Vladajućima predvođenima HDZ-om svih ovih godina nije smetao zastarjeli Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira – koji je uz minimalne prilagodbe na snazi od 1977. – a sada ne odustaju od namjere da njegovu novu verziju donesu po hitnom postupku. Uz ignoriranje oporbe i dijela udruga civilnog društva, na tom su putu prešli i preko uputa povjerenika za informiranje Zorana Pičuljana koji im je naložio da rok za javnu raspravu s iznimnih sedam produže na uobičajenih 30 dana. Iz resornog Ministarstva unutarnjih poslova nemušto odgovaraju da se "nužnost hitne izmjene nameće povećanjem iznosa novčanih kazni propisanih zakonom jer postojeće svojom visinom i težinom ne pridonose pravnoj sigurnosti i nemaju dovoljan odvraćajući učinak za počinjenje radnji kojima se ostvaruju obilježja prekršaja". Usto ističu da zasad neće značajnije intervenirati u sadržaj zastarjelog akta, nego da će znatnim povećanjem kazni "pokušati djelovati odvraćajuće" na sve one koji se planiraju ogriješiti o zakon. Tako će, recimo, oni skloni isticanju simbola kojima se potiče mržnja ili širenje lažnih vijesti umjesto dosadašnjih maksimalnih 150 platiti i do 4000 eura.
Kazne za one koji pak dopuštaju da se u njihovim prostorijama "obavlja bludničenje ili na neki drugi način pomažu vršenju prostitucije" tj. seksualnog rada narast će na 300 do 2000 eura, a dosad su takav djela sankcionirana s 20 do 170 eura ili maksimalnih 30 dana zatvora. Zakonodavac je, unatoč ranijim najavama i pod pritiskom kritika, na kraju odlučio ne povećati kazne za djelo "odavanja prostituciji" koje se kreću od 20 do 100 eura, uz najavu da će se tom temom u doglednoj budućnosti pozabaviti međuresorna skupina zadužena za temeljitiju reviziju postojećeg zakona.
Ivana Radačić, znanstvenica s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar i potpredsjednica Radne skupe UN-a o diskriminaciji žena i djevojčica, koja se godinama bavi istraživanjem fenomena seksualnog rada, trenutno kao voditeljica projekta "Regulacija prostitucije u Hrvatskoj", kaže da je pohvalno što kazne za to prekršajno djelo na kraju nisu povišene, no i dalje je problematično što ono uopće postoji. Dodaje kako se nada da će s prvim supstancijalnim izmjenama sva prekršajna djela vezana uz prostituciju biti izbačena iz zakona.
- Naime, međunarodnopravni standardi za zaštitu ljudskih prava zabranjuju bilo kakvo kažnjavanje osoba koje prodaju seksualne usluge. Radna skupina UN-a o diskriminaciji žena i djevojčica smatra da su zakonske odredbe kojim se na bilo koji način kažnjavaju osobe koje prodaju seksualne usluge, a koje su većinom žene, rodno diskriminatorne. Slično smatra i Odbor UN-a za uklanjanje svih oblika diskriminacije žena, a specijalni izvjestitelj o pravu na zdravlje pak upozorava na negativne učinke takvih odredbi na zdravlje osoba koje prodaju seksualne usluge - govori Ivana Radačić.
Ivana Radačić (Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL)
Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja Europske unije u kojima je seksualni rad i dalje kriminaliziran. Pritom se isključivo kažnjava seksualne radnike i radnice, a korisnici njihovih usluga u problemima se mogu naći samo ako je osoba od kojih ih kupuju maloljetna ili žrtva trgovine ljudima. Kaznenim zakonom istodobno se propisuje i da će sa šest mjeseci do pet godina zatvora biti kažnjen onaj tko "radi zarade ili druge koristi drugu osobu namamljuje, vrbuje ili potiče na pružanje spolnih usluga ili organizira ili omogući drugoj osobi pružanje spolnih usluga".
Međutim, analiza sudske prakse, koju je Ivana Radačić provela u suradnji s kolegicom Marijom Antić, pokazuje da je kazneno gonjenje organizatora mnogo rjeđe od prekršajnoga gonjenja seksualnih radnica, kao i da fokus domaćeg pravosuđa, odnosno represivnog aparata nije na sankcioniraju organiziranja koje ima elemente prisile i eksploatacije. Istraživačice su ustanovile da je među okrivljenima pred prekršajnim sudovima u tri najveća hrvatska grada najviše žena srednjih godina i lošijeg socijalno-ekonomskog statusa. Pritom se najčešće raditi o majkama s djecom koje su završile osnovno ili srednjoškolsko obrazovanje. Sve to, ističu istraživačice, pokazuje koje su prave mete pravosudnog sustava. Utvrdile su i da je policija u Zagrebu i Splitu u periodu između 2014. i 2019. godine uglavnom bila usmjerena na "razotkrivanje" niskoprofitnog seksualnog rada.
