Općenito je prihvaćena kao istinita činjenica da porast koncentracije stakleničkih plinova direktno utječe na porast temperature mora i površine Zemlje. Nažalost, u nekim zemljama ona prestaje biti činjenica političkom voljom elita. Dok se u nekim zemljama provode mjere za smanjenje emisija tih plinova, u drugima se emisije povećavaju. Ukupan rezultat - kada se promatra koncentracija ugljičnog dioksida proizvedena izgaranjem fosilnih goriva za ovu godinu - porast je od 0,8 posto u odnosu na prošlu godinu. Tako smo postigli novi maksimum i sve smo dalje od planiranog ograničenja porasta temperature od 1,5 stupnja Celzija. To su projekcije istraživača iz grupe Global Carbon Project. Rad će biti objavljen u Earth Science Data, kada završi postupak recenzije.
Dok istraživači istražuju, političari sastanče na golemim skupovima. Tamo donose razne zaključke i rezolucije, ali se vrlo malo od toga i realizira. U Azerbejdžanu je tako upravo održana dvodnevna Konferencija Ujedinjenih nacija o klimi, COP29. Domaćin konferencije, usput rečeno, 90 posto svog izvoza ostvaruje prodajom nafte i plina. Kina, SAD, Francuska i Njemačka na konferenciju nisu poslale nikoga iz vrha vlasti. Ostali sudionici su imali priliku čuti podatak da se Zemlja zagrijala za 1,3 stupnja Celzija od 1850. godine do danas. Taj podatak je objavila grupa eksperata koju je formirala Svjetska meteorološka organizacija, WMO.
Premijer Albanije Edi Rama imao je pripremljen govor za plenarnu sjednicu. Međutim, u međuvremenu je shvatio da "većina sudionika uopće ne sluša izlaganja, nego se druže, jedu, piju, itd." (njegove riječi). Zbog toga je odustao od pripremljenog govora i u vrlo kratkom izlaganju na plenarnoj sjednici, između ostalog, rekao i ovo:
"My point is, what on Earth are we doing, gathering over and over and over if there is no political will on the horizon to go beyond words and unite for meaningful action?" Prevede-no: "Što mi to na Zemlji radimo sastajanjem ponovo i ponovo i ponovo, a nema političke volje da se pređe s riječi na ujedinjenje za smislenu akciju".
Mislim da je premijer Edi Rama tom kritikom pogodio točno "u sridu" i to s punim pravom, jer je Albanija, prema njegovim riječima, dosegla 100 posto obnovljivih izvora energije.
Naravno, tranzicije s energetskih izvora koji emitiraju stakleničke plinove na one koji to ne čine ili su u tom pogledu na nultom balansu su skupe. Odakle uzeti taj novac?
Prije svega treba zaustaviti ratne sukobe i milijarde eura koje se troše na ubijanje i razaranje, kao i na proizvodnju ratnih oruđa i municije gotovo na dnevnoj bazi usmjeriti u energetski smislene projekte.
No, za to su šanse male, barem u kratkom periodu.
Ogroman je novac predviđen za izgradnju prve faze budućeg kružnog sudarača (Future Circular Collider, FCC) u CERN-u. Prva faza trebala bi koštati oko 17 milijardi eura, ali troškovi uvijek premaše očekivanja.
Mnogi znanstvenici smatraju da CERN do sada nije svojim eksperimentima otvorio nove putove u fizici i da se ne treba ulagati u nove ogromne infrastrukturne projekte.
U okolnostima u kojima se Evropa i veliki dio svijeta nalaze, taj novac mogao bi biti potrošen za pomoć zemljama koje se moraju razvijati, a sada to rade upotrebom fosilnih goriva. Investiranja u njihove tranzicije na obnovljive izvore i ekološku proizvodnju hrane sigurno bi imalo pozitivan utjecaj na smanjenje porasta koncentracije stakleničkih plinova.
Nažalost, postoje naznake da će nova američka administracija napraviti značajan zaokret u klimatskim politikama. Predstavljajući novog šefa Enviromental Protection Agency (Agencija za zaštitu okoliša) izabrani predsjednik SAD-a rekao je: “On će osigurati pravednu i brzu de-regulaciju koja će osloboditi moć američkog biznisa uz istovremeno očuvanje najviših okoliš-nih standarda.“ Mislim da ne postoji bolji primjer za pojam oksimoron od toga: deregulacija i očuvanje okoliša baš je nešto kao drveno željezo.
Emisiji stakleničkih plinova, prije svega metana, doprinose stočarstvo i mesna industrija, i s tim povezane suvremene prehrambene navike velikog dijela čovječanstva. Za SAD postoje dobro dokumentirani podaci. Krajem 19. stoljeća bilo je oko 29 milijuna grla goveda. Danas je taj broj dosegao oko 94 milijuna. Maksimum je bio 1975. godine, kada je u SAD bilo 132 milijuna grla. Kakve krave imaju veze s metanom? Proizvode ga na dnevnoj bazi u velikim količinama razgradnjom trave u svojim želucima i potom ga ispuštaju puštanjem vjetrova u zrak. Pa ako ste pomislili da su američke krave najviše krive, varate se. One čine samo oko osam posto svih goveda na planeti. Procjenjuje se da totalan broj goveda iznosi gotovo 1,5 milijardu. Prevedeno, u emisiju metana to iznosi oko 150 milijuna tona metana godišnje.
Takva golema proizvodnja mesa, ne samo govedine nego i piletine, omogućila je ponudu jeftine hrane koja je uz pržene krumpiriće i zaslađena pića postala dio svakodnevne prehrane siromašnijih slojeva stanovništva. Sastav masnoća i goleme količine šećera u tim proizvodima su dominantno utjecale na veliki porast pretilosti u posljednjih nekoliko decenija. To je posebno jako izraženo u siromašnijoj populaciji.
Godine 2000. u SAD-u je bilo 30 posto pretilih, da bi se taj broj danas popeo do 40 posto. Postoje naznake da je time postignut maksimum i da se taj postotak malo smanjio posljednjih nekoliko godina. Broj ekstremno pretilih u tom je periodu narastao s pet na 10 posto.
“Utješna“ je najnovija objava da će službu ministra zdravstva SAD obavljati vrlo poznati protivnik cijepljenja pa se može očekivati značajno poboljšanje zdravstvenog stanja nacije. Sve to u doba kada raste broj oboljelih od ospica jer sve veći broj obitelji ne cijepi svoju djecu. Izgleda da je lakše vjerovati raznim nedokazanim teorijama zavjere nego znanstveno i iskustveno utemeljenim medicinskim postupcima.
Nažalost, moramo konstatirati da se ti trendovi vide i u mnogim europskim državama. Što se debljine tiče, prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, 2021. godine gotovo dvije trećine odraslih osoba imalo je prekomjernu tjelesnu masu. 73 posto muškaraca i 59 posto žena debeli su i to nas je dovelo do slavnog prvog mjesta među zemljama Unije.
No, ima i dobrih vijesti, ali o njima drugi put.
