TROLANJE; U izvornom smislu, koji ima skandinavsko zaleđe, ovaj pojam pokriva raznorodna značenja širokog spektra, od čarobnjaštva i praksi omađijavanja do praktičnih tehnika pecanja ribe. Ovdje nas trolanje ipak prvenstveno zanima u relaciji sa suvremenim medijima, odnosno tzv. društvenim mrežama i forumima. U tom kontekstu ovim se glagolom označavaju prakse remećenja normalnih diskusija, svjesna i ciljana sabotiranja smislenih i argumentiranih rasprava od "anonimnih" pojedinaca i pojedinki, skretanja fokusa i ometanja razgovora koji imaju jasne motive i predmete interesa, širenje dezinformacija s namjerom miniranja razumnih i preciznih artikulacija, unošenje nemira u komunikacijski tok, provociranje i potencijalno kreiranje povišenih emocionalno-adrenalinskih stanja, eskalacije bijesa, mržnje, isključivosti, vrijeđanja... u komunikaciji na internetu.
No i dalje ostaje otvoreno pitanje zašto je nordijsko mitološko biće – koje se pojavljuje u brojnim različitim verzijama, značenjskim i vizualnim reprezentacijama, od džinovske, nezgrapne, dlakave i prijeteće nemani iz šumske divljine, do naizgled nedužnog i simpatičnog malog pećinskog stvorenja – poslužilo kao okosnica pri konstruiranju označitelja za prethodno kratko objašnjene fenomene novomedijske komunikacije. Možda zato što se trolovima u takvim legendama pripisuje neprijateljsko raspoloženje prema ljudima, pa je internetski akter koji je mrziteljski i destruktivno raspoložen spram razumne, činjenično-argumentirane ljudske komunikacije naprosto – trol. Osim legendi i folklora sa sjevera Evrope, popularizaciji trolova doprinijele su i književne uspješnice iz žanra epske znanstvene fantastike, romani J. K. Rowling, J. R. R. Tolkiena i T. Williamsa.
Ne iznenađuje da je upravo prostor digitalnog interneta idealno-tipsko stanište današnjih trolova. Malo se koja suvremena teorija u većoj mjeri izjalovila od novomedijske s početka i sredine 1990-ih, iz vremena uzleta rane verzije komercijalnog interneta. Nije trebalo proći puno, tek nešto manje od jedne decenije, da utopijska oduševljenja već zaboravljenih autora poput Howarda Rheingolda – o internetu kao novoj, modernoj verziji Agore, prostora s navodno neslućenim demokratskim potencijalima – ispare u istini tzv. web 2.0 modela, platformi za nastanak društvenih mreža, koji će objelodaniti svu surovost kapitalističke korporativno-tržišne logike aplicirane na Mrežu. S tankoćutnim, sofisticiranim softverskim tehnologijama u vlasništvu komercijalno-profitnih portfelja, brižno su izrađene korisnički profilirane "komore" naših mreža. A takve ne mare za "habermasovske" ideale argumentativno-činjenične javne rasprave. Psihološko-emocionalne eskapade trolova, te posljedično proizveden kaos, sistemski se sljubljuju s tržišno-profitnim modelima i zajedno kreiraju iskustveni pejzaž trolanja.
