Renomirani kazališni redatelj iz Beograda Kokan Mladenović prvi puta režira u Satiričnom kazalištu Kerempuh u Zagrebu i prvi put na sceni ovog teatra gledamo dramatizaciju romana "Kolebanje smrti" portugalskog nobelovca Joséa Saramaga. Prema tom djelu prvorazredne političko-satirične intonacije nastala je predstava nešto blažeg naslova "Smrt na dopustu".
U Zagrebu se Saramago nije igrao često: Kazalište slijepih izvelo je 2010. predstavu prema Saramagovom romanu "Ogled o sljepoći", pod nazivom "Bijelo, bijelo, bijelo", u režiji Marija Kovača, što je bila neobična i hrabra saga sama po sebi. Ovog puta na Kerempuhovoj pozornici preko Saramagove priče tematsko pitanje glasi što se dogodi sa ljudima kada odjednom shvate da su besmrtni. Ta priča počinje kada u jednoj neodređenoj državi njegovi stanovnici odjednom prestaju umirati.
U početnoj euforiji, premijer taj fenomen odmah proglašava uspjehom programa njegove vlade o "raju na zemlji", lokalni biskup je zabrinut što će na sve to reći crkva, a okolne države, u kojima se "umire kao i do sada", prijete ratom jer njima nova država besmrtnih isporučuje one kojih se želi riješiti... Ljudi stare, ali ne umiru, zdravstvo i socijalne službe pucaju po šavovima, gomilaju se bande, mutni poslovi i političke intrige.
Kerempuhova predstava sve se više ubrzava, pozornicom tutnje mrtvački ljesovi iz kojih izlaze živi ljudi, kraljica nikako da umre, a trebala bi, dok se sve institucije na čelu s nacionalnim teatrom utrkuju tko će pompoznije prezentirati taj novi koncept vječnog života.
Treba reći da je Saramago tipični predstavnik specifičnog mediteranskog humora "iz naroda", otprilike kao kod nas Ivo Brešan ili s druge strane Jadrana Carlo Goldoni i mnogi drugi. Taj humor je jednako gorak kao i vrckav te se, uz nešto magijskog realizma, ulične komike i dosta pučke drskosti, želi naceriti svim slabostima ljudskim od neba do zemlje.
U predstavi sudjeluje brojan Kerempuhov ansambl, koji čine: Borko Perić, Vilim Matula, Hrvoje Kečkeš, Tarik Filipović, Mia Begović, Ines Bojanić, Ana Maras Harmander, Mirela Videk Hranjec, Filip Detelić, Karlo Mlinar i Josipa Anković, uz muzičare Franku Margeta na violončelu i Viktora Čižića i Anu Krajnović na klaviru. Svi navedeni glumci uigrani su do bijelog sjaja i beskrajno duhoviti, a izvedba u cjelini obiluje iščašenim likovima, karikaturalnim scenama i začudnim songovima, u poetici rastegnutoj od Bertolta Brechta do teatra apsurda i natrag.
Predstava "Smrt na dopustu" bez sumnje će biti nova Kerempuhova uspješnica, sa dobrom dozom političke satire koju publika ovog teatra uvijek voli, ali dva prijedloga tom uspjehu ipak valja došapnuti. Prvi se tiče činjenice da danas, i izvan sfere političkog i društvenog mešetarenja kojom se ova predstava dominantno bavi, velik dio nas baš živi do grla uronjen u kulturu besmrtnosti.
Naša svakodnevna strateška formula glasi da se mora biti lijep, uspješan i namirisan, a pitanje smrti zapravo nas se uopće ne tiče. Zbog toga je iščeznula i stvarna vrijednost života, dok se zadah civilizacije brutalne sebičnosti nezadrživo širi svuda oko nas. Drugo, danas se živi "tako lako"; lako se donose sumanute odluke, lako se ide u sve te ratove i lako se umire. Tako izgledaju naša lica, naše riječi i naše misli.
U premijernoj izvedbi predstava "Smrt na dopustu" dosegla je više nego solidan nivo izvedbe i razloga postojanja. Ukoliko bi se ova predstava u svom daljnjem životu približila i tom sasvim konkretnom osjećaju "nepodnošljive lakoće postojanja", koju živi praktično svatko od nas, dobili bismo idealnu sliku pripremljenog lijesa u koji smo danas svi već jednom nogom zakoračili.
