Saborski zastupnici raspravljali su o Prijedlogu Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta "Statileo protiv Hrvatske" i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, a koji se odnosi na rješavanje problematike zaštićenih najmoprimaca koji borave u privatnom vlasništvu.

Prijedlogom Zakona, vlasnici stanova imat će pravo na povrat imovine i isplatu tržišne najamnine, a najmoprimci po povoljnim uvjetima stjecanje prava vlasništva. Kako je pojašnjeno u uvodu, zakonskim rješenjem predviđeno je uvođenje tri faze izvršenja odluka: osnivanje registra, donošenje programa mjera i operativna provedba programskih mjera.

- Sve nepravde koje se ovim zakonom nastoje ispraviti, prouzročila je država svojim zakonskim rješenjima u određenom trenutku. Ovaj gordijski čvor je trebalo presjeći prije 30 godina, prije donošenja Zakona o najmu stanova iz 1996. - smatra SDSS-ov saborski zastupnik Boris Milošević. Problem je nastao nakon Drugog svjetskog rata, nacionalizacijom privatne imovine. Denacionalizacijom imovina je vraćena vlasnicima, a zaštićeni stanari koji su se zatekli u stanovima koji su vraćeni, imali su stanarsko pravo kao i velika većina građana. Dok su neki svoje stambeno pitanje riješili povoljnim otkupom u državnim stanovima, građani u nekretninama u privatnom vlasništvu nisu mogli otkupiti stanove po povlaštenim cijenama iako su imali jednaki status nositelja stanarskog prava te iako su godinama uplaćivali u stambene fondove.

- Tako su se našli u problemu koji do danas nije adekvatno riješen, osim što ih je država proglasila zaštićenim najmoprimcima. Važno je naglasiti da oni u te stanove nisu ušli na silu već su te stanove dobili kao i svi nositelji stanarskog prava. Iako ovim prijedlogom Zakona pokušavamo riješiti nepravdu nastalu nakon Drugog svjetskog rata, potrebno je spomenuti i nepravdu koja se dogodila za vrijeme Drugog svjetskog rata. To je ostalo bez rješenja i bez spomena. Govorim o vremenu kada je ustaška vlast legalizirala pljačku i grabež uglavnom židovske imovine, najviše na području Zagreba u kojem je živjela polovina hrvatskih Židova. Isto je bilo i s imovinom Srba u NDH - podsjetio je Milošević. On je rekao da se traži zakonodavni model kojim bi bila ispravljena šteta vlasnicima stanova, ali i omogućeno pravo na dom zaštićenim najmoprimcima. Milošević je iskazao sumnju u kapacitete države da operativno obavi zahtjevnu proceduru.

Naveo je primjer s početka 1990-ih kada je veliki broj građana srpske nacionalnosti nepravedno izgubio stanarsko pravo. Nakon rata osmišljen je institut stambenog zbrinjavanja bivših nositelja stanarskog prava.

- Donesen je plan da se do 2011. zbrinu svi bivši nositelji stanarskog prava srpske nacionalnosti koji su podnijeli zahtjev za stambeno zbrinjavanje, odnosno najkasnije do ulaska Hrvatske u EU. Ali ni u 2024. taj proces operativno nije završen. A sad imamo obavezu da rješavamo i ovu kategoriju zaštićenih najmoprimaca. Zato sam skeptičan u naše kapacitete rješavanja ovog problema, unatoč dobrim namjerama predlagatelja Zakona - rekao je Milošević i naglasio da raspoloživih stanova ima. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u Hrvatskoj je 600.000 praznih stanova.

Zastupnik je naveo da se vodi veliki broj sudskih postupaka oko predaje vlasništva i ulaska u posjed, a to uzrokuje velike troškove svim stranama, ali i samoj državi. Ako Zakon bude izglasan, ti postupci će postati bespredmetni i besmisleni, pa Milošević smatra da bi izrijekom trebalo ugraditi odredbu da se takvi postupci obustavljaju ili suspendiraju do konačnog rješenja konkretnog predmeta. Osim toga, u Zakonu je prepoznato da postoje i zaštićeni najmoprimci koji žive u nekretninama u vlasništvu pravnih osoba. Kazao je da grupa građana u Belom Manastiru živi u nekretnini koja je u vlasništvu HZMO-a.

- Ti ljudi bi trebali dobiti priliku da povoljno otkupe stan jer bi se takvi stanovi trebali tretirati kao stanovi u vlasništvu RH. Kad donosimo zakonsko rješenje moramo voditi računa o jednakosti te dvije skupine, o razmjernosti i činjenici da su te dvije skupine žrtve države. Sama država je stvorila ovakve odnose. Zato smatram da bi država trebala podnijeti najveći teret ovog problema - zaključio je Milošević.