David Bowie: Moonage Daydream (Parlophone)
Na opravdano pitanje čemu još jedna kompilacija kad je opus Davida Bowieja nebrojeno puta predstavljen, više nego detaljno, kroz razne box setove, best-ofove i žive albume, soundtrack za istoimeni dokumentarac Bretta Morgena daje neobičan, ali i vrlo uvjerljiv odgovor. Umjesto još jedne greatest hits kompilacije, "Moonage Daydream" ogromnom opusu pristupa kolažno, ali jednako tako naglašava njegov totalitet. U kaleidoskopskom izboru koji je nadgledao Bowiejev dugogodišnji suradnik Tony Visconti ravnopravno se, kroz skoro dva i pol sata, sudaraju veliki hitovi, ambijentalne kompozicije, žive snimke i novi miksevi iz svih faza karijere. Krajnji rezultat na neki način istodobno potvrđuje i demantira uvaženu dosjetku o Bowieju kao glazbenom kameleonu. Svaka stilska promjena predstavljena je tako da se vidi logički zametak u onom što joj je prethodilo. Takav ambiciozni pristup na koncu se isplatio, jer "Moonage Daydream" uspijeva dugotrajni put između "Space Oddity" i "Blackstar" predstaviti kao dugotrajnu, krivudavu avanturu prožetu prepoznatljivim tematskim motivima i jedinstvenom vizijom.
Lou Reed: Words & Music, May 1965 (Lights in the Attic)
Za razliku od gorespomenutog ostvarenja, "Words & Music, May 1965" bavi se najranijom fazom karijere Loua Reeda, odnosno pronađenom demo snimkom koju su on i John Cale, budući članovi The Velvet Underground, napravili nedugo nakon što su započeli prijateljstvo i suradnju. Album nudi uvid u najranije verzije budućih klasika poput "Waiting For My Man", "Heroin", "Man of Good Fortune" ili "Pale Blue Eyes", ali i u niz neobjavljenih pjesama. Pjesme su sirove, ukrašene šumom magnetofona i pozadine, što je i logičan stupanj zvučne kvalitete za šezdesetak godina stare demo snimke. Također otkrivaju na folk oslonjene aranžmane koji odaju vrlo jak utjecaj Boba Dylana. Očita iznimka je ogoljena "Wrap Your Troubles in Dreams", sablasni recital oslonjen na glas i perkusije koji nagovještava buduće radove poput "The Gift" ili "Sister Ray". U tom smislu najveća vrijednost ovog izdanja je to što legendarni prvijenac The Velvet Underground ne djeluje više kao paradigmatska promjena pop rock tradicije, nego plod dugogodišnjeg lutanja i stilskog traženja. To ne umanjuje njegovu vrijednost, naprotiv, pokazuje da su dugogodišnji rad i ustrajnost daleko važniji od trenutne inspiracije. Bez obzira na to što je njihov mentor Andy Warhol činio sve da javnost uvjeri u suprotno.
Blondie: Against the Odds: 1974 - 1982 (Numero)
"Against The Odds" sveobuhvatni je box set koji pokriva originalno razdoblje djelovanja Blondie, odnosno prvih šest studijskih albuma, ali i vrlo zanimljivu, gotovo trosatnu kolekciju rariteta koja daje uvid u dugotrajnu genezu nekih od njihovih najvećih hitova poput "Heart of Glass". Naziv kompilacije prigodan je jer su Blondie kolekcija paradoksa. Počeli su kao power pop bend sklon posvajanju surf rock i girl group utjecaja iz šezdesetih, no zbog specifičnog sarkastičnog stila Debbie Harry nikad nisu upali u zamku retro pastiša. Isto tako, premda su obilno (počevši od naziva benda) koristili njen upečatljiv imidž, tvrdoglavo su inzistirali na grupnom identitetu. Naposljetku su, uz sve navedeno, posvojili disko i hip hop utjecaje toliko rano i tako uvjerljivo da nisu izgubili ništa od svog početnog CBGB kredibiliteta, nego su na njemu elegantno izgradili mainstream uspjeh. Slušajući ovaj box set, a pogotovo njegove najbolje trenutke poput fenomenalne "Parallel Lines" iz 1978. te jako dobrih "Eat To The Beat" iz 1979. i "Autoamerican" iz 1980., teško je ne primijetiti koliko je malo bendova u pop povijesti koji su ovako uspješno pomirili underground i pop, vlastiti izričaj i trendove. No za svaki njihov pop biser poput "Call Me", "Rapture" ili "Atomic", "Against The Odds" nudi niz pjesama ili verzija koje slične formule ne uspijevaju izvesti na istoj razini. To samo pokazuje da pop glazba nije ni znanost ni alkemija – ona je oboje.
