Ukrajinski investitori u Sisku žele izgraditi klaonicu pilića i bioplinsko postrojenje?
Sudeći po prezentiranoj Studiji utjecaja na okoliš (SUO) tvrtke Premium Chicken Company, u Sisku bi se trebala graditi velika klaonica pilića kapaciteta od 80 milijuna komada godišnje, bioplinsko postrojenje te svi prateći objekti uključujući i stanove za 800 radnika. Sve bi bilo smješteno u Južnoj industrijskoj zoni u Sisak Capragu, na parceli od 18 hektara koja je sada pod kulturom šume i čini "tampon zonu" prema sisačkim prigradskim naseljima. Treba istaknuti da se na spomenutoj parceli nalazi dio matičnog industrijskog kolosijeka bivše Željezare Sisak koji pripada tvrtki ABS kao pravnom slijedniku Željezare Sisak.
Klaonički kompleks želi izgraditi ukrajinski oligarh Andriy Matyukha koji se obogatio u biznisu s kockarnicama i kladionicama. Teško je reći zbog čega je odlučio investirati baš u Hrvatsku i SMŽ. To se zasigurno nije dogodilo slučajno. Čitajući napise u medijima pretpostavljamo da u tome prste imaju domaća i strana politika te njegove međunarodne veze, veze s našim "visokim društvom ", drugim oligarsima itd.
Koliko bi to bilo opasno po zdravlje građana?
Moguće opasnosti po građane su višestruke. Pilići proizvode vrlo jak proteinski alergen. 80 milijuna pilića koji bi se transportirali kamionima u poluotvorenim kavezima iz kojih pršte izmet i perje ogromna je brojka. Sisak je, zbog podneblja, već opterećen u smislu podložnosti stanovništva respiratornim bolestima, pa bi ova industrija samo dodatno pogoršala situaciju vezano uz te bolesti. Učestale upale pluća, karcinom pluća, KOPB, porast alergija i astme, česti su kod stanovnika koji žive u blizini takvih farmi i pogona. Pri intenzivnom uzgoju peradi koriste se velike količine antibiotika i lijekova koji mogu dospjeti u tlo, podzemne i riječne tokove i zagaditi ih. Naposljetku konzumacijom piletine ulaze i u naš organizam.
SUO govori o količini procesnih voda od oko 4.000 kubičnih metara dnevno, što je potrošnja još jednog grada veličine Siska. Pribojavamo se nestašica pitke vode u ljetnim mjesecima, teških onečišćenja Kupe i Save. Ne treba zanemariti ni zoonoze, učestale zadnjih desetljeća. Postoji i bojazan od uvoza jeftinih, nezdravih ukrajinskih žitarica koje mogu biti tretirane sredstvima koja nisu dozvoljena u EU-u ili pak GMO žitarica.
Provedena je javna rasprava o Studiji. Što dalje?
Naše inicijative i građani predali su oko 70 prigovora na SUO. Na nadležnom ministarstvu je da odluči hoće li Studiju odbaciti ili poslati na doradu. Nadamo se da će biti odbačena. Građani se moraju oduprijeti ovom megalomanskom projektu koji im ne donosi značajne koristi, ali može nanijeti puno štete u svakom pogledu. Zakon o referendum ne ide na ruku pokretača pa smo referendum ostavili kao zadnju mogućnost.
Kako nastavljate borbu?
Radimo na podizanju svijesti i informiranju o štetnosti projekta, pokušavamo se ujediniti na županijskoj razini jer se projekt odnosi na veći dio Sisačko-moslavačke županije. Politika će imati zadnju riječ u svemu ovome, a na nama je da izvršimo pritisak na političke strukture. Samom investitoru šaljemo poruku da ovakav projekt nije poželjan. Borba se nastavlja dok god to ima smisla.
