Na početku izraelskog rata u Gazi društvene mreže bile su preplavljene videima i fotografijama koje prikazuju brutalne scene masakra što su ih Hamasovi borci počinili nad izraelskim civilima. Na jednoj takvoj fotografiji, objavljenoj na X-u, vidi se tijelo mrtve bebe sa zamagljenim licem, uz natpis: "Ovo je najgora fotografija koju smo dosad objavili. Još se tresemo dok ovo pišemo." Sličan uradak montiran je tako da, uz zvučnu kulisu uspavanke, te dugu i jednoroga na ekranu, poručuje: "Bebe ne mogu pročitati ovaj tekst, ali njihovi roditelji mogu." Montaža sadrži i tvrdnju da je do tog trenutka 40 beba ubijeno "od strane Hamasovih terorista (ISIS)". U zagradama se ta palestinska organizacija izjednačava s terorističkom skupinom Islamska država Iraka i Sirije iako Hamas s njom nije povezan.
Ta dva spota nisu nastala tako što ih je posložio neki novinar ili obični korisnik društvene mreže, nego ih je kreiralo i njihovu distribuciju financiralo izraelsko Ministarstvo vanjskih poslova s ciljem jačanja podrške međunarodne zajednice vojnoj ofanzivi na Gazu. Ratna propaganda sama po sebi standardna je pojava, no plaćanje neke države za oglašavanje svojih vojnih pohoda na društvenim mrežama, u točno određenim zemljama, prilično je nov fenomen. Niz medija, naime, objavio je informaciju da je izraelska vlada u prvih tjedan dana od početka sukoba proizvela 75 takvih oglasa te da su oni prikazivani uglavnom na YouTubeu i bivšem Twitteru, isključivo u državama članicama Evropske unije (njih 50), Velikoj Britaniji i SAD-u.
Uratke su pogledale stotine milijuna ljudi, a analize pokazuju i enormno povećanje distribucije lažnih vijesti od početka rata, među kojima ima i fotografija za koje se pretpostavlja da ih je kreirala umjetna inteligencija. Jedna od takvih dezinformacija dospjela je i do usta američkog predsjednika Joea Bidena, koji se u svom govoru pozvao na fotografije koje navodno dokazuju da su Hamasovi borci bebama sjekli glave. Bijela kuća kasnije je bila prisiljena ograditi se od te neprovjerene tvrdnje, a Bidenov glasnogovornik izjavio je da je izvor te tvrdnje izraelska vlada. Taj slučaj pokazuje važnost utjecaja takve online kampanje s obzirom na to da se njezin sadržaj prelijeva u mainstream medije, a potom i u realnu politiku. No unatoč tome lansiranje plaćenih oglasa izraelske vlade na društvene mreže tek je periferan simptom sveobuhvatne digitalne kontrole koju Izrael ima nad okupiranim palestinskim područjima.
Ranijih godina već je temeljito dokumentirano kako upravo tehnologija čini kičmu sustava režima aparthejda koji Izrael provodi na palestinskim područjima, najvećim dijelom uz pomoć američkih tehnoloških divova. Jedan od poznatijih primjera je Projekt Nimbus, odnosno sustav za prepoznavanje lica, "automatiziranu kategorizaciju slika", praćenje objekata, pa čak i raspoznavanje "emocionalnog sadržaja" fotografija, govora i napisanog sadržaja. Realizacija Projekta Nimbus dodijeljena je 2021. Googleu i Amazonu, a inicijalni ugovor bio je vrijedan 1,2 milijarde dolara. Google je još 2013. od izraelske države dobio posao izgradnje farme servera u židovskim naseljima na okupiranim područjima. Microsoft je u Izraelu prisutan još od ranih 1990-ih, a od vremena druge intifade početkom 2000-ih za izraelsku vladu odrađuje poslove koji se tiču tehnologije za nadzor. IBM, kompanija poznata po tome što je surađivala s režimom aparthejda u Južnoafričkoj Republici, dizajnirala je izraelski sustav za kontrolu granica, kontrolu kretanja Palestinaca i biometrijski nadzor, pa se ovakva razina tehnološke kontrole stanovništva proizvodima zapadnih kompanija već neko vrijeme naziva digitalnim kolonijalizmom.
