Bio je to zapravo sasvim beznačajan preljub… mali, traljavi, možda ne veći od jedne kratke priče ili romana od stotinjak kartica. Ona je bila mlada udovica, supruga stradalog pilota, on je bio frustrirani pedesetogodišnjak, protestantski pastor i otac četvero djece. Veza je od samog početka bila površna, određena u najvećoj mjeri žudnjom s njegove strane, frivolnošću i manipulativnošću s njene. Preljubnici su bili samoživi, neiskreni i uglavnom odbojni čitatelju. Preljub gotovo da i nije konzumiran, ne na obostrano zadovoljstvo. Ubrzo će se pokajati… ubrzo će se žestoko pokajati. Početak je sedamdesetih. Rat u Vijetnamu još uvijek traje. Preljub je počeo s adventom, do Uskrsa će se pokajnici sami čavlima pribijati na križ.
Iz suhe zemlje preljuba svećenika Hildebrandta i udovice Frances Cottrell ništa nije moglo izrasti, ništa dobro… ni nadrasti sam čin prevare. Nije tu bilo kapaciteta za ljubav i prijateljstvo (ni za seks i razgovor). No umjesto romana od stotinjak kartica, u rukama nam je roman od gotovo šest stotina velikih i gustih stranica. Što se to putem dogodilo? Najkraće rečeno, sorry ass preljub pretvorio se u ono što Amerikanci vole zvati great american novel. Iz njegove nebitnosti izraslo je čitavo pripovjedno stablo. I nema u tome nikakvog neobjašnjivog misterija, barem ne izvan onog umjetničkog. Zbilo se čudo romana, magijski literarni događaj. Zbio se opet: Jonathan Franzen.
"Raskrižja" su Franzenov šesti roman. Dosad je taj germanist sa Srednjeg zapada, rođen u Western Springsu u Illinoisu 1959., a odrastao u predgrađu St. Louisa u Missouriju, prošao sve što se može proći u američkoj književnosti: da ga se prozove američkim Tolstojem, da završi na naslovnici Timea (naslov pogađate: "Great American Novelist"); da ga Oprah pozove u svoju emisiju i da on to odbije. Ovo gdje se sada nalazi sam je vrhunac. Ne računamo li prva dva romana, "Raskrižja" su možda i Franzenov najbolji roman. "Možda", jer teško je koliko i nemoguće onaj doživljaj čitanja "Slobode", od prije deset godina, usporediti s ovim doživljajem sada. Tada smo bili stariji, danas smo mlađi; nismo više isti ljudi, ne mogu biti ni čitanja… No fascinantno je otkuda Franzen u romanu kreće i kamo ga to sve vodi. Očekivano bi bilo kazati da u "Raskrižjima" Franzen iz jednog beznačajnog preljuba majstorski gradi kroniku jedne obitelji i jednog vremena, priču o šesteročlanoj obitelji i priču o Americi sedamdesetih. Tako bi se trebalo kazati. Ali može se reći i obrnuto. Iz kronike jedne obitelji i jednog vremena, Franzen gradi priču jednog preljuba. To nije tolstojevski, historijski preljub, u maniri Ane Karenjine i Vronskog, nego preljub koji bi svi najradije zaboravili. No upravo je on središnja linija romana. Franzen upravo kroz njega i na njemu gradi priču o braku i obitelji, vjeri i licemjerstvu: o njima, o nama.
Obitelj Lambert iz "Korekcija" i Berglund iz "Slobode" već su kanonske, a obitelj Hildebrandt iz "Raskrižja" na putu je da to postane. "Raskrižja" su prvi dio buduće trilogije, najavljene pod zamamno sveobuhvatnim naslovom "A Key to all Mythologies". Ono što sad imamo u rukama, koliko god djelovalo moćno i masivno, tek je početak… Strašno je i pomisliti što slijedi.
