Bili su prvi dani prosinca prošle godine, bio sam na jednom simpozijskom okupljanju regionalnog profila u Banjoj Luci, kada mi je poznanik iz Beograda pokazao uradak tog najnovijeg postignuća umjetne inteligencije (UI) temeljen na diskurzivnoj formi. Naime, u međuvremenu već uvelike razvikan i populariziran ChatGPT u tom je trenutku bio star tek nekoliko dana. Naravno, mislim na njegovu komercijalnu verziju koja će postati dostupna nama "običnim smrtnicima", to jest korisnicima. Moj mu je poznanik postavio dosta kompleksno i intrigantno pitanje prilagođeno tada aktualnom kontekstu, Svjetskom nogometnom prvenstvu u Kataru.
Parafraziram pitanje po sjećanju: Reci mi kako će se potencijalni uspjeh Hrvatske nogometne reprezentacije na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Kataru odraziti na geopolitičke odnose Srbije i Hrvatske u bližoj historijskoj perspektivi? Odgovor koji je dobio u roku od nekoliko sekundi i koji mi je pokazao doista je bio šokantan. Nisu me toliko iznenadile gramatička preciznost i stilistička dosljednost tog teksta, već meka linija, hm, promišljeno složene argumentacije koja podsjeća na oprezan jezik diplomacije, kao i svojevrsna semantičko-dijakronijska složenost utkana u odgovoru. Vrhunac je naime uslijedio kada je UI "rekla" otprilike slijedeće: prisjetimo se (sic!) čuvenog karate skoka Zvonimira Bobana i udarca nogom u grudi milicajca uoči nikad odigrane utakmice Dinama i Crvene zvezde na Maksimiru u svibnju 1990...
ChatGPT nas dakle, prije no što će uslijediti paragraf s relativno eksplicitnim odgovorom na pitanje mog poznanika, uvodi u kontekst i poziva na historiografsko prisjećanje. Spontana mi je reakcija bila: u redu, s ovim smo definitivno ušli u eru postpismenosti. Prvo što ću s profesionalne strane napraviti jest da ću ukinuti studentsku obavezu pisanja seminarskih radova. Ovom je tehnologijom takva praksa učinjena suvišnom i besmislenom. Nema druge nego vratiti se obrascima narativne kulture, što zapravo i nije loša posljedica, samo kada bi postojale barem minimalne pretpostavke za nešto takvo u današnjem povijesnom vremenu.
Tijekom protekla dva-tri mjeseca uslijedilo je očekivano sveopće društveno eksperimentiranje sa ChatGPT-om, mnogi su se upregli da pokažu i dokažu nedostatke i limite u postojećoj verziji te UI. No još je zanimljivije i simptomatičnije kako je odreagirala sistemska logika društvenih mreža prevodeći prakse eksperimentiranja sa ChatGPT-om u tipične narcističko-egoistične geste svojstvene takvom mediju. Brojni su tako našli za shodno da nas iz nekog razloga preko svoga "zida" izvijeste što je ta UI imala za reći po pitanju njihovog cijenjenog imena i prezimena, kako ih je okarakterizirala, društveno valorizirala i pozicionirala. Glas-ukaz velikog Drugog dobio je još jednu praktičnu ekstenziju.
