Tužna se koincidencija dogodila 21. siječnja u kasnim večernjim satima. Dok su predstavnici kolektiva Belgrade Raw kraju privodili druženje i razgovor nakon uspješno otvorene izložbe "Sloboda je komplikovana" u Fotoklubu Split (FKS), beogradska policija upada i iz hotela na ispitivanje odvlači međunarodnu grupu kulturnih radnica, uključujući i nekolicinu iz Hrvatske.
Sutradan, dok su se članovi kolektiva opraštali od Splita, u Beogradu su njihove privedene kolegice proglašene prijetnjom nacionalnoj sigurnosti te im je na godinu dana zabranjen ulazak u Srbiju. Sloboda je stvarno, čini se, komplikovana.
I bez ove koincidencije, prvo gostovanje kultnog beogradskog fotografskog kolektiva u Splitu bilo je nabijeno emocijama. Mladenački bunt i hrabrost kojima svjedočimo na primjeru srpskih studenata nemoguće je ne upisati i u izložene fotografije – ipak je riječ o istoj iskri koja je potaknula prve članove kolektiva da fotografijom pokušaju artikulirati bunt i nezadovoljstvo koje su osjećali.
Belgrade Raw trenutno broji deset članova, a prošle je godine proslavio petnaestu godinu djelovanja. U tom su se periodu mijenjali članovi, a kolektiv je zagrabio i šire od Beograda i Srbije. Izložbu "Sloboda je komplikovana", ali i sam kolektiv, kroz kratko izlaganje u Splitu su predstavili članovi Luka Knežević-Strika, Aleksandra Mihaljević i Dušan Rajić te Jelena Nikolić, multimedijalna umjetnica čije su tekstualne crtice izložene uz fotografije. Po jednoj od njih je nazvana i izložba.
Predimenzionirane fotografije koje prikazuju "sirovu" beogradsku svakodnevicu, naličje Beograda mimo onog "na vodi", raspršene su izvan okvira namijenjenih radovima; neki se djelomično preklapaju, od nekih ćete se morati udaljiti, nekima približiti, a za neke ćete morati dobro istegnuti vrat da biste ih obuhvatili pogledom.
Dodatan sloj i pomak u radu kolektiva donose spomenute tekstualne crtice koje su također raspršene po galerijskom prostoru. Najčešće odaju dojam skice, a najuspješnije su u reduciranom izrazu, kada uspijevaju prerasti individualno iskustvo i dotaknuti se širih pitanja, poput "Samo one koji imaju dom brine izgled fasade".
"Sloboda je komplikovana" ostvarena je na postulatima DIY kulture – fotografije nisu zaštićene staklom, neke od njih se protežu i na pod, a tekstualni dodatak izložbi otisnut je na papiru i lijepljen selotejpom. Ipak, izložba otvara pitanje je li želja za odmakom od ustaljenih izlagačkih praksi dovoljna da svaki postav koji drugačije koristi prostor galerije promatramo kao (is)korak.
Kao što su i sami članovi istaknuli, u proteklih se petnaest godina domet (amaterske) fotografije itekako promijenio, najviše zahvaljujući pojavi Instagrama. Danas je prosječan četrnaestogodišnjak fotografski itekako pismen, naglašavaju, pa se otvara pitanje aktualnosti rada kolektiva.
Dodamo li popularnosti Instagrama činjenicu i da u posljednjih nekoliko godina svjedočimo trendu svojevrsne deestetizacije, odmicanja od savršeno kuriranih galerija ka fotografijama koje u prvi plan stavljaju nesavršenu, sirovu stranu svakodnevice, postaje jasno da njeno puko bilježenje više nema isti učinak.
Sirova strana Beograda kojoj svjedočimo na izložbi je kakofonična i na trenutke kaotična – ne u toliko u motivima fotografija i samom sadržaju teksta, koliko u postavu i selekciji. Jesu li ovo radovi koji najjasnije predstavljaju i sam kolektiv i grad? Prizori kojima trenutno svjedočimo na ulicama Beograda siroviji su od golih žica, otkrhnute fasade, prašnjavih boca i intimne svakodnevice pojedinaca uhvaćenih na izloženim fotografijama, pa se doima da je traženje sirovosti na njima u ovom trenutku možda nepošten čin.
Iako je gostovanje kolektiva Belgrade Raw značajnije zbog okolnosti u kojem se odvija, možda je trenutno to i najbitnije – da nas jedan kolektiv koji je krenuo iz bunta iznenadi i podsjeti na važnost suradnje, potpore i zajedničkog otpora svemu što nam ugrožava slobodu.
