji je izgrađen, samo što se o tome ne zna – zaključila je Sanja.

Puna dramskih i komičnih zapleta, predstava je uz sjajnu glumačku ekipu ostavila publiku pod jakim dojmom, a dio iznosa od kupljenih ulaznica doniran je riječkoj sigurnoj kući, Domu sv. Ane.