Kako se sve više naših aktivnosti premješta u digitalnu sferu, jača i potreba da se osvijeste opasnosti koje ondje vrebaju. Policija i druge institucije te nevladine organizacije koje se bave digitalnim pravima građanima daju savjete o sigurnosti na internetu, upozoravajući na hakere, cyber-kriminalce, kompanije koje profitiraju od prikupljanja naših podataka, ali i svih drugih subjekata kojima je u interesu nadzirati aktivnosti pojedinaca na internetu.

Međutim, nema uvijek efikasnih i primjenjivih savjeta kako se zaštititi od osoba iz najbliže okoline u koje smo imali toliko povjerenja da s njima stvaramo ili virtualno razmjenjujemo različite sadržaje, uključujući i one najintimnije.

Jedno od najtežih zloupotreba povjerenja, ali i najtežih oblika digitalnog nasilja je tzv. osvetnička pornografija. Za one koji se prvi puta susreću s terminom, radi se o objavljivanju ili distribuciji spolno eksplicitnih sadržaja putem interneta, bez pristanka osobe koja se pojavljuje u njima.

To (u nekim državama kazneno) djelo kolokvijalno se naziva osvetnička pornografija jer je često počinitelj bivši partner koji je takve sadržaje stekao tijekom veze sa žrtvom, a nakon prekida cilj mu je bio osramotiti i poniziti bivšu partnericu. Oni koji se tom temom bave raspravljaju je li to baš precizan i korektan termin jer "osveta" implicira da je žrtva prethodno nešto skrivila.

Jedan od načina da se žrtve dodatno zaštite, kaže novinarka Anđela Milivojević, svakako je kriminalizacija osvetničke pornografije

Osim toga, on označava i nasilje koje nije počinio bivši partner. Nasilnik može biti i osoba koja je snimala druge bez dozvole, neovlašteno pristupila tuđem uređaju ili iskoristila nečije lice kako bi izradila snimku spolno eksplicitnog sadržaja. To praktički znači da žrtva može biti bilo tko.

A jednom kada takvi sadržaji budu pušteni u digitalnu sferu, teško ih je zauvijek ukloniti ili kontrolirati njihovo širenje jer se screenshotovi, linkovi ili videozapisi rapidno prosljeđuju po svim mogućim platformama. Jedan klik je dovoljan da cijeli svijet vidi nešto što je trebalo ostati između dvije bliske osobe (ili u slučaju snimanja bez pristanka, nešto što nije trebalo niti nastati).

Kada je u ožujku za BIRN objavila istraživačku priču o osvetničkoj pornografiji, novinarka Anđela Milivojević prenijela je ispovijesti žena i djevojaka širom Srbije o užasnim posljedicama takvog nasilja. Čak 28 žena progovorilo je o šoku, strahu i stidu koji su proživljavale.

Jedna od njih, za potrebe te priče nazvana Marina, anonimno je ispričala kako živi u stalnom strahu od ponovnog objavljivanja videa koji je njen bivši momak objavio na Pornhubu, jednoj od najpoznatijih stranica s pornografskim videima. Godinu dana nakon prekida napisao joj je: "Ukucaj 'Marina iz Beograda' na Pornhub". Kada je pronašla taj snimak, u svoj toj agoniji u kojoj je bila, uz pomoć sestre se javila Pornhubu i zatražila uklanjanje, prepričala nam je Milivojević.

– Oni su njoj jako brzo odgovorili, skinuli su taj snimak. Međutim, ona je nakon toga uspela da nađe taj snimak samo pod drugim imenom. Na primer, ako se njen snimak zvao "Anita iz Beograda", sledeći će da bude "Jovana iz Beograda" i na tom snimku je praktički ista devojka. Isti taj snimak je ponovo skinut sa Pornhuba. Ona i danas ponekad štrecne i pomisli šta ako je neko opet okačio. Jer Pornhub praktički u tom trenutku nije mogao nju da zaštiti od toga da neko preuzme snimak na sopstveni kompjuter i postavi negde drugde – objašnjava novinarka.

U razgovoru za Nadu rekla je da ova vrsta nasilja nije toliko nova, ali da je danas puno raširenija i puno opasnija jer su nam digitalni alati i aplikacije široko dostupni. Jednoj od njenih sugovornica se to dogodilo u srednjoj školi, prije desetak godina. Njen snimak je - na neki način, preko bluetootha ili e-maila - praktički dobila cijela škola, uključujući i nastavnike.

Anđela Milivojević

– Poenta tih situacija jeste da zloupotreba intimnih snimaka je također postojala i ranije. Kako smo dobili mobilne telefone, a možda čak i ranije, kao što znamo iz primera javnih ličnosti, kako smo dobili kamere, oni su se zloupotrebljavali – objašnjava Milivojević.

