Europsko sveučilište gradova u postindustrijskoj tranziciji – piše pri vrhu plakata kojim se reklamira jednu u nizu aktualnih međunarodnih univerzitetskih mreža što su ispresijecale evropski akademski prostor otkako nam je "Bolonja" postala referentni okvir za formalno studiranje. Studente se vabi mogućnošću da diplomiranjem na združenim i umreženim interdisciplinarnim studijima steknu diplomu, ni manje, ni više, nego čak osam evropskih sveučilišta.

Jednim udarcem osam muha, moglo bi se reći u slogu pučkog naravoučenija. Reklamom je naročito naglašena varijabla mobilnosti, vrijednost koja visoko kotira na svim ljestvicama suvremenog kapitalizma, pa tako i onog što operira na polju visokog obrazovanja. Riječ je o klasičnoj prostornoj, ali i o suvremenoj, virtualnoj pokretnosti. Jer kakvo bi to bilo obrazovanje u već poodmaklom 21. stoljeću, kad ne bi nudilo online opciju studija.

Pa je plakatom eksplicitno poručeno: uživo ili online – izbor je tvoj! U prijevodu, ne moraš nikad doslovno fizički upoznati, vidjeti svoje profesore i kolege, ne trebaš se bukvalno pomjeriti iz svoje sobe u kući ili stanu roditelja, e da bi stekao nešto što ima status fakultetske diplome. No što ako je ista praktički virtualna, vrijednosno ekvivalentna načinima na koje je i stečena?

Još je veća enigma marketinško zavođenje kojim je zagonetno namignuta mogućnost pripadnosti neobičnom tropu nazvanom virtualni kampus. Odete li na internetsku stranicu dotične mreže pronaći ćete donekle modificiranu verziju udarne reklamne sintagme. Tamo se, naime, govori o europskom sveučilištu postindustrijskih gradova. O kojoj god verziji da je riječ, zajedničko im je da su u direktnu vezu dovedeni sveučilišni studij i postindustrijska epoha, suvremeni gradovi i današnji modeli studiranja.

No otkud, zašto i u kakvim su to relacijama aktualno visoko obrazovanje i postindustrijalizam, pojam kojim se jasno referira na set ekonomsko-političkih i socijalnih atributa karakterističnih za geopolitički prostor nazvan zapad iz razdoblja kasnog 20. i ranog 21. stoljeća, to jest takozvane tranzicije? Tema je ogromna i sveobuhvatna, a gabariti rubrike dopuštaju nam tek da joj iscrtamo kroki s pripadajućim koordinatama.

Paralelno sa spomenutom epohom u kojoj je tzv. zapad započeo sebe "čistiti" od vlastitih tvornica, mišićnog rada i klasične industrijske proizvodnje – odričući se tako i cijelih društvenih grupa, niže radničke klase prvenstveno – rasli su i ekonomski udjeli u domeni onog što nerijetko označavamo pojmom kognitivni kapitalizam.

Dakle, produkcija nematerijalnih vrijednosti i ideja, umskog rada, kreativne domišljatosti, inovativnih rješenja, pri čemu je znanje pozicionirano na mjestu glavnice kapitala. Jer nije to prosvjetiteljska ideja o znanju koje oslobađa, već je znanje resurs kapitala upregnut u procese stalnih sistemskih eksproprijacija.