Kod nas se neoabolicionistički pokret isključivo bavi lobiranjem za nordijski pristup "prostituciji", time oduzimajući seksualnom radu radnički status – ističe Ankica Čakardić
- Iz sudskih spisa nije uvijek jasno zašto su osobe uhićene, dok su uvjeti za ograničavanje prava na osobnu slobodu vrlo strogi, a u nekoliko slučaja postoje i navodi o nepropisnom postupanju policije. Također postoje određene neusklađenosti sa standardima prava na pravično suđenje pošto ta djela većinom nisu konkretizirana, već se obično navodi da se osoba nudila, odnosno prodavala usluge "nepoznatim muškarcima" - govori Radačić i ističe da bi osobama koje prodaju seksualne usluge trebalo omogućiti sustav podrške i zaštitu svih ljudskih prava.
- U pojedinim gradovima svi su postupci inicirani postupanjem policije na način da su policijski službenici, prikrivajući identitet, dolazili u privatne stanove u kojima se odvija prostitucija što, iako u skladu s našim propisima, ima problematične aspekte iz perspektive zaštite ljudskih prava. Postavlja se također pitanje kako takav tip prostitucije ometa javni red i mir - dodaje ona.
Istraživanja potkrijepljena brojnim dokazima pokazuju da se kažnjavanjem pojačavaju marginalizacija seksualnih radnica i njihova isključenost iz društva. Istodobno, ističe Ankica Čakardić, profesorica na Odsjeku za filozofiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta i jedna od naših najpoznatijih feminističkih autorica, empirija nas suočava s činjenicom da kriminalizacija seksualnog rada rezultira porastom nasilja prema radnicama i radnicima.
- Oni, odnosno one pod većim su zdravstvenim rizicima, produbljuje se njihova ionako fragilna egzistencijalna situacija, napose ako uzmemo u obzir da se tim radom u velikoj mjeri bave migrantkinje – npr. u Francuskoj i Španjolskoj preko 80 posto seksualnih radnica su migrantkinje – transrodne osobe, različite diskriminirane grupe ljudi. Ukratko, kriminalizacija normalizira nasilje i potiče rodne, rasne, ekonomske i druge nejednakosti - govori Čakardić.
Ankica Čakardić (Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL)
Dodaje da je seksualni rad u Hrvatskoj, onaj fizički i indirektni, izrazito zapuštena tema i samim time prepuštena ultrakonzervativnim akterima. Seksualni rad se pritom prešućuje, taji, skriva, a sve to, tumači Čakardić, često rezultira odlukama koje nisu usklađene ni s europskim mainstreamom, već Hrvatsku s potpunom kriminalizacijom seksualnog rada svrstavaju u konzervativno društvo Kine, Rusije, Afrike i većine SAD-a.
Naime, na razini EU-a glavna debata se vodi između tzv. nordijskog modela prisutnog u Švedskoj, Norveškoj, Francuskoj i na Islandu, koji se temelji na kriminalizaciji kupaca seksualnih usluga i dekriminalizaciji osoba koje se bave seksualnim radom. On se zasniva na pretpostavci da je prostitucija nasilje muškaraca nad ženama s obzirom na to da su klijenti seksualnih radnica većinom muškarci, te državnim politikama koje podržavaju lakši prestanak bavljenja tim poslom. Na takvom zastarjelom modelu još se uvijek temelji dio politika EU-a i ovdašnjih institucija. S druge strane, Nizozemska, Njemačka i nekoliko drugih zemalja opredijelilo se za legalizaciju, koja podrazumijeva ozakonjenje seksualnog rada uz njegovu istodobnu regulaciju. Usto se seksualni rad smatra poslom koji treba biti reguliran sličnim standardima kao i svaki drugi. U novije vrijeme sve se češće raspravlja i o trećem, tzv. novozelandskom modelu. Njime se u osnovi također dekriminalizira seksualni rad, no za razliku od legalizacijskog pristupa on podrazumijeva manje ograničenja, koja su prvenstveno usmjerena na zaštitu ljudskih prava radnica i radnika, njihove sigurnosti i zdravlja.
Za to vrijeme, nastavlja Čakardić, feministički mainstream u Hrvatskoj je izrazito na liberalističkoj liniji, ignorirajući političko-radničke aspekte ovog problema.
