U opštini Friedrichshain-Kreuzberg u kojoj pišem ovaj tekst, stanovnika ima više nego Crnogoraca u Crnoj Gori. Na sreću određenih političkih partija, mojih komšija u berlinskom kvartu takođe ima više nego Srba u Crnoj Gori. A taj odnos, Crnogorci vs. Srbi, valjda je najvažnija stvar na svijetu u toj maloj, divnoj zemlji "između planina i mora", kako pjeva Bajaga u jednom starom promotivnom hitu. Ipak, sve su veći strahovi da čak ni Bajagin genij neće pomoći da nas se jednog dana u budućnosti neko sjeti, pa još uspije i da nas prstom zagolica na evropskoj mapi.
Ovako to izgleda u brojkama: Crnogoraca u Crnoj Gori živi 41,1 posto (256,436), Srba 32,9 posto (205,370). Tu su još i Bošnjaci (9,45), Albanci (4,97), Rusi (2,06)... Rezultati popisa skrivani su i odlagani skoro godinu dana, valjda jer se zna da u Crnoj Gori te brojke direktno utiču na političke tenzije i kampanje, da se rezultati popisa slave kao da su, nedajbože, izborni.
Konačno objavljen rezultat izazvao je zbunjujuće reakcije. Kao da su se mnogi nadali da će četiri postlitijaške godine eksponencijalno umnožiti broj Srba i pokazati novu političku budućnost. Srba jeste više, nekih tri posto više, a Crnogoraca je skoro četiri posto manje nego na popisu iz 2011. Šta će sa tim "trendom" raditi političke elite jedne zbunjene zemlje, ostaje da se vidi u periodu koji dolazi.
Ali elitama je bolje da požure, jer prema još jednom važnom rezultatu popisa, čini se da bi stanovnici Crne Gore uskoro mogli postati previše dementni da bi se uopšte sjetili "ko su im bili prađedovi", kad za desetak godina na vrata zakuca sljedeći popisivač. Prosječna starost u Crnoj Gori je 39,7 godina, u devet opština stanovništvo je starije od 43 godine. Patriotski vapaj kaže: "Mladi nam odlaze!" Ili se ni ne rađaju.
A kad smo kod popisa i odlazaka, završimo ličnom notom. Prije nekoliko dana, dok sam četvorogodišnju ćerku vozio na biciklu ulicama Berlina, s novom ozbiljnošću u glasu, ničim izazvana upitala je: "Tata, jesam li i ja Crnogorka?" Možda ne baš ničim izazvana. Neposredno prije toga svjedočila je razgovoru prijatelja iz dijaspore, pa se i ona valjda osjetila odgovornom da se opredijeli. Pogođen nejasnim zovom predaka ili Bajaginim glasom iz sjećanja na davnu predizbornu kampanju, odgovorio sam: "I ti si Crnogorka." Probala je još jednom tu riječ u ustima i zaćutala, možda kontemplirajući novootkriveni identitet.
Nastavili smo vožnju prema kući. Za drugi čas patriotizma ostaviću strašnu lekciju da je Crnogoraca sve manje, da nam Vučić i Srbi rade o glavi, a da je ona među generacijama Crnogorki možda jedna od posljednjih. Nikad nije rano da se djetetu stavi na ramena odgovornost za nacionalnu bitnost matice. Ili tatice.
