Prvog oktobarskog dana u belomanastirskom Etnološkom centru baranjske baštine održano je ‘Crnogorsko veče’ u organizaciji belomanastirskog KUD-a ‘Montenegro - Montenegrina’ i prijatelja Crne Gore. Okupljenoj publici obratila se Milanka Bulatović ispred zagrebačkog Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore ‘Montenegro’, koje postoji već 26 godina.
Društvo se bavi očuvanjem i razvojem crnogorske nacionalne baštine kroz više programa: informiranje, izdavaštvo, kulturni amaterizam i likovne izložbe. Posebno treba istaći izdavaštvo s više od 60 dosad izdanih knjiga te Dane crnogorske kulture, na kojima se predstavljaju značajni stvaraoci iz Crne Gore.
U okviru kulturnog amaterizma već 16 godina djeluje Mješoviti pjevački zbor ‘Montenegro’, koji njeguje crnogorsku tradicijsku muziku u nešto modernijim aranžmanima. Voditelj zbora i instrumentalist na harmonici je Edin Džaferagić. Zbor je multinacionalan, nikoga se ne pita koje je nacionalnosti, nego svako ko želi može doći i pjevati. Prema riječima Milanke Bulatović, pjevanje u zboru jedna je vrsta muzikoterapije, koja je prije svega namijenjena duševnom zdravlju. Naime, ljudi se nađu i druže, a tome služe i prostorije njihovog Društva u Zagrebu.
Umjetnički dio programa započela je mlada baranjska vokalna solistica Aleksandra Vukadinović iz Popovca, otpjevavši dvije narodne pjesme, a potom se zagrebački pjevački zbor okupljenoj publici predstavio izvođenjem šest svima znanih narodnih pjesama: ‘Čobanine, lijepa đevojko’, ‘Gledala sam s Koma plava’, ‘Još ne sviće rujna zora’, ‘Poljem se vija oj zor delija’, ‘Pomrčina, cijelo selo spava’ i ‘Prođoh kroz goru’, kojima su dodane i dvije veoma popularne pjesme vezane za Crnu Goru: ‘Ivanova korita’ Milutina Popovića Zahara, koju inače pjeva Merima Njegomir, i ‘Bokeljska noć’ Hrvoja Hegedušića na tekst Maje Perfiljeve, kojom je Radmila Karaklajić (u alternaciji s Vicom Vukovom) postigla veliki uspjeh 1966. godine na Splitskom festivalu, osvojivši prvu nagradu publike. A da su sve te pjesme popularne i danas, pokazala je svojim reakcijama i publika u belomanastirskom Etnološkom centru.
Nastup u Belom Manastiru članovi zbora ‘Montenegro’ i drugi članovi zagrebačkog Društva Crnogoraca, njih pun autobus, od kojih većina nikad nije bila ni u Slavoniji ni u Baranji, iskoristili su i za turistički obilazak Baranje, koji je uključivao posjet Parku prirode Kopački rit i vožnju turističkim brodom po jezeru Sakadaš, te posjet etnoselu Karanac, dok su ručali u poznatoj karanačkoj ‘Baranjskoj kući.
