Kakve su aktivnosti Prosvjete oko nastave srpskog jezika i kulture po modelu C na početku ove školske godine?
Kako smo i najavili, u novoj školskoj godini Prosvjeta je krenula s nizom aktivnosti - obilazimo teren, razgovaramo s upravama srednjih te osnovnih škola i njihovim osnivačima, tako da ćemo ove godine imati nekoliko sredina u kojima će prvi put početi nastava srpskog jezika i kulture. To su Virovitica, Nova Gradiška, Orahovica, Slatina i neka druga mjesta gdje su škole već zatražile suglasnost od nadležnog ministarstva. U Korenici gdje je nekad održavana nastava, pa je neko vrijeme nije bilo, škola sada radi. Angažirana je učiteljica iz Donjeg Lapca koja izvodi nastavu i nadamo se da će se s vremenom broj đaka povećati.
U nekoliko sredina u planu je da nastava ubrzo krene. Vrlo je važno za srpsku zajednicu da nastava ubrzo krene u Splitu, a tu su još Našice i Požega. Ostaje da se vidi hoće li takva nastava biti održavana u Garešnici ili Kutini. Nastava u Rijeci se održava po planu, pri čemu očekujemo povećanje broja učenika. U općini Rasinja nastava se održava u samome mjestu i područnoj školi Veliki Poganac, a kako imamo stabilnu zajednicu, očekujemo da će nastava biti organizirana i u Sokolovcu. S obzirom da za nastavu po modelu C nije nužan minimalan broj učenika, ona se kao u Virovitici može organizirati i za jednog ili dvoje učenika.
S obzirom na interes, radimo pripreme za nastavu u srednjim školama. Očekujemo da će s obzirom na brojnost prva krenuti Medicinska škola u Osijeku. To će nekima biti nastavak, a nekima prilika da se po prvi puta sretnu s tim nastavnim gradivom. Ove je godine prvi puta netko putem pošte Prosvjeti poslao izjavu da želi da mu dijete pohađa nastavu. Mi pozivamo roditelje da takve originalne ili skenirane izjave pošalju Prosvjeti, njenim pododborima ili manjinskim vijećima poštom, društvenim mrežama ili e-mailom. Nema minimalnog broja učenika, a stvar je dogovora hoće li nastava biti radnim danom, subotom ili za vrijeme katoličkog vjeronauka na koji ne ide veći dio srpske djece. Tako dijete ne bi trebalo taj sat biti u biblioteci ili dolaziti popodne.
Javljaju li se za nastavu djeca koja su bila u Ljetnoj školi na Viru ili u nekom od kampova?
Sve te aktivnosti služe da se pripadnici srpske zajednice bolje upoznaju, druže s drugima, upoznaju s elementima srpske kulture te podizanju svijesti. Prije nekoliko godina, na kampu u odmaralištu Crvenog križa u Orahovici bila su djeca iz Pakraca, Okučana i drugih mjesta, pa je u nekoliko sredina počelo učenje srpskog jezika i kulture. Djeca koja su bila na ljetnim školama ili kampovima inicijalni su bazen za pokretanje nastave u svojim sredinama. Ohrabre se, vide da nisu sama, steknu prijateljstva i kontakte, zadovoljni su onim što im se prezentira. Tu imamo zadatak koji će biti sve izraženiji; trebat ćemo raditi s njihovim roditeljima rođenima u vrijeme kad ni sami nisu učili srpski jezik. Postoji određena bojazan kako će sredina i druga djeca reagirati i to je jedan od razloga zašto nema još masovnijeg uključivanja u nastavu.
Kakva je podrška školskih i lokalnih vlasti?
Do sada nisam naišao na probleme; neke sredine proaktivno reagiraju, neke idu korak po korak. Uglavnom, kad se dijete odluči za nastavu, ona se ocjenjuje i vrijedi kao ostali predmeti. Ono je mora pohađati do kraja godine, a ocjena se upisuje i ulazi u opći prosjek. Propis dozvoljava da djeca koja uče materinji jezik mogu biti opterećena većim brojem sati, pa roditelji nemaju izgovora. Udžbenici koje je štampala Prosvjeta i odobrilo ministarstvo su besplatni, a kad se u to uvjere školske vlasti, sve je lakše.
Vi ste i predsjednik pododbora Prosvjete u Dardi. Kakvo je značenje likovne kolonije Đola, koja je ove godine obilježila 20 godina postojanja?
Od početka smo krenuli ambiciozno; počela je kao jednodnevna, a više godina ima i međunarodni karakter. Od prvog dana je multietnička po svom sastavu, a imamo i učenike osnovnih škola koji pohađaju našu likovnu radionicu. Rad jedne učenice u izboru Školskog muzeja je poslan u Japan na svjetsku izložbu i to smatramo važnim ne samo za Dardu nego i za širu zajednicu. Dolaskom ljudi iz drugih država, uz prijateljstva se stvara i velik broj slika koje su izlagane na brojnim mjestima. U 20 godina nastalo je preko 600 radova koji su opremljeni i za koje postoje katalozi.
