Proljeće je 1994. u Splitu. Grupa aktivista i umjetnika ulazi u derutni prostor Doma mladih koji već deset godina zjapi prazan. Dotad je monumentalno zdanje nikad dovršenog kulturnog centra bilo poznato kao simbol neispunjenih obećanja, no program Art Squata ovu situaciju nastoji obrnuti. Tijekom višednevnog događanja, samoorganizirana inicijativa pruža presjek najbolje vaninstitucionalne kulturne produkcije, a zdanje gotovo preko noći prestaje biti brutalistička grdosija te postaje simbol otpora i žilavosti splitske scene.
Sve što je Dom otad – nezaobilazni punkt splitskog noćnog života, sjedište dvadesetak udruga i mjesto izvođenja bezbrojnih predstava, izložaba i koncerata – stvarano je polazeći od te nulte točke. Trideset godina kasnije, elementi najavljene obnove Doma, sufinancirane europskim sredstvima, bude bojazan da taj dugoočekivani korak, koji konačno kreće pred ljeto ove godine, neće biti iskorišten na pravi način.
"Kad se krajem 2023. počelo razgovarati o obnovi, zanimalo me koji je koncept akustike", govori nam Tonči Bakotin. Za njega kao umjetnika prisutnog u Domu od 1990-ih te diplomiranog audioinženjera s međunarodnim iskustvom predavanja glazbeno-tonske produkcije, pitanje akustike u Domu počinje kao profesionalni kuriozitet.
- Srce prostora su impozantni auditoriji koji zahtijevaju odgovarajući akustički tretman, a osim toga, pričamo o njihovim režijama, dvama glazbenim studijima, Klubu Kocka i Beton kinu. Za svaki od tih prostora je nužno da postoji akustički projekt - objašnjava on.
Srce prostora su impozantni auditoriji koji zahtijevaju odgovarajući akustički tretman, a osim toga, pričamo o njihovim režijama, dvama glazbenim studijima, Klubu Kocka i Beton kinu. Za svaki od tih prostora je nužno da postoji akustički projekt – objašnjava Tonči Bakotin
Bakotinu stvar počinje djelovati mutno kada shvaća da ni Multimedijalni kulturni centar (MKC), krovna gradska ustanova za koordinaciju Doma, ni Grad Split, naručitelj rekonstrukcije teške 25 milijuna eura, nisu upućeni u važnost problematike. Naime, akustika u ovakvom prostoru nije sekundarna, već krucijalna stavka o kojoj će čak i laičkim ušima ovisiti cjelokupno iskustvo kulturnog sadržaja, od ujednačenosti zvučne slike na koncertu do jasnoće dijaloga u kazališnoj predstavi.
Njena slabija realizacija predstavlja dakle potencijalni problem i ograničenje za programe koji će se u renoviranom Domu provoditi, što znači da utječe i na iskoristivost njegovih obnovljenih prostora. Bakotina je stoga zaintrigiralo pod kojim uvjetima i s kakvim stupnjem brige za akustički aspekt obnove je Grad Split tako važan projekt dodijelio arhitektonskom birou ARP. Nakon pokušaja da odgovore dobije od MKC-a ili gradske uprave, iz Grada ga početkom 2024. obavještavaju da glavni arhitekt Dinko Peračić surađuje s FER-ovim Zavodom za elektroakustiku te da će više detalja o akustičkom aspektu obnove moći saznati u srpnju, kada će se održati javna prezentacija u Domu mladih.
- Na toj sam prezentaciji postavio pitanje zašto se na svim dotadašnjim predstavljanjima projekta, uključujući i to, ne spominje akustika, da bi mi Peračić odgovorio da je razlog zbog kojeg ne govori o akustici isti kao i onaj zbog kojeg ne govori o instalacijama za struju, vodu i grijanje. Bilo mi je nevjerojatno da arhitekt daje takav odgovor vezano za prostore kojima je akustika ključno svojstvo - prisjeća se Bakotin, dodajući da je u publici na toj prezentaciji bio prisutan i dio ljudi iz udruga korisnica Doma mladih.
Da su netransparentnost i nejasnoće u procesu koncipiranja projekta pobudile interes korisnika Doma, koje čeka i preseljenje u alternativne gradske prostore do dovršetka obnove, potvrđuje nam vanjska suradnica Kino kluba Split i tadašnja predsjednica upravnog vijeća MKC-a Sunčica Fradelić.
- Došlo je do određenih frustracija zbog dojma da nije bilo dovoljno komunikacije. No nje je zapravo možda bilo i previše, s tim da očito nije bila učinkovita jer svim uključenima i dalje nije jasno što je aktualni projektni zadatak i kakva će biti namjena Doma nakon obnove. Također je nejasno na koji će se način selidba odraziti na organizacije koje trenutno djeluju u Domu i hoće li splitska nezavisna scena, koju se planiralo očuvati i razviti, preživjeti - smatra Fradelić.
