Pored katastrofalnih vijesti iz Ukrajine, razmjerno neopaženo je prošla vijest o dosad najmračnijem izvještaju Međuvladinog panela o klimatskim promjenama. To tijelo inače je nastalo na poticaj Ujedinjenih naroda i predstavlja najrelevantniji znanstveni te politički subjekt u dotičnom sektoru na svjetskoj razini. Aktualni izvještaj drugi je dio lanjskog osvrta, započetog na temu porijekla dramatičnih klimatskih promjena, a nastavljenog s obzirom na njihov utjecaj na planetu.
Svedeno na srž, ispostavilo se da je stanje puno gore negoli se ranije mislilo, te da su nužni dvostruko veći napori i upola kraći rokovi za preokretanje trenda. Ne prešućuje se činjenica da ni dosadašnji ciljevi u većini slučajeva nisu bili dosegnuti, ili im se nije ni približavalo, što dosta govori samo po sebi. Strahovati je da ni preostali dijelovi izvještaja, predviđeni za naredno proljeće i jesen, neće biti vedriji, naročito ako se imaju u vidu načelne preporuke vladama i najintenzivnijim privredama u ovome sad.
Tako je i Europarlament, na primjer, tim povodom uputio apel za pojačavanje borbe protiv klimatskih promjena u nacionalnim planovima, tražeći skoro ukidanje potpora za fosilna goriva. Znajući da Europska unija nije kapacitirana za brz prijelaz na obnovljive izvore ili gradnju novih nuklearno-energetskih potencijala, zagovor djeluje pomalo desperatno. U realnosti, Europa i dalje neko vrijeme neće biti kadra odmaknuti se od plina, iako se on sam od nje odmiče uslijed ruske netom započete ratne kampanje.
Hrvatski sudionici u tim raspravama nemaju bogzna što reći na sve to, jer ova zemlja uglavnom pasivno sudjeluje u čitavoj situaciji, i po inerciji se odnosi prema ukupnoj problematici. Ostat ćemo slučajne žrtve efekata o kojima će odlučivati kudikamo veći protagonisti, otprilike slično poziciji koju RH zauzima spram navedenog rata. Po konačnom bi ishodu moglo ionako biti svejedno hoće li nas u globalu dotući brzi oružani rasplet krize, ili nešto polaganija klimatsko-promjenska smrt.