Procurjeli intimni snimci slavnih osoba možda su i doprinijeli tome da se ovu temu banalizira i ne gleda iz pravog ugla. Kad god bi se nešto takvog sadržaja pojavilo, punile su se stranice medija s isječcima iz tih videozapisa, "sočnim" detaljima i naslovima o "seks skandalu".

Osobe koje su se na tim snimkama pojavile godinama su bile predmet šala i ismijavanja, a naširoko se pretpostavljalo da su snimke puštene zbog želje za većim publicitetom. No, neovisno o tome jesu li slavne ili ne, žrtvama osvetničke pornografije pokušava se nametnuti osjećaj krivnje i odgovornosti jer su se pristale ili odlučile snimati, ponavljamo, s osobom od povjerenja, i bez namjere da taj sadržaj bude javan. Također se i same naknadno propituju jesu li to mogle spriječiti.

– Osvetnička pornografija je seksualno digitalno nasilje. S jedne strane, svaka od nas ima u glavi da je to nešto što može da se desi, bez ikakve želje da se prebacuje krivica na bilo koju od nas koja odluči prosto da uživa u svojoj seksualnosti. Ali stvarno je tanka linija do toga da svaka od nas sad menja lična ponašanja i ono što mi jesmo, zarad straha. I to je teška odluka. Čini mi se da je to individualna odluka. Ako govorimo o prevenciji, postoji čitav niz nekih preporuka.

Na primer, devojke ukoliko žele da budu fotografisane i uživaju u tome, mogu probati sakriti svoj lik ili da probaju da sakriju obeležja na svom telu preko kojih mogu da budu prepoznate. Sve su to neke stvari koje svaka od nas može da uradi, ali se opet to svodi na to da smo mi te koje preuzimaju odgovornost. Ne znam da li je to dobar savet – kaže nam Milivojević.

Pored toga što je riječ o nasilju, Milivojević naglašava da je osvetnička pornografija i pitanje privatnosti te da još uvijek ne postoji svijest o tome što privatnost, naročito u digitalnoj sferi, znači.

– Kao što većina ljudi sad zna da ne bi trebalo da zloupotrebljava tuđu ličnu kartu ili tuđi pasoš, isto tako, tuđi lik ne može se zloupotrebljavati. Možda je to put u kojem treba da ide ta edukacija. Prosto partneri treba da međusobno razumeju da je njihova seksualnost i taj odnos napravljen između njih dvoje i da bez dozvole to ne sme da ide dalje. Često kad se nešto dešava u digitalnom svetu, ljudi ne shvaćaju posledice – objasnila je Milivojević za Nadu.

Ne radi se samo o objavi takvog sadržaja, nego to uključuje i prijetnje ili prisilu te iznudu povezanu sa snimkama, kaže Dean Šarčević iz udruge B.a.B.e.

Jedan od načina da se žrtve dodatno zaštite, kaže Milivojević, svakako je kriminalizacija osvetničke pornografije, no to se u Srbiji još nije desilo, unatoč pojedinim zagovaračkim inicijativama. Kako nam je objasnila, tamošnje Tužilaštvo za visokotehnološki kriminal pokušava procesuirati te slučajeve povezujući ih s drugim krivičnim djelima poput seksualnog uznemiravanja, ucjene ili praćenja.

U slučaju da Tužilaštvo ne reagira, moguće je podići privatnu tužbu, što je za žrtvu posebno financijski i emocionalno iscrpljujuće. U Crnoj Gori, u kojoj je prošle godine najavljeno uvođenje osvetničke pornografije u kazneno zakonodavstvo, situacija je slična pa se počinitelj goni na temelju nekog drugog kaznenog djela, primjerice neovlaštenog prisluškivanja i snimanja.

U Hrvatskom je Kaznenom zakonu od 2021. godine uvedeno kažnjavanje osvetničke pornografije, odnosno zlouporabe snimke spolno eksplicitnog sadržaja. Tko takav sadržaj učini dostupnim trećoj osobi kaznit će se zatvorskom kaznom od jedne godine, a tri godine onaj tko to proslijedi većem broju osoba.

Prema podacima koje smo dobile od hrvatskog MUP-a, 2021. godine evidentirali su 12 kaznenih djela zlouporabe snimke spolno eksplicitnog sadržaja, 2022. godine 35 te u prva četiri mjeseca ove godine 15. Dodali su da je u svakom slučaju nadležnom državnom odvjetništvu podnijeta kaznena prijava.

U Hrvatskoj se udruga B.a.B.e. od 2021. godine bavi suzbijanjem online nasilja prema ženama kroz projekt SURF and SOUND. Zlouporaba snimke spolno eksplicitnog sadržaja jedan je od oblika online nasilja s kojima se žene najčešće suočavaju, objasnio nam je koordinator projekta Dean Šarčević.

