One Punch Man (Wanpanman, ONE, 2009-; Yusuke Murata, 2012-; Madhouse, 2016-2017)
Saitama je superjunak s nesvakidašnjim problemom: previše je moćan. Ma kakav superzlikovac stajao nasuprot njega, svaku je bitku sposoban okončati jednim jedinim "ozbiljnim" direktom. Luta svijetom u potrazi za dostojnim rivalom i istinskim izazovom, no uvijek iznova ostaje razočaran. U svijetu u kojem živi, superherojski renome gradi se kroz PR i medije puno više nego kroz djela. Saitama je pak fizički neugledan, lišen karizme i socijalnih vještina, što ga automatski čini marginalcem. Premda je u više navrata spasio svijet od propasti, za to ne dobiva nikakvo priznanje jer njegovi podvizi nemaju nikakvog odjeka u javnosti.
"Wanpanman" je urnebesna parodija superherojskog žanra, kao i borilačkog shonena – ali i puno više od toga. Posrijedi je pripovijest o depresiji i otuđenju te uopće o životu u suvremenom japanskom kapitalizmu (sama čudovišta i superzlikovci porijeklom su nerijetko društveni marginalci, gubitnici i potlačeni). U kontrastu s apsurdnom premisom serijala, Saitamin lik djeluje nevjerojatno ljudski – kao arhetipski mali čovjek u žrvnju dehumanizirajućeg sistema.
"Wanpanman" je počeo kao webcomic japanskoga crtača i scenarista poznatog kao ONE, u formi mange je postao hit, a popularnost je cementirao animiranom serijom. Tri medija ispostavljaju tri različita vizualna i pripovjedna stila, pa i tri različite verzije pripovijesti, što svaku čini vrijednom zasebnog otkrivanja.
The Promised Neverland (Yakusoku no Nebārando; Kaiu Shirai i Posuka Demizu, 2016-2020; CloverWorks, 2020-)
U sirotištu Grace Field House naizgled vlada idila: štićenici svakodnevno uživaju u najfinijoj hrani i najudobnijem smještaju, kao i u ljubavi, brizi i beskrajnom strpljenju nadležnih "mama". Zabranjeno im je jedino napuštati imanje na kojem se sirotište nalazi, a za to dobiju priliku tek kad po njih dođu posvojitelji. Jedanaestogodišnji Emma i Norman, međutim, jedne će noći slučajno otkriti užasnu istinu: sirotište je zapravo farma na kojoj se djeca uzgajaju da bi poslužila kao hrana inteligentnim čudovišnim bićima. Zajedno sa svojim prijateljem Rayom, Emma i Norman odlučuju pobjeći te spasiti svoje drugarice i drugove od sudbine koju im je namijenila prehrambena industrija.
Serijal koji su osmislili scenarist/scenaristkinja Kaiu Shirai (njegov/njezin građanski identitet nije poznat javnosti) i crtačica Posuka Demizu počinje nepretenciozno, s općim mjestima horora, da bi postepeno prerastao u nepredvidivu i neusporedivu fantasy avanturu. Anime adaptacija, čija druga sezona stiže u januaru 2021., u tome zasad sjajno prati stripovski predložak.
The Melancholy of Haruhi Suzumiya (Suzumiya Haruhi no Yūutsu; Nagaru Tanigawa, 2003-; Kyoto Animation, 2006-2009)
Što ako Bog postoji, a ne zna da je Bog? Što ako živi među nama, blaženo nesvjestan činjenice da je svojim mislima i emocijama u stanju začas preoblikovati stvarnost? Ako još, povrh svega, ima lik i svijest hiperaktivne japanske srednjoškolke?
Sve bi ovo bio sažet opis eponimne protagonistkinje Haruhi. Njene avanture pratimo iz perspektive njenih četvero školskih kolega, koji možda postoje samo zato što je Haruhi tako poželjela; ona sama, dakako, takvo što ni ne sluti, niti ima pojma o njihovim nesvakidašnjim backgroundima, dok su oni i više nego svjesni njene posebnosti. Dok Haruhi neumorno juri za novim avanturama, četvorka ujedno nastoji sanirati štetu i održati zabavu na nivou – ne uspiju li, svijet bi mogao prestati postojati.
Od brojnih medijskih ispostava ove franšize navedimo tek izvornik u vidu light novela (omladinskog romana-feljtona), te animiranu adaptaciju iz 2006. i njen svojevrsni remiks iz 2009. Mješavina pitke priče, nestandardne režije i začudnoga lirsko-refleksivnog sloja u očima mnogih animiranu Haruhi čini njenom najmoćnijom i najpamtljivijom inkarnacijom.
