Bura određuje podneblje našeg primorja, a sa svojim itekako prepoznatljivim obilježjima kao što su jačina i mahovitost zaslužuje biti vladaricom vjetrova na Jadranu, gdje je značajno utjecala na vegetaciju, način života kao i na izgled brojnih primorskih sela i gradova u kojima su se tijesno stisnule kuće i uske uličice ne bi li se obranile od tog zimi vrlo hladnog vjetra. Ime je, kažu, dobila od grčke riječi "boreas" (sjever, gora, vjetar koji puše sa sjevera), ujedno i grčkog boga sjevernog vjetra – Borej (grčki Boreas). Svakako je i inspiracija za mnoge, od umjetnika do znanstvenika koji su njome bili zadivljeni od davnina, a priznajte da ni vas ne ostavlja ravnodušnima.
Bura na Jadranu puše iz cijelog sjeveroistočnog kvadranta, ovisno o općoj vremenskoj situaciji, ali i o položaju gorskih prijevoja kroz koje se prelijeva i strmoglavljuje iz unutrašnjosti na more. Bura nerijetko puše i po nekoliko dana, a njezin početak može biti nagao, ponekad čini se gotovo bez nekog predznaka. Pritom zapuše odmah i orkanskom jakošću često izaziva brojne probleme, što za posljedicu ima i akcije Hrvatske gorske službe spašavanja te akcije traganja i spašavanja na moru – ljeti posebno često čitamo i slušamo o svakakvim eskapadama kada naša obala vrvi strancima koji nisu čuli za buru i njezinu snagu.
Brzina bure često premašuje olujne udare (>17 m/s), a nerijetko ima i orkanske udare (>25 m/s). Svakako jedno od najglasovitijih mjesta na istočnoj obali Jadrana po buri je Senj (i prijevoj Vratnik). U mnogim pučkim izrekama o buri upravo se spominje Senj te naš poznati meteorolog Milan Sijerković u svojoj knjizi posvećenoj ovome vjetru "Bura goropadnica" spominje njih nekoliko: "U Vratniku se rodila, u Bakru krstila, a u Trstu se odhranila"; "U Rijeci se rodila, u Senju cvjetala, a u Trstu okončala"; "Bura se rađa u Kvarneru, udaje u Senju, a umire kod Vrulje"...
Senjska bura našla je svoje mjesto i u povijesnom Šenoinom romanu "Čuvaj se senjske ruke" objavljenom 1875. godine, a njezin detaljan opis ukazuje i na autorov interes za meteorologiju jer je 1857. godine kratko radio i kao motritelj na meteorološkoj postaji u Zagrebu koja je tada bila u sklopu gimnazije na Katarinskom trgu na Gornjem gradu. Šenoa kaže: "Bilo je popodne u kasnu jesen. Starcu Vratniku bila se glava obavila bijelim oblakom. Sa visina gruvala bura kanda će polomiti drevno hrašće oko Senja, kanda će senjske kule pobacati u more. Tjesnac morski među hrvatskim žalom i otokom Krkom kipio od bijesa. Dokle je oko seglo, osulo se zeleno valovlje bijelim skorupom..."
Osim mahovitosti i jačine, za buru je vrlo specifično da stvara dimljenje mora ili morski dim. Svojim udarima raspršuje morsku vodu u sitne kapljice i površina mora često izgleda kao da ključa. Također tu je i tzv. planinska kapa ili burna kapa – kako se hladan zrak diže uz sjevernu stranu planine dolazi do hlađenja i kondenzacije pa gorske vrhove poput kape pokriva nepokretan oblak.
