U Belgiji je 1. prosinca stupio na snagu "povijesni" zakon kojim je ta zemlja postala prva u svijetu koja je "seksualnim radnicama i radnicima" omogućila da imaju formalne ugovore o zaposlenju, zdravstveno i mirovinsko osiguranje, bolovanje, porodiljski dopust i druga prava. "Ovo je svjetski presedan jer je u pitanju prvi sveobuhvatni zakonodavni okvir koji seksualnim radnicama daje jednaka prava i štiti ih od rizika inherentnih njihovom poslu", rekao je Daan Bauwens, direktor belgijskog sindikata seksualnih radnika (UTSOPI).
Niz prava uključuje i odbijanje pružanja usluge koju osoba ne želi raditi, a regulirat će se i status "poslodavaca", odnosno makroa koji će smjeti legalno operirati svojim biznisima ako nisu osuđivani za ozbiljna kaznena djela kao što su silovanje i trgovina ljudima.
Takozvani seksualni rad dekriminaliziran je u Belgiji 2022. godine, nakon protesta u kojima je sindikat UTSOPI tražio podršku države zbog problema izazvanih pandemijom COVID-a 19, a sada je donesen i ovaj zakon koji su pozdravile vodeće globalne organizacije za ljudska prava kao što su Human Rights Watch (HRW), Amnesty International, evropska krovna organizacija seksualnih radnika ESWA, te globalno udruženje organizacija protiv trgovine ženama GAATW. Iz HRW-a su zakon opisali kao "radikalan" i "najbolji pomak" koji je ta organizacija vidjela igdje u svijetu, te smatraju da bi i druge zemlje trebale krenuti istim putem.
Isala, lokalna organizacija koja pomaže ženama koje se prostitucijom bave na ulici, smatra međutim da je ovaj zakon "opasan jer normalizira profesiju koja je u svojoj suštini nasilna", te upozorava da većina žena s kojima se susreću želi izaći iz prostitucije. Julia Crumière iz Isale BBC-ju je rekla i da prostitucija "nije najstarija profesija na svijetu već najstarija eksploatacija na svijetu". Zakonodavni tretman prostitucije izrazito je kontroverzno pitanje, koje već godinama izaziva duboke raskole u feminističkoj zajednici.
Dominantni pristupi su radikalnofeministički, koji se zalaže za kriminalizaciju isključivo klijenata i u konačnici potpuno ukidanje industrije seksa, dok liberalno-feministički pristup prostituciju smatra oblikom rada i traži njezinu regulaciju, odnosno legalizaciju. Švedska je prva država koja je, 1999. godine, uvela prvi, abolicionistički model (poznat i kao nordijski), a za njom i Norveška, Island, Kanada, Irska, Sjeverna Irska, Francuska, Izrael i američka savezna država Maine. Lani ga je pokušala uvesti i socijalistička vlada u Španjolskoj, ali je prijedlog odbijen u kongresu nakon lobiranja civilnog sektora, a za nordijski model zalaže se i Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova u Hrvatskoj.
Od evropskih zemalja najliberalnije zakone imaju pak Njemačka, Grčka, Nizozemska, Austrija, Mađarska i Latvija. Iako podaci njemačke policije pokazuju da se organizirani kriminal i trafficking nisu smanjili od uvođenja legalizacije 2002., većina spomenutih NGO-ova, kao i dio UN-ovih agencija smatra da je abolicionistički model, koji kriminalizira samo kupovinu seksualnih usluga, opasniji za same seksualne radnice jer dovodi do stigmatizacije, isključenja iz socijalnih službi i porasta nasilja prema njima.
S druge strane, posebna izvjestiteljica UN-a za nasilje protiv žena i djevojaka Reem Alsalem inzistira da se prostitucija globalno prizna kao sistemsko nasilje, eksploatacija i zloupotreba žena i djevojaka.
U rujnu prošle godine Evropski parlament izglasao je izvještaj "Regulacija prostitucije u EU: Njezine prekogranične implikacije i utjecaj na rodnu jednakost i prava žena", koji bi trebao biti osnova za donošenje rezolucije. Izvještaj je dobio 234 glasa za, dok je protiv ili suzdržanih bilo ukupno 297 zastupnika. Prethodno su iz njega, nakon apela vodećih NGO- ova, izbačeni amandmani kojima se pozivalo na uvođenje nordijskog modela na razini EU-a zbog, kako tvrde, štetnih posljedica po dobrobit seksualnih radnica.
Početkom listopada ni Parlamentarna skupština Vijeća Evrope nije se uspjela usuglasiti oko prijedloga svoje rezolucije, pa će se o tekstu i dalje raspravljati.