– Na više načina smo pristupili tom problemu, od podizanja svijesti o ovoj problematici u široj javnosti, do jačanja kapaciteta stručnjaka koji su u doticaju sa žrtvama. Formirali smo specijalizirane oblike podrške žrtvama online nasilja i specijaliziranu platformu NEON za pružanje informacija, pristup uslugama podrške i prijave online nasilja.

Od početka projekta do sada nam se javilo nešto više od 150 osoba, od toga više od trećine je neki oblik zlouporabe snimke spolno eksplicitnog sadržaja. Ne radi se samo o objavi takvog sadržaja, nego to uključuje i prijetnje ili prisilu te iznudu povezanu sa snimkama spolno eksplicitnog sadržaja – rekao je Šarčević za Nadu.

Kako ističe udruga B.a.B.e., posljedice takvog nasilja mogu biti "toliko dalekosežne da kod žrtve mogu prouzročiti dugotrajnu patnju koja je u nekim dosad poznatim slučajevima rezultirala i samoubojstvom žrtve". Povrh toga, napominju iz udruge, takvi sadržaji mogu nanijeti i štetu u području rada i obrazovanja jer žrtve zbog pritiska i osude okoline vrlo često napuštaju dotadašnju životnu sredinu, posao ili školu.

Dean Šarčević

Šarčević nam je objasnio da ima više načina kako da se žrtva zaštiti u situaciji kada je sadržaj objavljen, kad netko prijeti objavom ili prisiljava osobu da takav sadržaj snimi.

– Moguće je potražiti podršku pri udrugama civilnog društva, ali isto tako se mogu zaštititi prijavom policiji i Državnom odvjetništvu. Žrtve trebaju dokumentirati i sačuvati sve o materijalu koji je objavljen.

Moguće je to učiniti tako da snimite ekran svog uređaja i tako sačuvate fotografiju ili sadržaj koji je sporan. Potrebno je sačuvati informacije o samoj stranici, dakle, sačuvati link. Moguće je i prijaviti takav sadržaj na većini stranica, bilo da se radi o društvenim mrežama ili specijaliziranim online platformama – kaže.

Rekao je da se u najvećem broju zabilježenih slučajeva sadržaji dijele na Facebooku i Instagramu, nakon čega dolaze aplikacije za dopisivanje poput WhatsAppa, Telegrama ili Vibera. Potom slijede specijalizirane online platforme ili stranice.

U spomenutoj priči o osvetničkoj pornografiji Milivojević je izvijestila kako se osvetnička pornografija i slični sadržaji šire u lokalnim ili regionalnim Telegram-grupama. U Srbiji je u trenutku njenog istraživanja postojalo 16 grupa koje su svakodnevno dijelile, između ostalog, privatne snimke i fotografije žena.

Jedna od najvećih grupa je imala preko 50 tisuća ljudi. U pola godine, koliko je radila na istraživanju, nitko od moderatora nije zatvorio te grupe. Kad je suočila tu platformu sa sadržajima koji se tamo dijele, oni su te grupe konačno pogasili. Ali su u međuvremenu nastale nove.

– Ljudi dele, čak i na Instagramu, linkove ka različitim snimcima, tako da svaka od tih platformi je praktički zloupotrebljena zarad konkretnog problema jer svaka od ovih platformi jasno kaže da je bilo koja vrsta pornografskog sadržaja ili zloupotreba bilo koje vrste videa zabranjena. Ali je problem u tome što to samo piše. Iz mnogih istraživanja, mogu da kažem da Telegram zaista ne radi dovoljno i da nema proaktivan pristup prema tome da spreči širenje privatnih snimaka i fotografija žena – kaže Milivojević.

Pregledavajući te užasne sadržaje u Telegram-grupama cijelo vrijeme je razmišljala gdje su te djevojke i što se s njima dešava: "Mislim da je važno da čujemo tko su žrtve te osvetničke pornografije. Da one ispričaju kako su to doživele". Dodala je kako su se u tim grupama nalazili i snimci žena širom regije.

– Mogu da kažem da je ovo svakako regionalni problem zbog toga što sam u Telegram-grupama viđala i ljude koji pišu, na primer: "Neko nešto iz Zagreba?" To znači da se tamo traže devojke iz istog mesta. Zbog toga što mi delimo relativno sličan jezik, ti ljudi se okupljaju na istim mestima.

Vidim da je to mesto u kome su žene s ovog našeg područja izložene praktički toj celoj publici. Ti snimci iz Srbije će da završe možda negde u Bosni, a onda će neki snimak iz Hrvatske da završi u Srbiji i tako dalje. Zaista je veliki problem upravo zbog toga što ova naša društva imaju jedan vrlo patrijarhalan pristup tome šta znači ženska seksualnost i koliko je lako osramotiti ženu kroz seks. I samo zato što ima telo – zaključuje naša sugovornica.

 

Tekst je izvorno objavljen u prilogu Novosti Nada - društvenom magazinu Srpskog demokratskog foruma