- Kod nas se neoabolicionistički pokret isključivo bavi lobiranjem za nordijski pristup "prostituciji", time oduzimajući seksualnom radu radnički status. A ako govorimo o "prostituciji", a ne seksualnom radu, onda nema ni potrebe za sindikatima i radničkim organizacijama koje se bave podrškom radnicama i radnicima - govori Čakardić i dodaje da u Hrvatskoj postoji "jedva šačica feministkinja koja radi sa seksualnim radnicama i koja pokušava na sve moguće načine razumjeti njihove mukotrpne, svakodnevne borbe i poteškoće u radu".
- Nažalost, to nije ni približno dovoljno i održivo. Ovdje je riječ o prvoklasnom političko-ekonomskom problemu koji zahtijeva ozbiljna politička rješenja u direktnoj komunikaciji i pregovaranju sa seksualnim radnicama i radnicama koje u Hrvatskoj nitko ništa ne pita i svi govorimo u njihovo ime - ističe.
Ankica Čakardić smatra da bi legalizacija seksualnog rada "za početak i konačno jasno rekla da je ovdje riječ o supereksploatiranom radu – a ne tek nekoj društvenoj anomaliji koju ćemo valjda magijom jednog dana abolirati – koji mora imati na raspolaganju svu ozbiljnu pažnju javnosti i socijalne usluge države". Kao i sve pravno-političke mehanizme koji bi ga učinili sigurnijim u svakom mogućem smislu, bolje plaćenim, uz beneficirani radni staž, zdravstveno i mirovinsko osiguranje.
Iva Jovović (Foto: Goran Stanzl/PIXSELL)
- Voljela bih reći da je nordijski model učinkovit i da dekriminalizacija seksualnog rada doprinosi rješenju problema s kojima se svakodnevno susreću seksualne radnice i radnici. Međutim, kako ističu francuske seksualne radnice, kažnjavanje klijenata u toj državi je u samo zadnjih nekoliko godina toliko jako utjecalo na porast nasilja prema radnicama, zlostavljanja i ubojstva, da preklinju za ukidanje ovog tipa regulacije rada kako bi sačuvale svoju sigurnost i živote. Budući da se klijente kažnjava, pregovori oko cijene i vrste rada, uvjeta, prostora gdje ga se obavlja i koliko traje, utječu na to da seks postaje nesigurniji, nezaštićeniji, a na "prekršaje" se prečesto odlučuju klijenti koji imaju manje strpljenja i koji su često nasilni. Kada potražnja zbog straha od zakona opada, tada radnice nisu u poziciji birati klijentelu - tumači Čakardić.
U javnu raspravu o izmjenama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira uključili su se i predstavnici udruge Let, pridruženog člana Europske alijanse za seksualni rad (ESWA), koji kontinuirano od 2003. provode aktivnosti namijenjene seksualnim radnicima i radnicama. U tom su procesu istaknuli da osobu koja je punoljetna, koja ima punu poslovnu sposobnost i ni na kakav način nije prisiljena da se bavi seksualnim radom ne bi trebalo za to kažnjavati. Nadalje, dodali su, svaka prisila, agresija i seksualno iskorištavanje osobe protivno njenoj volji treba biti i već je sankcionirano odredbama Kaznenog zakona. Također se protive uvođenju tzv. nordijskog modela jer ga, kako u razgovoru za Novosti objašnjava Iva Jovović, izvršna direktorica Leta, ne podržavaju ni same seksualne radnice.
- Radnice iz cijelog svijeta su protiv tog modela jer se pokazalo da se njime ne smanjuje bavljenje seksualnim radom, a na snazi je od 1999. godine, već svu moć opet daje u ruke klijenata koji odabiru što žele, pod kojom uvjetima i po kojoj cijeni - govori Jovović.
Izvršna direktorica Leta smatra da je vrijeme da se u nas otvori tema dekriminalizacije seksualnog rada "koja nužno ne vodi do legalizacije istog, već je prvi korak k uređenju sustava". Tumači i da postojeći zakoni u Hrvatskoj utječu na ranjivost seksualnih radnica od strane klijenata i svodnika, a ponekad i policije i sudova. No s obzirom na to da je u prvom navratu bilo najavljeno znatno povećanje svih iznosa kazni propisnih Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira, kaže da su ugodno iznenađeni što je zakonodavac za bavljenje seksualnim radom na kraju ipak predvidio zadržavanje postojećeg, nižeg iznosa.
- U prvom mahu, kada su se spominjale veće kazne, smatrali smo da je to protivno tadašnjem stavu MUP-a da će one odvratiti osobe od bavljenja istim, već da će se morati više baviti seksualnim radom kako bi zaradile novac za plaćanje kazni. Naime, za većinu seksualnih radnica je bavljenje seksualnim radom jedini izvor prihoda i pokušaj izlaska iz začaranog kruga siromaštva - poručuje Iva Jovović.
