Tko će se u narednom periodu u procesu stambenog zbrinjavanja naći iznad, a tko ispod crte na listi rangiranih bit će jasno iz nove Uredbe o kriterijima za bodovanje prijava koja je donesena temeljem novog Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima. U sporom procesu i u gomili faktički neriješenih slučajeva, čak i onih s pozitivnim rješenjem, ovisnima o nedovoljnim financijskim sredstvima iz državnog proračuna, zanimljivo je pratiti kretanje mjesta na bodovnim listama tri sasvim različite grupacije koje su stavljene u isti koš: branitelja, mladih obitelji s djecom i stručnih kadrova, te najtežih slučajeva staračkih i samačkih obitelji iz redova povratničke populacije koji nisu ostvarili pravo na obnovu ratom porušenih i oštećenih kuća, a koji gotovo redovno gube bitku za stambeno zbrinjavanje.
- Važnije razlike koje donosi nova Uredba jesu da pokriva veći broj općina i gradova, da bodovi za hrvatske branitelje nisu određeni jednokratno, već se oni boduju prema bodovnoj skali ovisno o dužini braniteljskog staža, da se honorira dužina trajanja čekanja na rješavanje zahtjeva, što do sada nije bilo bodovano, a nešto jače se honorira dužina prebivanja u mjestu u kojem se traži stambeno zbrinjavanje. Time se nagrađuje one koji već žive na tim područjima, kao i eventualni status žrtve nasilja u obitelji. Neke stvari su sigurno bolje u novoj uredbi, ali teško ju je generalno ocijeniti prije same primjene u praksi - ističe saborski zastupnik SDSS-a Boris Milošević.
Na prvi pogled, mala bodovna razlika između velikih postotnih oscilacija prosječne mjesečne plaće i pada bodova sa rastom godina ne nudi staračkim, samačkim obiteljima povratnika dobro mjesto na listi dugogodišnjeg čekanja. Na primjer, ako podnositelj prijave ima do 40 godina, ostvaruje 50 bodova, a ako ima više od 61 godinu, ostvaruje samo deset bodova. No kako će sve to zapravo izgledati u praksi, kada se bodovi u pojedinačnim slučajevima zbroje, vidjet ćemo uskoro, kada se prvih dana proljeća pojavi prva rang-lista.