Sunčica Fradelić (Foto: Tina Ljubenkov)
Hrvoje Pelicarić, asistent na predmetima Oblikovanje zvuka i Audio produkcija na Sveučilištu Sjever i jedan od organizatora festivala eksperimentalne glazbe "Ispod bine" u Domu, na sličan je način doživio prvu internu prezentaciju projekta obnove, koja se održala u prosincu 2023.
- Dojam svega je bio neprecizan, kroz sve se protrčalo. Koautorica festivala Natasha Kadin i ja kasnije smo bili na sastanku s arhitektom, ali nisam dobio povratne informacije. Zanimala su me svojstva pomoćnih panela za amfiteatre – arhitekt je rekao da će ih poslati, ali nikad nije - govori Pelicarić.
Ništa od toga ne bi nužno bilo problematično kada bi obnovljeni prostori do kraja ispunjavali najavljivanu funkciju, no u taj je rasplet Bakotin posumnjao nakon što je napokon dobio uvid u detalje projekta. U rujnu 2024. ustupljena mu je dvosatna prezentacija projekta akustike, a Bakotin navodi da je čak i letimičnim pregledom moguće uvidjeti nepodudarnosti između onog što je najavljeno i onog što je projektirano. Primjerice, dva prostora zamišljena kao glazbeni studiji to prema Bakotinu ne mogu biti – štoviše, u predviđenom bi obliku bili gori za izvršavanje te funkcije od postojećeg studija 3/4 u Domu.
Beton kino, predviđeno kao prva referentna kinodvorana za testiranje i miksanje filmskog zvuka u Hrvatskoj, prema njemu uopće ne zadovoljava stručne uvjete običnog kina. Da nadležni nisu sasvim upućeni u problematiku sugerira i situacija s prezentacije održane u srpnju prošle godine: savjetnik projekta Ivan Šarar tada je najavio da će Dom dobiti koncertnu dvoranu u rangu ljubljanskog Kina Šiška – prostora inače notornog po akustičkim problemima, kako ističe Bakotin.
Bez mogućnosti da direktno utječe na projekt, Bakotin u suradnji s Kino klubom Split i drugim stručnjacima u Kinoteci Zlatna vrata 17. veljače ove godine organizira otvorenu raspravu o projektu. Između ostalog, tijekom rasprave konfrontira arhitekte s pitanjem studija, na što mu oni potvrđuju da se više radi o probaonama za bendove negoli o pravim studijima.
Na daljnja pitanja da nam pojasni što u postojećem projektu sugerira nerazumijevanje stanja na terenu, Pelicarić nam također spremno podastire niz primjera: predviđena pozicija tonskog pulta nije prikladna za dio programa koji se provode u Domu, u tzv. studijima nije predviđen prozor između režije i glazbenika, a dizajn tonskih režija u amfiteatrima je nefleksibilan.
Ni Bakotin ni Pelicarić ne optužuju FER za loše odrađen posao, nego problem vide u aljkavom procesu projektiranja. Do kulminacije nakupljenih frustracija dolazi tijekom prezentacije akustičkog projekta 5. ožujka, održane također u Domu, na koju su Pelicarić i Bakotin pozvani bez dostatnog vremena za pripremu. Ishitreno im se predstavlja nepromijenjen projekt i dodaje da postoji mogućnost za manje preinake.
Do zaključenja teksta iz FER-a nam ne odgovaraju na to kako je izgledao proces suradnje s Peračićem i koja je svrha određenih odluka vezanih za akustički aspekt obnove, već nas upućuju na Grad Split. Iz Grada nam pak ne odgovaraju ni na te upite ni na probleme s transparentnošću i ograničenom participativnošću procesa.
Isto vrijedi za Peračića, koji navodi da je tema "od uskog specijalističkog interesa". Jedino nas ravnateljica MKC-a Stefana Došen obavještava da se, iako Zakon o gradnji ne predviđa participativnu rekonstrukciju, u proces uključio velik broj ljudi. Korisnici Doma imali su priliku vidjeti privremene prostore, a na pitanje zašto se neki od njih osjećaju isključeno ili nesaslušano, odgovara da je prirodno biti uznemiren pred velikim promjenama.
Pritom je bitno imati na umu da problem nije samo akustika, nego proces koji je, unatoč uključivanju zainteresiranih aktera, doveo do njenog površnog tretmana. Govoreći o obnovi Doma općenito, naši sugovornici najveću zabrinutost izražavaju oko toga je li predviđena cifra od 25 milijuna eura dovoljna za projekt koji, uz popravke fasade i drugih oštećenja, novu opremu, solarne ploče i akustički tretman, podrazumijeva i dizanje nove etaže. Fradelić za situaciju krivi komunikacijski pristup Grada.
- Ukoliko je investitor planirao doći do projektnog zadatka participativnim putem s postojećim i budućim zainteresiranim korisnicima, što je za svaku pohvalu, onda je od samog početka trebalo voditi strukturiranu komunikaciju koja bi uz korisnike i istraživanje njihovih potreba uključivala stručnjake, studije i analize sektora, mjerljive ishode, a sve u skladu sa svojim strateškim dokumentima – prvenstveno Strategijom kulture Grada koja između ostalih ciljeva navodi očuvanje i razvoj nezavisne scene - zaključuje Fradelić.