U petak 27. listopada u Gazi su gotovo u potpunosti bile prekinute sve telekomunikacijske veze – fiksne i mobilne telefonske linije i internet, nakon intenzivnih zračnih napada u kojima je oštećena komunikacijska infrastruktura. Blokada je trajala 36 sati, a za to vrijeme bila je onemogućena razmjena informacija o ozlijeđenima, a posljedično i spašavanje života. Međunarodne organizacije za zaštitu ljudskih prava nisu dvojile s kvalificiranjem takvog izraelskog postupka kao potencijalnog ratnog zločina. "Gašenje interneta u oružanom sukobu predstavlja ugrožavanje civila i doprinosi povećanju broja ranjenih i ubijenih", rekla je, primjerice, Deborah Brown iz organizacije Human Rights Watch. Pristup internetu u Gazi bio je reduciran za 80 posto i prije ovih zračnih napada zbog nestanka struje, dok su u bombardiranju uništeni kabelska infrastruktura i poslovna zgrada Al-Vatan, u kojoj su bila sjedišta telekomunikacijskih kompanija.
Izraelske vlasti, međutim, već sutradan ponovno su uspostavile veze i time pokazale do koje je mjere Gaza za funkcioniranje telekomunikacija ovisna o Izraelu. Kada su prekinute telefonske i internet veze, tehnološki multimilijarder Elon Musk bio je najavio spremnost da putem svoje kompanije SpaceX, odnosno satelitskog komunikacijskog sustava Starlink, omogući stanovnicima Gaze pristup internetu, što je međutim spriječila izraelska vlada. "Izrael će iskoristiti sva sredstva koja ima na raspolaganju da onemogući Muskov plan", rekao je tada ministar za komunikacije Šlomo Karhi. Već sutradan glasnogovornik američkog State Departmenta Matthew Miller potvrdio je navode da je administracija Joea Bidena izvršila pritisak na izraelsku vladu da obnovi telekomunikacijske veze. "Jasno smo rekli vladi Izraela da je komunikacijske mreže potrebno ponovno uspostaviti i drago nam je da su poduzeli korake da se to i učini", rekao je Miller.
U istraživanju koje je prije pet godina objavio Arapski centar za unaprjeđenje društvenih mreža navodi se kako izraelska država palestinsku telekomunikacijsku infrastrukturu kontrolira još od početka vojne okupacije 1967. Tek je Sporazumom iz Osla 1993. godine dio ovlasti transferiran na Palestinsku samoupravu na Zapadnoj obali, i to na različite načine u odnosu na različite nadležnosti u takozvanim zonama A, B i C, pri čemu je većina zone C pod punom izraelskom kontrolom. U praksi je, međutim, Izrael sve vrijeme jačao kontrolu nad palestinskom telekomunikacijskom infrastrukturom, što uključuje i kontrolu uvoza ICT opreme i olakšavanje izraelskim kompanijama rada na Zapadnoj obali. Prvi palestinski operater, Jawwal, na Zapadnoj obali i u Gazi pokrenut je 1998. godine, no zbog stroge kontrole uvoza i ulaganja koja se odnosi samo na palestinske kompanije dobar dio Palestinaca internetu još uvijek pristupa putem 2G mreže, koja je bila standard početkom 1990-ih.
S druge strane, izraelske kompanije bez sličnih ograničenja posluju na okupiranoj Zapadnoj obali, čime se, osim što je to protivno međunarodnom pravu, Palestinskoj samoupravi uskraćuju prihodi od te djelatnosti. Prema izračunu Svjetske banke iz 2016., te je godine na ICT sektor otpadalo oko šest posto palestinskog BDP-a, dok su izraelske restrikcije BDP smanjile za dva postotna poena. Prema podacima UN-ovog Indeksa razvoja ICT-ja, Palestina se 2017. nalazila na 123. mjestu od ukupno 167 zemalja, dok je Izrael bio na 23. mjestu. Godinu dana ranije UN je usvojio rezoluciju kojom se "namjerno sprječavanje pristupa ili širenja informacija na internetu" smatra kršenjem ljudskih prava, iz čega je sasvim jasno da i recentna potpuna informacijska blokada Gaze spada u takva kršenja. Zaštita prava na privatnost i prava na slobodu izražavanja odranije su pak garantirane Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima, koji Izrael također sustavno krši sveobuhvatnim tehnološkim nadzorom palestinskog stanovništva.