Iako se bura najčešće javlja u Senju s čak godišnje prosječno više od 20 dana, najjači službeni zabilježeni udar bure izmjeren je na Masleničkom mostu u prosincu 1998. godine i iznosio je 248 km/h odnosno 69 m/s (izvor), nakon čega slijede udari na paškom mostu (235 km/h) i mostu Krk (222 km/h). Učestalost bure se smanjuje od sjevernog Jadrana prema jugoistoku te se češće javlja na lokacijama koje se nalaze ispod planinskih prijevoja. U tom smislu spominje se nekoliko koridora na kojima bura puše najjače, često uzrokujući i prekide ili ograničenja u prometu: Tršćanski zaljev, Kvarner, Velebit, Šibenik, Split, Makarska te Pelješac i Dubrovnik. Naša dva značajna mosta, krčki i maslenički, uslijed orkanskih udara bure nerijetko su zatvoreni za određene skupine vozila, a povremeno, srećom ipak kratkotrajno, i za sve skupine vozila.
Već smo zašli u ožujak, koji je prvi proljetni mjesec, barem klimatološki, no znamo da je nadimak – "ožujak luđak" dobio upravo zbog te svoje promjenjive ćudi koja je posljedica sukoba zimskih i proljetnih obilježja odnosno naglih promjena vremena, ujedno i snažnih bura koje se često javljaju, tako da je u puku nastao mit o tri marčane bure koje pušu na određene datume. I da dolazak pravog proljeća ne možemo očekivati sve dok i ta treća marčana bura ne prođe. Kod nekih su ti datumi 7., 17. i 27. ožujka, a neki spominju i 7., 21. i 24. ožujka, ovisno o dijelu Jadrana, te se već tu dade naslutiti da je riječ o narodnim vjerovanjima koja baš i nemaju uporište u stvarnim podacima.
Evo, ove godine već smo trebali imati prvu epizodu marčane bure, a da bismo je tako nazvali moraju biti i zadovoljeni neki uvjeti – mora donijeti jače zahladnjenje te puhati barem jedan dan duž cijele obale, uz što su potrebni i orkanski udari. Imali smo početkom ožujka "nešto" bure, ali svakako ne dovoljno da bismo je okarakterizirali pravom marčanom. Bilo je i godina kada je "prava" bura u ožujku izostala te godina kada ih je bilo više od tri, a to je, naravno, najviše ovisilo o ciklonalnoj aktivnosti nad našim krajevima.
Naime, ovisno o atmosferskim cirkulacijama sinoptičkih razmjera (prostorne udaljenosti od 100 do 10.000 km te vremenski intervali od jednog do nekoliko dana) razlikujemo ciklonalnu buru i anticiklonalnu. Ciklonalnu buru vežemo uz oblačnije vrijeme te oborine, a anticiklonalnu uz vedro i jasno vrijeme te vrlo dobru vidljivost, ali općenito bura je povezana s prodorima hladnog zraka.
Ljeti pak često spominjan vjetar burin treba razlikovati od "prave bure" i naglasiti da je to vjetar male jačine, nije mahovit te da ponekad ima i tzv. fenski učinak – dolazi do zagrijavanja zraka pri spuštanju kada prelazi planinsku prepreku. Uslijed tog efekta noću se u nekim mjestima, kao npr. u Senju i Dubrovniku, temperatura ljeti ne spušta ispod 25 °C onemogućujući kvalitetan odmor, a i inače se fenski vjetar povezuje s negativnim utjecajem na zdravlje (meteorotropizam).
Prema narodnom vjerovanju, prvi se nadnevak s marčanom burom trebao već dogoditi, ali kako sam ranije obrazložila, epizodu bure početkom ožujka teško je nazvati pravom marčanom. Krajem mjeseca moći ćemo reći jesu li se ova pučka vjerovanja obistinila, no već sada možemo zaključiti da ne počivaju na znanstvenim podacima, što ne znači da nemaju određenu vrijednost. Pučka meteorologija zasnivala se na nekim opažanjima, možda selektivnim i subjektivnim, ali kao i brojne "svetačke" prognoze o kojima u svojoj novoj knjizi ("Vjerske teme i vrijeme") piše i popularni meteorolog Zoran Vakula svakako su zanimljive i treba ih čuvati da ne padnu u zaborav, a oslanjati se na one bazirane na znanosti i pripremljene od stručnjaka meteorologa.
